Brak

Brak

ritn by: Ivor Car | 13.02.2002.
Na početku ovog teksta bih htio uputiti zahvale Zdenki Janeković-Romer i Bariši Krekiću, na velikom broju iscrpnih podataka.
Svi znamo kako brak izgleda sada, kako uopće dolazi do njega, koje su sve dužnosti osoba koje stupaju u njega.
Ja ću se ovdje potruditi kako bih vam pokušao dočarati kako je to izgledalo nekada, u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (što se usljed nedostatka izvora, u principu svodi na gradove dalmatinske obale).
Najveći napredak brak je zasigurno doživio u poboljšanju prava žena u braku. Nekada je žena udajom zamijenjivala vlast svog oca vlašću muža ili pak njegovog oca. Tako je i sva njezina imovina koju je unosila u zajednički život automatski pripadala glavaru obitelji.
Uvjeti za sklapanje braka bili su propisani punoljetnošću, što je za žene iznosilo 12, a za muškarce čak 14 godina, a zaruke su bile moguće već u dobi od cijelih 7 godina.
Glavna zapreka osim naravno staleža, bilo je krvno srodstvo (najprije se gledalo do sedmog, a kasnije do trećeg koljena), postojanje bračne veze i vrijeme žalovanja u slučaju udovica i udovaca. Srodstvo u srednjem vijeku nije bilo isto što je i sada. Naime, pod rodom nisu smatrani samo rođaci po krvi, već i rođaci preko ženidbenih veza (pitajte Zvonu). U srodstvo se čak ubrajalo i kumstvo (ako vaš kum ima dobru sestričinu, vaš bratić je u banani). Naravno da se ta pravila baš i nisu poštivala ponajviše zbog malog broja stanovništva u dalmatinskim gradskim zajednicama.
U rimsko doba vjenčanja nisu morala biti javna, tek kasnije su klerici počeli uvoditi kršćanske običaje u obred, što je zahtijevalo prisutnost svećenika. Na taj se način lakše moglo kontrolirati ponekad kobno krvno srodstvo, kao i nadzor na svećenicima koji su se i sami ponekad znali obvezati na brak. Od rimskih običaja su ipak neki ostali, sve do dana današnjeg, to je slučaj i sa razmjenom prstenja. Jedinstvena vrsta obreda je utvrđena tek 1536. godine.
Jedan od problema je bilo i ponovno stupanje u brak, već prije brakom vezanih osoba. Još u postklasičnom rimskom pravu se negativno gledalo na takve postupke, te ga se nastojalo suzbiti na razne načine, ali ga se nikad nije zabranjivalo. Bizantsko pravo je imalo pak drugi sistem, drugi brak se tolerirao, za treći je bila predviđena kazna, dok se četvrti poništavao. Crkvena doktrina također nije bila za drugi brak, ali ipak je morala malo popustiti, pa u XIII stoljeću kod nekih dogmatičara kao što je Toma Akvinski, primjećujemo izjednačavanje drugog s prvim brakom u pogledu sakramenata. Rastava je dopuštena samo u slučaju preljuba, neplodnosti ili zločina.
Nakon što je brak dogovoren mladenkina strana bila je dužna isplatiti miraz. Kako je dogovor obično padao nekoliko godina prije obreda, nerijetko bi ženik spiskao sav novac te se nadao kako će naići neka druga mlada s novim mirazom. Za takve je negdje uvedena osim novčane i kazna zatvora.
Propisana je bila i duljina trajanja same svadbe te je negdje bila ograničena na samo jedan dan, kako se ljudi ne bi razbacivali s vremenom, nego privređivali. Ni to nije poštivano, pa se u nekim dokumentima može naići na podatke koji govore o čak desetodnevnom slavlju.
Sama bračna veza je smatrana vezom između dvaju obitelji, koja je određivala nečiji društveni položaj. Uglavnom se gledalo na poslovne mogućnosti koje bi eventualni brak mogao pružiti. Neki ideali kao što je ljubav nikada nisu uzimani u obzir, što je pogotovo izraženo kod žena koje nisu imale nikakvo pravo biranja, a ni muškarci nisu puno bolje prolazili. Brak su ponekad mogli ugovoriti i sami zaručnici, što se događalo uglavnom u nižim društvenim slojevima ili kod udovaca. Kad smo već kod društvenih slojeva, vrijedilo bi reći da brakovi skoro nikada nisu sklapani između različitih slojeva, iako je to crkveni zakon dopuštao. Ukoliko bi plemić oženio pučanku bio bi izoliran iz gradskog društva, a njegovi potomci više ne bi pripadali vlasteli.
U gradovima su ponekad propisivani zakoni koji bi osobama unutar grada zabranjivali ženidbu s osobama iz nekih drugih područja. Tako su Zadrani zabranjivali udaju žena za Hrvate iz zaleđa, a poznata je i polustoljetna zabrana brakova između Dubrovčana i Kotorana.
Pa ljudi moji ženite se ako hoćete!!!

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije