Njemačka nogometna reprezentacija
Povijest Njemačke nogometne reprezentacije počinje 1908. godine, osam godina nakon što je u Leipzigu osnovan Deutscher Fuβball-Bund. Tada su u prvoj prijateljskoj utakmici u Baselu Švicarci pobijedili(5:3) najbolje njemačke igrače. Naravno, još nije ni slutilo o kakvoj nogometnoj velesili je riječ.
Uspješnost reprezentacije počinje 1934. kada se prvi put pojavljuju na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Pod vodstvom školskog učitelja iz Meinheima, prof. Otta Nerza(1923-1936) završavaju na trećem mjestu, iza Italije i Čehoslovačke koja ih je pobijedila(3:1) u polufinalu. Prije toga pobijedili su Belgiju(5:2) i Švedsku(2:1).
Trener- rekorder po broju nastupa i pobjeda za reprezentaciju je Sepp Herberger(1936-1964) koji Njemačku odvodi na četiri Svjetska prvenstva. Na posljednjem prvenstvu prije II svjetskog rata, 1938. u Francuskoj odlaze kući nakon dvije utakmice sa Švicarcima, remija(1:1) i poraza (4:2).
Nakon ratne pauze, dolaze po osvetu i u Švicarskoj osvajaju svoj prvi svjetski naslov. U skupini gube od tada sjajne generacije Mađara(8:3), ali vođeni prvom igračkom legendom Fritzom Walterom pobijeđuju dva puta Turke(4:1, 7:2), nakon toga Jugoslaviju sa 2:0 i Austriju u polufinalu(6:1)! U finalu u Bernu opet su ih čekali Mađari koje tada pobjeđuju s 3:2 i postaju prvi put prvaci.
Od te 1954. godine do danas njemačka reprezentacija nastupila je na svim svjetskim prvenstvima. U Švedskoj 1958. u sjeni Pelea i Brazila završavaju na četvrtom mjestu. Lako su prošli skupinu i četvrtfinale sa Jugoslavijom(1:0), ali su u polufinalu zaustavljeni od domaćina Švedske(3:1). Broncu su im oteli Francuzi(6:3).
Remizirajući sa Italijom(0:0) i pobijedivšvi Švicarsku s2:1, te domaćina Čile 2:1, u Santiagu ih 1962. u četvrtfinalu zaustavlja Jugoslavija(1:0).
Helmut Schön(1964-1978), drugi veliki izbornik reprezentacije, i Franz Beckenbauer dovode ovu reprezentaciju do drugog finala World Cupa.
U Engleskoj 1966. u preliminarnoj skupini ponovo pobijeđuju Švicarce(5:0), zatim remiziraju sa Argentincima(0:0) i tijesno pobjeđuju Španjolsku(2:1) što ih vodi četvrtfinale na Urugvaj. Njih lako pobijeđuju s 4:0, a zatim i SSSR sa 2:1 za ulazak u povijesno finale sa Engleskom. Na Wembleyu pred oko 97 000 ljubitelja nogometa, u uzbudljivoj utakmici Englezi pobjeđuju nakon produžetaka sa 4:2(2:2) i uzimaju naslov.
Na festival nogometa u Mexicu, 1970. Njemci dolaze pojačani sa još nekoliko legendarnih igrača(Sepp Maier, Berti Vogts, Gerd Müller). Pobjedama nad Marokom(2:1) i Bugarskom(5:2), Peruom(3:1) ulaze u borbu za vrh. U četvrtfinalu nakon produžetaka pobjeđuju Engleze(3:2), ali u polufinalu nakon 1:1, gube od Talijana sa 4:3. Morali su se zadovoljiti broncom koju su izborili protiv Urugvaja pobijedivši s 1:0! Gerd Müller je bio najbolji strijelac sa 10 golova.
Nogomet dolazi u Njemačku 1974. U promijenjenom sustavu natjecanja, među 16 zemalja uz SR Njemačku u skupini A nastupa i Istočna Njemačka. Nakon pobjeda, nad Čileom(1:0) i Australijom(3:0) gube upravo od istoimenog susjeda(0:1). U drugoj fazi uvjerljivo upisuju još tri pobjede nad Jugoslavijom(2:0), Švedskom(4:2) i Poljskom(1:0). Na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u finalu pobijeđuju Nizozemce(2:1) predvođene svestranim Johannom Cruyffom kojeg je tih 90 min. u stopu pratio Berti Vogts. Bio je to uspjeh te najveće generacije njemačkog nogometa i njihov drugi svjetski naslov. Franz Beckenbauer prvi je tako u rukama podigao novoizrađeni pokal od 18-karatnog zlata, izrađen za to finale.
U Argentini 1978. ispadaju u drugoj fazi natjecanja, a zatim upisuju još dva finala, 1982. pod vodstvom Juppa Derwalla(1978-1984) u Španjolskoj i 1986. sa Franzom Beckenbauerom(1984-1990) kao izbornikom na Mondialu u Meksiku. Za nešto više od srebra nije mogao pomoći ni Karl Heinz Rummenigge, njihov najbolji igrač u tom razdoblju.
Beckenbauer ipak 1990. okuplja još jedan legendarni team predvođen trojcem Matthäus, Klinsmann, Völler i Njemačka osvaja treći Svjetski kup u Italiji te godine. U ponovljenom finalu protiv Maradone i društva Brehme je u 85. min. sa bijele točke riješio pitanje prvaka.
Na posljednje dvije velike nogometne smotre, Berti Vogts(1990-1998) i trostruki svjetski prvaci nisu stigli dalje od četvrtfinala. Bugari su bili prepreka na World cupu u SAD-u 1994., a svi smo zapamtili dan kada su ih Hrvati “isprašili” sa 3:0 na Coupe du Mondeu prije četiri godine.
Na Europskim prvenstvima redoviti su posjetitelji od 1972.
U enciklopediju uspjeha ulaze i tri osvojena europska naslova(1972., 1980., 1996.) i dva europska finala(1976., 1992.) Iz tih razdoblja nezaboravna je najjača njemačka postava iz 1972. koja je u Belgiji, u finalnoj utakmici porazila SSSR s 3:0 i posljednji europski naslov ove reprezentacije. Taj jedini veći uspjeh Bertija Vogtsa kao trenera izborio je Oliver Bierhoff nakon produžetaka(2:1) protiv Češke na Wembleyu.
U posljednjim kvalifikacijama za Japan i Koreju Njemci su propustili priliku da se direktno kvalificiraju iz skupine u kojoj je posebno bolan bio poraz od Engleza u Münchenu(1:5). Ipak, u dodatnim kvalifikacijama, predvođeni Ballackom i Neuvilleom u srazu sa Ukrajinom pokazali su da zaslužuju odlazak na SP.
Današnji izbornik reprezentacije, osvajač je naslova iz 1990., 42-godišnji Rudi Völler. Izbornik je od 2000, njegova karijera je bogata, za sada samo igračkim uspjesima. Igrao je 90 puta u dresu reprezentacije, postigao 47 golova. U Japanu i Koreji pomagati će mu treneri Skibbe i Rutemoeller. Igrači koji kandidiraju u njegovom sastavu mahom igraju u Bundesligi osim nekoliko internacionalaca( Bierhoff, Hamman, Ziege). Osim njih važnu ulogu među prvih jedanaest igrati će , Michael Ballack, Jens Nowotny i Oliver Neuville(Bayer) i Oliver Kahn na vratima. Trenutno u najvećoj formi je Michael Balack koji je svojim dobrim igrama doveo Bayer do polufinala Lige prvaka. Iako Völler smatra da je realnost ove reprezentacije u Japanu i Koreji četvrtfinale sumnjamo kako će neugodni Njemci olako biti zaustavljeni. Kao pobjednici u svojoj E skupini, mogući protivnici u četvrtfinalu bili bi Portugalci, Talijani pa možda i Hrvati, koji bi ovaj put mogli biti lak zalogaj za njemačku velesilu.
Na listi uspjeha Svjetskih nogometnih prvenstava, Njemačka zauzima drugo mjesto, iza četverostrukog prvaka svijeta Brazila.
Uspješnost reprezentacije počinje 1934. kada se prvi put pojavljuju na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Pod vodstvom školskog učitelja iz Meinheima, prof. Otta Nerza(1923-1936) završavaju na trećem mjestu, iza Italije i Čehoslovačke koja ih je pobijedila(3:1) u polufinalu. Prije toga pobijedili su Belgiju(5:2) i Švedsku(2:1).
Trener- rekorder po broju nastupa i pobjeda za reprezentaciju je Sepp Herberger(1936-1964) koji Njemačku odvodi na četiri Svjetska prvenstva. Na posljednjem prvenstvu prije II svjetskog rata, 1938. u Francuskoj odlaze kući nakon dvije utakmice sa Švicarcima, remija(1:1) i poraza (4:2).
Nakon ratne pauze, dolaze po osvetu i u Švicarskoj osvajaju svoj prvi svjetski naslov. U skupini gube od tada sjajne generacije Mađara(8:3), ali vođeni prvom igračkom legendom Fritzom Walterom pobijeđuju dva puta Turke(4:1, 7:2), nakon toga Jugoslaviju sa 2:0 i Austriju u polufinalu(6:1)! U finalu u Bernu opet su ih čekali Mađari koje tada pobjeđuju s 3:2 i postaju prvi put prvaci.
Od te 1954. godine do danas njemačka reprezentacija nastupila je na svim svjetskim prvenstvima. U Švedskoj 1958. u sjeni Pelea i Brazila završavaju na četvrtom mjestu. Lako su prošli skupinu i četvrtfinale sa Jugoslavijom(1:0), ali su u polufinalu zaustavljeni od domaćina Švedske(3:1). Broncu su im oteli Francuzi(6:3).
Remizirajući sa Italijom(0:0) i pobijedivšvi Švicarsku s2:1, te domaćina Čile 2:1, u Santiagu ih 1962. u četvrtfinalu zaustavlja Jugoslavija(1:0).
Helmut Schön(1964-1978), drugi veliki izbornik reprezentacije, i Franz Beckenbauer dovode ovu reprezentaciju do drugog finala World Cupa.
U Engleskoj 1966. u preliminarnoj skupini ponovo pobijeđuju Švicarce(5:0), zatim remiziraju sa Argentincima(0:0) i tijesno pobjeđuju Španjolsku(2:1) što ih vodi četvrtfinale na Urugvaj. Njih lako pobijeđuju s 4:0, a zatim i SSSR sa 2:1 za ulazak u povijesno finale sa Engleskom. Na Wembleyu pred oko 97 000 ljubitelja nogometa, u uzbudljivoj utakmici Englezi pobjeđuju nakon produžetaka sa 4:2(2:2) i uzimaju naslov.
Na festival nogometa u Mexicu, 1970. Njemci dolaze pojačani sa još nekoliko legendarnih igrača(Sepp Maier, Berti Vogts, Gerd Müller). Pobjedama nad Marokom(2:1) i Bugarskom(5:2), Peruom(3:1) ulaze u borbu za vrh. U četvrtfinalu nakon produžetaka pobjeđuju Engleze(3:2), ali u polufinalu nakon 1:1, gube od Talijana sa 4:3. Morali su se zadovoljiti broncom koju su izborili protiv Urugvaja pobijedivši s 1:0! Gerd Müller je bio najbolji strijelac sa 10 golova.
Nogomet dolazi u Njemačku 1974. U promijenjenom sustavu natjecanja, među 16 zemalja uz SR Njemačku u skupini A nastupa i Istočna Njemačka. Nakon pobjeda, nad Čileom(1:0) i Australijom(3:0) gube upravo od istoimenog susjeda(0:1). U drugoj fazi uvjerljivo upisuju još tri pobjede nad Jugoslavijom(2:0), Švedskom(4:2) i Poljskom(1:0). Na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u finalu pobijeđuju Nizozemce(2:1) predvođene svestranim Johannom Cruyffom kojeg je tih 90 min. u stopu pratio Berti Vogts. Bio je to uspjeh te najveće generacije njemačkog nogometa i njihov drugi svjetski naslov. Franz Beckenbauer prvi je tako u rukama podigao novoizrađeni pokal od 18-karatnog zlata, izrađen za to finale.
U Argentini 1978. ispadaju u drugoj fazi natjecanja, a zatim upisuju još dva finala, 1982. pod vodstvom Juppa Derwalla(1978-1984) u Španjolskoj i 1986. sa Franzom Beckenbauerom(1984-1990) kao izbornikom na Mondialu u Meksiku. Za nešto više od srebra nije mogao pomoći ni Karl Heinz Rummenigge, njihov najbolji igrač u tom razdoblju.
Beckenbauer ipak 1990. okuplja još jedan legendarni team predvođen trojcem Matthäus, Klinsmann, Völler i Njemačka osvaja treći Svjetski kup u Italiji te godine. U ponovljenom finalu protiv Maradone i društva Brehme je u 85. min. sa bijele točke riješio pitanje prvaka.
Na posljednje dvije velike nogometne smotre, Berti Vogts(1990-1998) i trostruki svjetski prvaci nisu stigli dalje od četvrtfinala. Bugari su bili prepreka na World cupu u SAD-u 1994., a svi smo zapamtili dan kada su ih Hrvati “isprašili” sa 3:0 na Coupe du Mondeu prije četiri godine.
Na Europskim prvenstvima redoviti su posjetitelji od 1972.
U enciklopediju uspjeha ulaze i tri osvojena europska naslova(1972., 1980., 1996.) i dva europska finala(1976., 1992.) Iz tih razdoblja nezaboravna je najjača njemačka postava iz 1972. koja je u Belgiji, u finalnoj utakmici porazila SSSR s 3:0 i posljednji europski naslov ove reprezentacije. Taj jedini veći uspjeh Bertija Vogtsa kao trenera izborio je Oliver Bierhoff nakon produžetaka(2:1) protiv Češke na Wembleyu.
U posljednjim kvalifikacijama za Japan i Koreju Njemci su propustili priliku da se direktno kvalificiraju iz skupine u kojoj je posebno bolan bio poraz od Engleza u Münchenu(1:5). Ipak, u dodatnim kvalifikacijama, predvođeni Ballackom i Neuvilleom u srazu sa Ukrajinom pokazali su da zaslužuju odlazak na SP.
Današnji izbornik reprezentacije, osvajač je naslova iz 1990., 42-godišnji Rudi Völler. Izbornik je od 2000, njegova karijera je bogata, za sada samo igračkim uspjesima. Igrao je 90 puta u dresu reprezentacije, postigao 47 golova. U Japanu i Koreji pomagati će mu treneri Skibbe i Rutemoeller. Igrači koji kandidiraju u njegovom sastavu mahom igraju u Bundesligi osim nekoliko internacionalaca( Bierhoff, Hamman, Ziege). Osim njih važnu ulogu među prvih jedanaest igrati će , Michael Ballack, Jens Nowotny i Oliver Neuville(Bayer) i Oliver Kahn na vratima. Trenutno u najvećoj formi je Michael Balack koji je svojim dobrim igrama doveo Bayer do polufinala Lige prvaka. Iako Völler smatra da je realnost ove reprezentacije u Japanu i Koreji četvrtfinale sumnjamo kako će neugodni Njemci olako biti zaustavljeni. Kao pobjednici u svojoj E skupini, mogući protivnici u četvrtfinalu bili bi Portugalci, Talijani pa možda i Hrvati, koji bi ovaj put mogli biti lak zalogaj za njemačku velesilu.
Na listi uspjeha Svjetskih nogometnih prvenstava, Njemačka zauzima drugo mjesto, iza četverostrukog prvaka svijeta Brazila.
OLIVER KAHN JE CAR,NEZAMJENJIV!!!