Elem, da ne duljim, otkrio sam, a to su kasnije (puno kasnije) potvrdili i istraživači londonskog Kraljevskog koledža, da je kod debelih osoba razina hormona PYY3-36, onoga koji regulira osjećaj gladi, za trećinu niža od normalne.
Kako i sam patim od kroničnog nedostatka ovog hormona istraživanju sam posvetio cijeli godišnji odmor, te u nekoliko međusobno prožimajućih faza razmatranja shvatio da se ubrizgavanjem jedne doze hormona PYY3-36 apetit masnih osoba smanjuje za trideset posto. 
- Otkriće da debele osobe imaju nižu razinu PYY3-36 koji je presudan za smanjenje apetita daje novu nadu milijunima ljudi koji pate od pretilosti, rekao mi je u jednom dahu profesor Steve Bloom, kojeg sam sreo kako pijan baulja u Šadrvanu kod Reše.
Rekao mi je još i da je povećanjem hormona PYY3-36 moguće liječiti epidemiju pretilosti u društvu, a kad sam shvatio da je cijenjeni profesor na tragu da potvrdi moje otkriće naručio sam dvije kile janjetine i svinjsku glavušu s jabukom umetnutom u usnu joj šupljinu.
Masne brade niz koju se cijedila alkoholna slina profesor Bloom ustvrdio je da tijelo proizvodi inkriminirani hormon "kao odgovor na hranu, dajući signal mozgu da je hrana pojedena".
- Nedostatak PYY3-36 koji je primijećen u debelih osoba mogao bi biti razlog zašto su neki ljudi predebeli, objašnjavao je neprestano mi stavljajući ruku na rame u maniri rasnog alkoholičara. To je već bilo previše, te sam ga udario ostatkom glavuše u glavu i premjestio se u restoran "Dva ribara" odakle vam upravo otkrivam tajnu pretilosti.