Vremenske zone
Bilo koja od zona na svijetu koja je dogovoreno podijeljena na 24 dijela u svrhu zadržavanja standardnog vremenskog sustava. Svaka zona se računa od mjesta Greenwichu Engleskoj, zavisno od toga da li je istočno ili zapadno od istog. Prije 1800. godine, svako mjesto je računalo vrijeme po izlasku i zalasku sunca. Zbog zemljine rotacije, zora i zalazak sunca pojavljivale su se u različito vrijeme na različiti mjestima, no ta se razlika nije primjećivala zbog dugotrajnih putovanja i nedostatka komunikacije "na daljinu".
Rastom i unaprijeđenjem transporta (napose željezničkog) tridesetih godina 19. stoljeća pojavljuju se i prvi "vremenski" problemi. Naprimjer, svaka željeznička postaja je sama određivala vrijeme polaska i odlaska vlakova, pa je bilo teško napravii jedinstveni vozni red.
Svjesna ovih problema američka željeznica je 1870. godine uvela jedinstvenih 50 vremenskih zona. No svejedno su nove tehnologije tražile i novi način jedinstvenog obračunavanja vremena.
Današnji poznati način obračunavanja vremena možemo zahvaliti meteprologu Cleveland Abbeu. On je razvio sustav koji se bavio prenošenjem vremenskih izvještaja između stanica, pa je shodno tome tražio da se razvije i jedinstven vremenski sustav. Da bi to postigao, on je podijelio američke države (SAD) u četiri vremenske zone. Abbe je 1883. godine uspio nagovoriti i upravu sjevernoameričkih željeznica da prihvati njegov način obračunavanja vremena, a 1884. godine britanska željeznica završava kompletiranje podataka za globalno računanje vremena.
Kako se zemlja vrti 15 stupnjeva (0°) po longitudi svakih sat vremena, zemlja je podijeljena u 24 vremenske zone. Sve zone istočno od Greenwich povećavaju se za jedan sat po zoni (Zagreb, jedna zona, jedan sat više od Londona), a zapadno od istoga smanjuju se za sat vremena. Na 180 meridijanu nalazi se međunarodna vremenska granica, koja dijeli svijet na istočnu i zapadnu vremensku zonu, pa prelaskom iz jedne u drugu ili dobivamo ili gubimo po jedan dan (Ova činjenica je spasila poznatog junaka iz priče o putovanju oko svijeta u 80 dana). Ipak pojedine zemlje zbog svoje veličine imaju jednu vremensku zone (Kina), a pojedine se još uvijek drže svojeg obračunavanja vremena (Liberia, Mongolia, Saudijska Arabija).
Rastom i unaprijeđenjem transporta (napose željezničkog) tridesetih godina 19. stoljeća pojavljuju se i prvi "vremenski" problemi. Naprimjer, svaka željeznička postaja je sama određivala vrijeme polaska i odlaska vlakova, pa je bilo teško napravii jedinstveni vozni red.
Svjesna ovih problema američka željeznica je 1870. godine uvela jedinstvenih 50 vremenskih zona. No svejedno su nove tehnologije tražile i novi način jedinstvenog obračunavanja vremena.
Današnji poznati način obračunavanja vremena možemo zahvaliti meteprologu Cleveland Abbeu. On je razvio sustav koji se bavio prenošenjem vremenskih izvještaja između stanica, pa je shodno tome tražio da se razvije i jedinstven vremenski sustav. Da bi to postigao, on je podijelio američke države (SAD) u četiri vremenske zone. Abbe je 1883. godine uspio nagovoriti i upravu sjevernoameričkih željeznica da prihvati njegov način obračunavanja vremena, a 1884. godine britanska željeznica završava kompletiranje podataka za globalno računanje vremena.
Kako se zemlja vrti 15 stupnjeva (0°) po longitudi svakih sat vremena, zemlja je podijeljena u 24 vremenske zone. Sve zone istočno od Greenwich povećavaju se za jedan sat po zoni (Zagreb, jedna zona, jedan sat više od Londona), a zapadno od istoga smanjuju se za sat vremena. Na 180 meridijanu nalazi se međunarodna vremenska granica, koja dijeli svijet na istočnu i zapadnu vremensku zonu, pa prelaskom iz jedne u drugu ili dobivamo ili gubimo po jedan dan (Ova činjenica je spasila poznatog junaka iz priče o putovanju oko svijeta u 80 dana). Ipak pojedine zemlje zbog svoje veličine imaju jednu vremensku zone (Kina), a pojedine se još uvijek drže svojeg obračunavanja vremena (Liberia, Mongolia, Saudijska Arabija).
Ja predlažem da mi u nasu redakciju postavimo 24 identična sata na kojima bi onda pisalo kojoj zoni pripadaju. Sve to samo iz razloga da mozemo uvijek biti upućeni i da ne moramo klikati na vrijeme u desnom donjem kutu nasega ekrana!