"Moje grčko vjenčanje" zabavna je i nepretenciozna romantična komedija. Riječ je o filmu nastalom na osnovu scenarija koji je napisala Nia Vardalos, ujedno i glavna glumica. Zapravo je to prvotno bila kazališna predstava igrana diljem Sjedinjenih Država, a potom, kada se pokazalo kako je predstava naišla na iznimno dobar odaziv publike, scenarij je malo prerađen i snimljen je veliki hit koji je "opljačkao" svjetske kino dvorane.

Bret Easton Ellis. Roger Avary. Pale se lampice? Ne??? Sramite se... Gledatelj upoznat sa stvaralaštvima prethodna dva imena jako dobro zna što od filma "Pravila privlačnosti" može očekivati. I moji dojmovi nakon odgledanog filma u potpunom su suglasju sa očekivanjima te stoga, iako ocjena koju filmu dajem nije pretjerano visoka, ipak iz kina ne izađoh razočaran...

Eto nama još jedne ekranizacije, šatro kultnog stripa, toliko kultnog da se mogao naći i u izdanju novosadskog almanaha, dakle na kioscima nedaleko od najkultnijeg Kapetana Mikija. Zapravo već je postalo naporno da je svaka ekranizacija stripa odmah hit, a u obranu časti stripa, a samim tim i filma staju svi oni šatro poznavatelji i štovatelji stripa. E pa dragi moji štovatelji: ovaj film vam je bezveze, ništa s ničim, nešto krajnje neuvjerljivo i zapravo smiješno, puno svega, akcije, priče, morala, ljubavi, ali ponajviše puno šupljina. Eto to ja dragi moji mislim o ovom filmu, a i to nije sve

Vidim kako nitko neće piskarati o odgledanim filmovima, pa je ta (ne)ugodna dužnost zapala mene, a nije mi ni najmanje krivo, jer film o kojem sada krajnje nerazumljivo i bez ikakvog cilja pišem, je zaslužio čistu peticu. Dobra ekipa okupljena oko filma i zanimljiva priča glavna su garancija dobrog filma i ovaj put, što je zapravo prava rijetkost, garancija je ispoštovana. Očekivao sam puno, a dobio sam još više …

Riječ je o trileru u pravom značenju tog pojma. Dakle, napeto je, uzbudljivo, puno dodatnih zapleta i svega onoga uz što ćete na lijep način utrošiti nešto više od sata i pol prije spavanja, ali je sigurno da nećete zaspati prije samoga kraja. To je glavni adut filma, ukoliko zaboravimo onaj, ipak, najzvučniji – momak po imenu Keanu Reeves igra potpunog negativca i ne ide mu tako loše!

Napisati da je Zrcalo art drama je isto kao i napisati da je Lautreamontov "Maldororov pjev" nadrealistički roman - u oba slučaja etiketa je suha i neupotrebljiva, jerbo i Zrcalo i Maldoror divlje i neumoljivo prevazilaze odrednice kojima ih pokušavaju "pripitomiti". Daklem, to sam napisao samo zato da poslije mogu palamuditi o tome kako je to zapravo nešto sasvim drugo.