Priče o simbolu hladnoratovske podjele
Golemi zid, betonska barijera koja je razdvajala građane Berlina, dijeleći ih na one istočne i one zapadne, više od 28 godina je bila svjetski simbol blokovske podjele. Napokon je na 9. studeni 1989. godine ta barijera počela padati u jednom od događaja koji su kraj prošlog stoljeća. Ravno trideset godina od početka pada Berlinskog zida ovu godišnjicu odlučili su obilježiti i Restart i Dokukino KIC, u suradnji s Goethe-Institutom i Zagreb Film Festivalom, koji počinje ovoga tjedna.
Ovaj program dio je bogatog ovogodišnjeg programa ZFF-a, pod nazivom „Dva Berlina - Filmom preko zida“ i donosi presjek dokumentaraca koji iz različitih aspekata tematiziraju povijesni i simbolični značaj Berlinskog zida. Održat će se 9. i 10. studenog u zagrebačkom Dokukinu KIC, na adresi Preradovićeva 5, a ulaz na sve projekcije potpuno je besplatan te vam Lupiga preporučuje da odaberete nešto, kako iz ove ponude, tako i iz ponude ZFF-a.
„Program otvaramo u subotu, u 17 sati, uz polemični dokumentarac 'Pogledajte ovaj grad' iz 1962. godine ('Schaut auf diese Stadt') Karla Gassa, jednog od najzanimljivijih i najkontroverznijih filmaša DDR-a. Izrazito modernistički propagandni komad koristi autentične arhivske snimke kako bi opravdao podizanje zloglasne fortifikacije 13. kolovoza 1961. godine. Riječ je o provokativnoj, ali nadasve informativnoj vremenskoj kapsuli koja nas transponira u hladnoratovsku eru“, poručuju iz Restarta i Dokukina KIC.
Od 21 sat, istog dana, slijedi projekcija filma „Zid“ („Die Mauer“) koji je 1990. godine snimio disidentski umjetnik Jürgen Böttcher. Za njegovo remek-djelo kažu kako reflektira „zeitgeist njemačke metropole na povijesnoj prekretnici“, kada se hladnoratovski simbol pretvara u „prvorazrednu“ turističku atrakciju, što je proces koji je počeo odmah iza pada Zida, a krajem devedesetih u svojoj kulminaciji Berlin upisao na kartu najvažnijih svjetskih turističkih destinacija, što do tada ni izbliza nije bio slučaj. „Zid“ je osvojio nagradu FIPRESCI na Berlinaleu, kao i posebno priznanje na dodjeli Europskih filmskih nagrada. Isti dan, kao uvertiru, u „Zid“, moći ćete pogledati i kratki dokumentarac (21 minuta) „Berlinska balada“ („Berliner Ballade“) također iz 1990. godine u kojem globtrotter Chris Marker, s kamerom u ruci prikazuje političke krajolike odnedavno ujedinjenog grada.
„U nastavku programa, u nedjelju, u 17 sati gledamo glazbeni dokumentarac 'B-film: strast i zvuk Zapadnog Berlina' (1979-1989). 'B-film' oda je muzici, kaosu i umjetnosti koji su niknuli u kulturnom međuprostoru u kojemu se sve činilo mogućim, od punka do Love Paradea. Film je ujedno i nostalgična posveta gradu kakav više ne postoji. U filmu sudjeluju Blixa Bargeld, Nick Cave, New Order, Klaus Schulze i brojni drugi, a narator je mančesterski glazbenik i producent Mark Reeder“, najavljuju organizatori programa čija je selektorica Dina Pokrajac, voditeljica Dokukina KIC.
Filmski program se zaključuje u 21 sat kratkometražnim kandidatom za Oskara, njemačko-poljskom koprodukcijom „Zec na berlinski“ („Królik po berlińsku“) iz 2009. godine. Zanimljiva je to priča o koloniji zečeva koji su punih 28 godina živjeli na ničijoj zemlji između Istočnog i Zapadnog Berlina. Uz nominaciju za Oskara film je osvojio niz nagrada na velikim svjetskim festivalima poput Hot Docs, Jihlava International Documentary Film Festival i Krakow Film Festival.
Nakon ove projekcije uslijedit će tribina „Zidovi u glavi“ na kojoj će govoriti povjesničari Hrvoje Klasić i Krešimir Zovak, politolog Tihomir Cipek te književnik Boris Perić. Sudionici će analizirati složene posljedice pada Berlinskog zida, ali i želje za nekim budućim, europskim velikim zidom, koji bi Europu „spasio“ od migranata i izbjeglica.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: ZFF
Gledajući ove usiljene proslave obljetnice pada zida, sve me to jako podsjeća na Hicksa i njegove skečeve tipa "honey im so happy we're so free" .
Kolko ja znam brojati do dva , samo jedan zid je pao. Drugi i dalje stoji, jači nego ikada
Al budalama što skaču od veselja izgleda da to ne smeta.
Ili baš zato toliko skaču da bi zaboravili na taj drugi, koji i dalje diše za vrat svakome od njih , svaki dan kad se probude i svaku večer kad idu spavati .