Treće kolo edicije Sretne ulice , a koje u kompletu direktno od nakladnika možete naručiti po cijeni od 150 kuna sastoji se od slijedećih 6 književnih naslova:

 

ADOLF LOOS: Ornament i zločin
(esej, s njemačkoga preveo Oto Šolc)

Svojevremeno je Joseph Rykwert zapisao: "Adolf Loos možda nije najveći arhitekt dvadesetog stoljeća, ali je uz Le Corbusiera vjerojatno najznačajniji arhitekt-pisac". Loosovi britki, ne rijetko i cinični eseji danas imaju značaj povijesnog dokumenta, ali nude i mogućnost novog čitanja u vremenu u kojem je tekst o arhitekturi postao jednako značajan ako ne i značajniji od arhitekture same. Pitanja modernosti, ornamenta kao kulturnog fenomena, arhitekture kao zanata industrijalizacije kulture i psihosocijalnog temeljenja simbolizirajuće funkcije kuće i svrhovitog predmeta, samo su neke od Loosovih glavnih tema, iznesenih na način koji bismo rječnikom današnjeg vremena mogli nazvati socijalnim aktivizmom.
Povezanost Adolfa Loosa s hrvatskim kulturnim prostorom višestruka je, kroz suradnju s Hugom Ehrilchom i Zlatkom Neumannom te sudjelovanje u natječaju za hotel Esplanade u Zagrebu, a evidentirana je i u tematskom broju časopisa Arhitektura.



LEOPOLD VON SACHER MASOCH: Matrena

(priče: Kraj logorske vatre, Jedna noć u raju , Žrtvena svečanost, Matrena  i  Putnik; s njemačkog preveo Boris Perić)

Matrena je prvi prijevod priča na hrvatski jezik kultnog austrijskog književnika Leopolda von Sacher-Masocha.
Dok ga jedni danas slave kao "prvog njemačkog naturalističkog pripovjedača", a drugi gotovo izjednačuju s književnim kičem kakav je bolje zaboraviti, Sacher-Masoch je u svome stoljeću slovio kao nadasve produktivan, uspješan i rado čitan književnik.
Nižući, što bi se danas reklo, bestseler za bestselerom, posvećivao se mnogim, često posve nespojivim temama, od povijesnih velikana i njihovih ratova, preko života galicijskih Židova, sve do, za njegovo doba, pomalo neobičnog viđenja ljubavi, koje će mu naposljetku i pomoći da zaživi zauvijek, ako već ne u književnoj, a onda bar u psihoanalitičkoj terminologiji.
Pa i predodžba o mazohizmu kao šarolikom pornografskom asortimanu kože, kroma i bičeva, kakvu danas uvelike gajimo, u biti više odgovara knjigama De Sadea nego djelima čovjeka koji je smisao i ispunjenje života tražio i pronalazio u beskrajnom robovanju ženama.

 

EDGAR ALLAN POE: Anđeo svega čudnog

(priče: Gubitak daha, Barenica, Morella, Kako postati zvijezda, Sjena, Tišina, Eleonora, Prijevremeni pokop i Anđeo svega čudnog; prevela s engleskoga Giga Gračan)

Izbor Poeovih priča pod naslovom Anđeo svega čudnog atipičan je jer sadržava njegove satire i humoristične priče po kojima Poe nije danas toliko poznat, ali koje su nedvojbeno vrijedan i zanimljiv dio njegova stvaralaštva.
Osim u groteski i - kako je danas nazivaju - priči strave (on ju je zvao 'arabeska', ali se to dvoje kadšto preklapa), priči logičke dedukcije te u kraćim proznim formama koje izlaze iz ovih označnica pa se podvode pod subžanrovsku varijaciju (parabola, filozofijski dijalog...), Poe se okušao i u satiri.
Danas su upravo satirične priče široj čitalačkoj publici slabo poznate; rijetko se uključuju u izdanja odabranih djela, osim u ona ambicioznija. Djelomice je to zbog mijene samog pojma humora, a djelomice zbog toga što više nema referencijalnog okvira - naime, mete Poeove satirične oštrice - književni mandarini i političari Amerike prije stotinu četrdeset godina, odavno su mrtvi u svijesti svojih sunarodnjaka. Ipak, u ponajboljima od tih priča razabire se pero koje, u tradiciji Swifta i Voltairea, ne štedi duhovne, književne i društvene konvencije svoga doba. (Giga Gračan)



NIKOLAJ V. GOGOLJ,  IVAN S. TURGENJEV,   FJODOR M. DOSTOJEVSKI,   LEONID N. ANDREJEV,   ALEKSANDAR S. GRIN:  Ruska fantastična pripovijetka

(priče: Gogolj: Portret;  Turgenjev: Pjesma pobjedničke ljubavi;  Dostojevski: Bobok;  Andrejev: On;  Grin: Moć nedokučivoga; prema prijevodu Petra Vujičića priredila Irena Lukšić)

Fantastika u ruskoj književnosti novijega vremena ima izuzetno značenje. Ponajprije stoga što i književnost u ruskoj duhovnosti ima izuzetno značenje, što je ona, mogli bismo slobodno prepričati Jevtušenka, zapravo više od književnosti.
Literatura je, naime, u ruskoj povijesti često nastupala kao jedino mjesto spoznavanja svijeta, jedini prozor okrenut modernom intelektualnom obzoru. Ona je govorila tako što je govorila drukčije. Govorila je svojim, umjetničkim sredstvima.
A jedno od najmoćnijega bila je fantastika, stvarnost, dakle, kakvom je piše mašta.
Ruska je književnost stoga s područja fantastike rado uzimala bajke, legende, utopijske ideje, alkoholna buncanja, religiozni zanos, znanstvene spoznaje i jednostavno snove te je u njima tražila rješenja za stvari koje se iz nekog razloga nisu smjele vidjeti . Pomoću nestvarnoga govorila je o stvarnome, gradila analogije, modele i cijele ideologije. Spajala je svoje i tuđe, bol i radost, i tako diskretno dovela Rusiju do točke u kojoj počinje ono što zovemo naprednim svijetom.

 

RIKARD JORGOVANIĆ: Dada

(priče: Stella Raiva, Ljubav na odru, Na jezeru i Dada)

U kontekstu hrvatske književnosti sedamdesetih godina 19. stoljeća u kojima je kao stvaralac nazočan, Jorgovaniću pripada značajno mjesto.
Cjelokupnim svojim pripovjedačkim opusom Rikard Jorgovanić je sintetizirao različite stilske postupke kakve nailazimo u hrvatskoj prozi predšenoinske epohe do pojave moderne, što je rezultiralo čestim suprotnostima i nesporazumima u strukturi između građe s jedne i literarnih stilskih postupaka s druge strane.
Rikard Jorgovanić, pjesnik, pripovjedač i feljtonist u svom kratkom životu napisao je dvanaest pripovijedaka. U 4 pripovijetke koje donosimo u ovom izboru  Jorgovanić se pokušao izraziti motivima  karakterističnim za modernu prozu i fabulu podrediti analizi psihičkih stanja junaka naglašavajući njihov unutarnji život. 


MILKO VALENT:  Nježna palisandrovina 

(priča)

Nježna palisandrovina prva je priča u hrvatskoj književnosti koja se bavi incestuoznim erotskim kanibalizmom (brat i sestra), a djelomično i incestom između majke i sina. Ta nježna priča, objavljena prvi put u časopisu Quorum 1986. godine, u vrijeme kada je kao i danas hipokrizija bila jaka, žestoka i sveprisutna, i dalje uzbuđuje svojom temom i načinom na koji je napisana.
Bogato i uzbudljivo ispričana, kako to već odavno naš najprovokativniji hrvatski pisac Milko Valent zna, i dalje je podjednako intrigantna i poticajna čitatelju koji želi zaviriti u svijet iskonskih strasti te spoznati da toliko zazorno, napadano i osuđivano ''rodoskvrnuće'' ima itekako veliki ljubavni potencijal. Iako s puno eksplicitnih prizora seksa, Nježna palisandrovina uopće nije pornografija. Ona je daleko više, ona je podsjećanje da se velika ljubav, velika ljubavna strast, ne može zaustaviti
ili sputati zakonima, civilizacijom općenito. Građanskim moralom još manje.

Prethodni redci kojima vam ukratko približavamo sve naslove iz najnovije treće po redu edicije Sretne ulice u cijelosti su preneseni iz promotivnog materijala dobivenog od izdavača edicije, zagrebačkog Meandra, a u arhivi naše rubrike Čitali smo ili na ovome linku možete pronaći recenziju svih naslova iz prvog kola spomenute edicije, a uskoro će se tamo naći i recenzije pojedinih naslova iz drugog (koji je izašao prije 6 mjeseci) i trećeg kola.
Ugodno čitanje žele vam Meandar i  Bozzo!!!