Ovih dana svjedoci smo kolektivnog zgražanja nad posljednjim ispadom Zdravka Mamića. Od njegovog periodičnog nabijanja novinara na 'stojka' ogradio se tko god je stigao. Javio se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s frazama o purgerskom duhu, oglasilo se Ministarstvo prosvjete i sporta, najprije s ogradom, a potom i zaključkom da je Mamić zaglibio u sukobu interesa, novinarsko društvo priopćilo je puku svoje ogorčenje. Sve sama gola laž i prevara. Poštena je ostala samo nogometna močvara: Mamićeve psovke visoki nogometni dužnosnici popratili su šutnjom, odnosno prešutnim odobravanjem, čime su dali naslutiti kako stvari uistinu stoje: Hrvatska – to je Mamić, Mamić – to je Hrvatska.

Osvrnimo se najprije na reakciju »svemoćnog zagrebačkog Boga« Milana Bandića, koji je javnosti uputio još jedan patetični niz rečenica, kojima je pozivao na očuvanje purgerskog štiha ili što već. Riječ je o istom onom čovjeku koji Mamića najizdašnije financira, novcem Zagrepčana naravno, i koji će ga nastaviti financirati. Bandić kaže da je nedopustivo da bilo tko govori na način na koji se novinarima obratio Mamić.

novinarske majke su štucale

– Pička mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih jebo bolesne! Da njih slušam i pratim proceduru, ne bi se ništa gradilo. Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im jebem. Kreće se odmah u realizaciju projekta, blagoglagoljio je početkom ove godine uljuđeni Milan Bandić. To je bila njegova konstruktivna kritika na račun akcije »Pravo na Grad«, kojom nevladine udruge pokušavaju spriječiti gradnju u srcu Zagreba, koju je gradonačelnik zamislio provesti na ideju svog lieblinga Tomislava Horvatinčića.

Sličnim riječima Mamić je dao konstruktivnu kritiku hrvatskog novinarstva. Novinarske majke i gospodina Boga tog dana mučila je štucavica. Kao da ih netko negdje spominje. Dobrih tridesetak minuta Mamić je psovao i nabijao na stojka svakog koga se sjetio u psovačkom transu, a novinari su za to vrijeme nijemo gledali izvršnog dopredsjednika, koristeći kratke pauze u monologu da bi nešto pregrizli sa švedskog stola koji se nalazio iza njih.

– Pička vam materina svima! To nećeš napisati, je li tako?! Piši to sve! Jebem vam mater svima jer ste varalice! Citirajte me, a nemojte samo izvlačit mučki ono što vi mislite, nizao je misli izvršni dopredsjednik, a novinari su gledali i smješkali se. Mnogi među njima putovali su na Mamićev račun. Nekolicina je izvršnom dopredsjedniku davno prodala dušu, kad je pristala da Mamić plati novu zubnu protezu, ratu kredita ili napravi kakvu drugu sitnu uslugu. Zato je goropad nastupio kako je nastupio na tartan stazi zagrebačkog stadiona. Mamić misli da na to ima puno pravo, jer sedmu silu smatra dužnikom, a Dinamo svojinom.

tko radi protiv mene radi protiv hrvatske

Iz jednog detalja posebno se moglo zapaziti u kojoj mjeri je Mamić sličan Hrvatskoj, odnosno Hrvatska Mamiću. U pauzi dviju psovki, izvršni dopredsjednik isticao je da ga pokušavaju srušiti »oni koji ruše Hrvatsku«: »djeca jugooficira i jugounitaristi«.

– Onaj tko radi protiv mene i Dinama – radi protiv Hrvatske, zaključio je Mamić, dajući svima do znanja da je nezamjenjiv i da je jedino rješenje za klub iz Maksimira.

Prisjeti se samo, cijenjeni čitatelju, koliko puta si čuo ovu ili sličnu rečenicu: onaj tko radi protiv mene radi protiv Hrvatske. Ovu sebeljubnu misao instalirao je Franjo Tuđman, a nastavila stoka sitnog zuba koju je okupljao oko sebe. Zagrebački gradonačelnik osmislio je sličnu varijantu: onaj tko radi protiv mene – radi protiv Zagreba. Svako je našao svoju meku: nekom je to Hrvatska, nekom Zagreb, nekom Dinamo.

– Jedino glas za HDZ je glas za dobro Hrvatske, ustvrdio je sredinom prošlog mjeseca premijer Ivo Sanader. Ista meta – isto odstojanje.

nije prvi, ni posljednji mamićev ispad

Jedina razlika između navedenih visokih dužnosnika i Zdravka Mamića jest ta što Mamić otvoreno izražava svoj prezir prema sitnom zubu koji ga okružuje. Omogućuje mu to formacijsko mjesto izvršnog predsjednika. Čovjek je odavno shvatio da mu se ništa neće dogoditi ako iskoristi malo narodnog folklora i nabije tu i tamo novinare na stojka. Treba, naime, znati da ovo nije prvi, a ni posljednji Mamićev ispad. Isplivao je izvršni dopredsjednik iz znatno kompliciranijih priča, pa će isplivati i iz ove. Povezivalo ga se s kriminalom u bjelovarskoj Česmi – prošao je lišo, sud ga je gonio jer je zajedno s Vladom Kasalom fizički nasrnuo na policajca – prošao je lišo, jednog od bivših predsjednika Dinama htio je pretući i natjerao ga da bježi preko ograde stadiona – prošao je lišo, sportskom uredniku jednih dnevnih novina poručio je da je debela svinja koju će zaklati – prošao je lišo, novinara je za vrijeme večere gađao soljenkom – prošao je lišo, potukao se u uredu gradonačelnika Zagreba s gradskim pročelnikom Miljenkom Mesićem – prošao je lišo, odalamio je po gubici šefa riječke ispostave hrvatske tajne službe Nikolu Mandekića – prošao je lišo. Zaboravite stoga silne ograde koje su s raznih adresa stigle nakon Mamićevog posljednjeg ispada. Izvršni dopredsjednik je ogledalo društva. Možemo ga razbiti, ali od toga nikakve koristi. Sve će se na koncu vratiti u (ne)normalu. Na koncu će se naći Hloverka Novak Srzić da ponudi televizijske minute za iskrenu ispriku, izliku, objašnjenje..., pa možemo dalje u sretnu budućnost.

Objavljeno u Novom listu