Nije li divna ova naša Hrvatska? U istom danu postrojavali su se crnokošuljaši po Splitu i naša politička elita pred premijerom najveće komunističke zemlje - Li Keqiangom. Treba li iz toga zaključiti kako smo fašisti samo za lokalnu upotrebu, a kada od potpunog kolapsa gospodarstva i propasti „skidamo gaće“ pred zadrtim komunistima, tada smo antifašisti za globalnu upotrebu? Naravno da treba i naravno da tako uistinu i jest. 

Naši nesposobni političari prodali bi se i crnom vragu samo da ostanu u svojim političkim sedlima, no hoće li im njihova stranačka vojska, ono njihovo vjerno biračko tijelo, mahom tvrdo desničarsko, konzervativno, dijelom klerofašističko, zamjeriti „saginjanje“ pred kineskim premijerom čija je svita, među ostalim znamenitostima, posjetila i Kumrovec? Hoće li im zamjeriti mudru šutnju dok su članovi visoke kineske delegacije spominjali najveći brend Hrvatske - Josipa Broza Tita?

Naravno da neće. Razlog? Pa svi će se, kao i do sada, praviti poslovično blesavi, jer od kineskog tržišta za hrvatske proizvode nema boljeg, jednako kao što su dobri i kineski turisti, a da se Hrvati, kada je guzica u pitanju rado odriču svojih stavova stara je priča, no u ovom slučaju baš je u svom divnom apsurdu - izvanredna. Zato jer nas do srži prokazuje. Koliko smo mali, sjebani i licemjerni. Puni smo sebe kada spominjemo suverenost, nema jačih od nas kada nam se netko dira u svetinje, a kada netko drži kako su Tito i Narodnooslobodilačka borba, brendovi Hrvatske, ili da su antifašizam i socijalizam dio naše slavne prošlosti kojom se treba ponositi, onda bi se takvom oči izvadile, naravno, osim ako u rukama ne nosi vreće pune eura ili ako nije "jači od nas", a, bome, s Kinezima danas više nema zajebancije.

Hrvatska i Kina otvorile su u srijedu najnovije i najambicioznije poglavlje svojih odnosa. Službeni je Peking, kako smo saznali, spreman pojačati investicije u mlađahnu članicu Europske unije, te poslati kontingent od preko milijun turista. Lani ih je stiglo samo 250.000, od čega dobar dio u Split, grad koji je tu vijest dočekao postrojen pred Markom Skejom i njegovim crnokošuljašima. Nije li to divna podudarnost i nije li to upravo divan datum, 10. travnja da jedna zemlja u kojoj cvate ljubav prema ustašama i jedna komunistička zemlja potpišu tako grandioznu suradnju? Naravno da jest, jer ipak se radi o Hrvatima, narodu koji je spreman ponovo oživjeti svoje slavne tekovine revolucije i komunizma za dnevne potrebe, dok će za one noćne, naše, Hrvati rado osigurati popločani mramor i pokazati „figu“ istim tim Kinezima. Sad vi, naravno, mislite da vas zajebavam? Ne zajebavam vas. Dok je Marko Skejo postrojavao svoj počasni fašistički vod, u isti moment, u istu minutu, premijer najvećeg svjetskog gospodarstva, komunist od glave do pete, grlio je svog kolegu Andreja Plenkovića.

Postrojavanje u Splitu (SCREENSHOT: Facebook/Dalmatinski portal)

Dok je isti taj Skejo trabunjao o „crvenim domaćim izdajnicima“ kojih je prepun Split i s kojima se, znate već, valja obračunati, te kako je naslijeđe komunizma smrtni grijeh našoj opstojnosti i budućnosti, pred nasmijanim premijerom Plenkovićem Li Keqiang je razgledavao električni bicikl marke Rimac u koji namjerava investirati, kao i u obnovu zgrade političke škole u Kumrovcu, memorijalnog centra Josip Broz Tito. Uložit će Kinezi naravno, i spasiti ako treba Uljanik, svježi kapital iz Kine spasit će guzicu i premijeru i njegovom HDZ-u koji će sva ta silna ulaganja pripisati svojim vizionarskim sposobnostima, no što je sa Markom Skejom i njegovom svitom? Jel se to tko zapitao?

Što je, majku mu, sa svim našim zadrtim homofobima, nacionalistima, fašistima? Što je na koncu sa Katoličkom crkvom? Zar će svi naši bojovnici, gromovnici, branitelji mirno gledati kako nam se nakon skoro trideset godina opstojnosti „crvena neman“ ponovo uvlači u ekonomiju, gospodarstvo, politiku? Hoće li Andrej Plenković nakon zagrljaja s deklariranim komunistom izgubiti svoje političke pristaše, birački habitus, potporu tvrdo orijentiranog dijela stranke? Bojim se da ni Marko Skejo, a posebo tvrdolinijaška opcija u HDZ- u ni prstom neće mrdnuti na najnoviji potez svog šefa. Kao ni lokalni mediji, koji su od srijede u misiji „peglanja“ čvrstog i autoritarnog režima u Kini. Oni jesu komunisti, ali su, znate, više kapitalisti, nego baš zadrti komunisti. Tako otprilike izgledaju stranice domaćeg tiska. Upinju se novinarske vedete i oštre se pera, zaboravljaju se činjenice i gasi možebitna nacionalistička vatra.

Zaboravlja se da Komunistička partija Kine kontrolira politički, ekonomski, kulturni i vjerski život svojih građana, a stavovi samog Li Keqianga sve su samo ne liberalno-demokratski. Li Keqiang više je puta naglasio da njegova zemlja nikada neće usvojiti demokraciju zapadnog tipa.

Hoće li Andrej Plenković nakon zagrljaja s deklariranim komunistom izgubiti svoje političke pristaše? Neće! (FOTO: HINA)

Današnja Kina, iako velesila, ne razlikuje se previše od Kine Mao Ce-tunga. Iako se životni standard za Kineze uvelike poboljšao, socijalni jaz između bogatih i siromašnih još je uvijek nesrazmjeran toliko brzorastućoj ekonomiji. Gradnja umjerenog prosperitetnog društva u Kini pod nadzorom je komunističke partije koja zadržava strogi monopol nad vlašću, žestoko slama bilo kakav otpor opozicije, a disidenti se i dan danas šalju u radne logore kao i nepoćudni novinari. Komunizam, onaj bauk kojeg se Hrvati užasavaju, njegovo naličje, čvrsto kontrolira sve investicije, pa tako i one najnovije u Hrvatsku. Kontrolirani pristup internetu, ograničen prijem stranih programa, sve su to naličja kineske Vlade, kojoj je zagrljaj pružio premijer jedne male, nacionalističke enklave, koja rehabilitira svoju inačicu fašizma i u kojoj se simpatizeri fašista u crnim uniformama postrojavaju usred bijela dana. Postrojena politička bojna Hrvata pred jednim deklariranim komunistom i postrojena bojna Hrvata pred jednim deklariranim crnokošuljašem, dakle u isti dan, u isti minut. Nije li to divna ironija, groteska i cirkus upravo onoliki koliki nam je cirkus sama država, tj. njenih jadnih trideset godina kurčenja.

Nije li to divna slika o nama Hrvatima? Ima li ljepše, zornije, jasnije slike od te? Hrvata kojima su puna usta komunizma odgovornog za najmračnije razdoblje povijesti, dok istovremeno priželjkuju da im komunisti pruže zadnju slamku spasa za svoje sjebano, devastirano gospodarstvo?

Dakle da rezimiramo taktiku. Kada nam trebaju investicije pravimo se komunistima i veličajmo svoj udjel u antifašističkoj borbi, uredimo Kumrovec i vratimo na HTV partizanske filmove. A kada komunisti investiraju, kada investicije i lova sjednu na račun, vratimo se Skeji, Paveliću i Hitleru. Negirajmo Jasenovac i Holokaust, slavimo i rehabilitirajmo ustaške zločince i njihove crne datume, a kada nam tko "jači" ponudi što para - napravimo se blesavi i pravimo se da nismo ono što jesmo. 

I neka se svi skupa lijepo postroje, Marko Skejo, Andrej Plenković i Li Keqiang. Jer isti je to kurac, kada malo bolje pogledate. Samo je drugo pakovanje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA