Strašno volimo kondome i opet ćemo malo o njima
"Kondomi postoje tisućama godina, izmišljaju ih muškarci da bi se zaštitili od spolnih boleština. Tek naknadno, mnogo kasnije, žene shvaćaju kako i njima te navlakice dobro bi došle, kako i njih mogle bi zaštititi ne samo od tripera i frene nego i od vječito napuhanih trbuha. Stoljećima, žene punile su se svime i svačime, uglavnom tajno: krokodilskim i slonovskim izmetom, morskim spužvama natopljenim u ocat ili limunov sok, biljnim smolama, maslinovim uljem, pčelinjim voskom, medom, đumbirom, mljevenim šipkom; pile su urin raznih životinja, živu, arsen i strihnin, a kad već 'bilo je kasno', parile su se svakojakim odvratnim smrdljivim kupkama i u sebe uguravale raznorazne igle, savijale se od boli i prestravljeno gledale kako niz bedra slijevaju im se grimizni potoci, i slušale kako im srce puca i vjerovale kako ih to Bog kažnjava.
Stari Egipćani koriste lanene obloge, stari Rimljani zaštitne vrećice napravljene od mišićnog tkiva poginulih ratnika. Sredinom šesnaestog stoljeća Gabrielle Fallopius u Italiji vrši 'opite' na 1100 muškaraca navlačeći im također lanene kapice koje se kasnije umaču u kemijsku otopinu sa spermicidnim djelovanjem. Fallopius se hvali kako nijedan od njegovih 'zamorčića' ne obolijeva od sifilisa, kao da se sifilis rađa u ženskim tijelima, sam od sebe. Kao da je sifilis doista Božja kazna za žensku pohotu, što Crkva dugo obožavala je s propovjedaonice i u ispovjedaonici demonskim krikom ili prijetećim šapatom tvrditi, kao da mlade i stare sluge Božje, 'sestrice' i 'braća' u crnim mantijama, ti ženski i muški mantijaši, kao da oni otkad je vijeka i čovjeka, ne kopuliraju iza zabravljenih vrata samostana, tu, naočigled samog 'Boga', štoviše njemu pod nosom.
Potom, pojavljuju se kondomi od janjećih crijeva (onih istih u koja i danas se meće meso za kobasice), a 1844. na scenu stupa famozni Goodyear, propali trgovac gumom, moglo bi se reći vulkanizer, do smrti siromašak, te proizvodi kondome od vulkanizirane gume. Četrdesetak godina kasnije pojavljuju se lateks kondomi, sve do tridesetih godina prošlog stoljeća skupi za prosječni džep, jer ne proizvode se masovno nego ekskluzivno, unikatno. Vele, sve do 1950-ih, kondomi se poslije upotrebe peru, premazuju petrolejskim gelom i čuvaju u malim drvenim kutijama ispod kreveta. Kasnije, pakirani su u krute zlatne folije u obliku dukata, kao i čokoladice koje dijele se djeci za blagdane.
Danas, prave se poliuretanski kondomi, uglavnom u Maleziji.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše sintetičke gume proizvodili su logoraši Auschwitza pod pokroviteljstvom korporacije I.G.Farben koja je proizvodila i Ciklon B.
Nije samo Crkva zabranjivala upotrebu kondoma.
U 20. stoljeću protiv kontracepcije prvo se oglasila Američka udruga za društvenu higijenu, a potom i njemačke nacističke vlasti."
Daša Drndić - Leica Format (Meandar, 2003., str. 181.-184.)
Na linkovima Je l' za glavu il' za nos i "Natezanje majmuna" u Veneciji možete pročitati još dva vrlo zanimljiva ulomka iz izvrsnog romana Daše Drndić, Leica format.
Stari Egipćani koriste lanene obloge, stari Rimljani zaštitne vrećice napravljene od mišićnog tkiva poginulih ratnika. Sredinom šesnaestog stoljeća Gabrielle Fallopius u Italiji vrši 'opite' na 1100 muškaraca navlačeći im također lanene kapice koje se kasnije umaču u kemijsku otopinu sa spermicidnim djelovanjem. Fallopius se hvali kako nijedan od njegovih 'zamorčića' ne obolijeva od sifilisa, kao da se sifilis rađa u ženskim tijelima, sam od sebe. Kao da je sifilis doista Božja kazna za žensku pohotu, što Crkva dugo obožavala je s propovjedaonice i u ispovjedaonici demonskim krikom ili prijetećim šapatom tvrditi, kao da mlade i stare sluge Božje, 'sestrice' i 'braća' u crnim mantijama, ti ženski i muški mantijaši, kao da oni otkad je vijeka i čovjeka, ne kopuliraju iza zabravljenih vrata samostana, tu, naočigled samog 'Boga', štoviše njemu pod nosom.
Potom, pojavljuju se kondomi od janjećih crijeva (onih istih u koja i danas se meće meso za kobasice), a 1844. na scenu stupa famozni Goodyear, propali trgovac gumom, moglo bi se reći vulkanizer, do smrti siromašak, te proizvodi kondome od vulkanizirane gume. Četrdesetak godina kasnije pojavljuju se lateks kondomi, sve do tridesetih godina prošlog stoljeća skupi za prosječni džep, jer ne proizvode se masovno nego ekskluzivno, unikatno. Vele, sve do 1950-ih, kondomi se poslije upotrebe peru, premazuju petrolejskim gelom i čuvaju u malim drvenim kutijama ispod kreveta. Kasnije, pakirani su u krute zlatne folije u obliku dukata, kao i čokoladice koje dijele se djeci za blagdane.
Danas, prave se poliuretanski kondomi, uglavnom u Maleziji.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše sintetičke gume proizvodili su logoraši Auschwitza pod pokroviteljstvom korporacije I.G.Farben koja je proizvodila i Ciklon B.
Nije samo Crkva zabranjivala upotrebu kondoma.
U 20. stoljeću protiv kontracepcije prvo se oglasila Američka udruga za društvenu higijenu, a potom i njemačke nacističke vlasti."
Daša Drndić - Leica Format (Meandar, 2003., str. 181.-184.)
Na linkovima Je l' za glavu il' za nos i "Natezanje majmuna" u Veneciji možete pročitati još dva vrlo zanimljiva ulomka iz izvrsnog romana Daše Drndić, Leica format.
Pito bi te nešto ... koliko ta Daša ima godina? 40?