Još jedan praznik ljubavi - Valentinovo
To je praznik na koji se stariji teško navikavaju, jer su odrastali u komunističkom sistemu, a tamo se sva ljubav poklanjala Partiji i Ljubljenom vođi. Za široke narodne mase nije (po vec ustaljenom obicaju) ostajalo ništa, pa zato nije imalo smisla slaviti praznik, onako u šuplje. U zemljama visoko razvijene demokracije praznik se slavi već stoljećima u spomen na Svetog Valentina. O njemu vam ne mogu puno reci, jer još nije službeno utvrdeno o kojemu od dva Valentina se radi. Dvovalentnom ili trovalentnom. Jedino im je zajednicko to da su obojica živjela u, za kršćanstvo, pogibeljnim vremenima rimskog imperija i da im je životni put naprasno prekinut posebnom milošću rimskog cara.
Ergo, u tadašnjoj nestašici svetaca, 469. godine papa Gelasius, unatoč neprovjerenim informacijama proglašava 14. veljače za dan Sv. Valentina. Vodu je desetak vijekova kasnije dodatno zamutio vojvoda Orleanski, poslavši čestitku svojoj bračnoj družici iz glasovitog londonskog Tower-a. A od tamo, zna se, put je vodio samo na stratište.
S vremenom su se ljudi zaljubljivali kako je kome padalo na pamet, zbrda zdola, ali praznik je bio tu. I slavio se. Postepeno je raširen i na ljubav prema bližnjima u koje, ne želimo, ne možemo ili jednostavno, nemamo vremena biti zaljubljeni, pa se ih sjetimo čestitkom, posjetom, malim darkom ili lijepom riječju.
Normalno, Ameri su i od toga napravili biznis već prvom polovicom 19. stoljeća i to masovno izrađujući čestitke za Valentinovo. Kada bi ostalo samo na tome, bilo bi u redu. Pobrinuli su se i za glasoviti Obračun na dan sv. Valentina u kojemu je u Šikagi (tako izgovara moj prijatelj iz Sumartina), ljubav prema novcu natjerala Al Caponea da blagoizvoli posmicati popriličan broj gangstera suparničkog klana.
Osobno, najdražje Valentinovo mi je bilo tamo neke esešeste (?) godine, kad me je djed poveo pred kuću i pokazao smotuljke (vrećica još nije bilo) sa bombonima u snijegu. Danas je Valentinovo i vrapčeki se ženiju, rekao je, a ovo su tebi ostavili.
Ako vi još niste doživjeli svoje najljepše Valentinovo, nije kasno. Pobrinite se da vašim simpatijama i dragim bližnjim ostane u dragoj im uspomeni. Ako vas tko i ne sjeti neka vas tješi pomisao da vas Tata Branko sve voli. I ugodno vam Valentinovo!
Ergo, u tadašnjoj nestašici svetaca, 469. godine papa Gelasius, unatoč neprovjerenim informacijama proglašava 14. veljače za dan Sv. Valentina. Vodu je desetak vijekova kasnije dodatno zamutio vojvoda Orleanski, poslavši čestitku svojoj bračnoj družici iz glasovitog londonskog Tower-a. A od tamo, zna se, put je vodio samo na stratište.
S vremenom su se ljudi zaljubljivali kako je kome padalo na pamet, zbrda zdola, ali praznik je bio tu. I slavio se. Postepeno je raširen i na ljubav prema bližnjima u koje, ne želimo, ne možemo ili jednostavno, nemamo vremena biti zaljubljeni, pa se ih sjetimo čestitkom, posjetom, malim darkom ili lijepom riječju.
Normalno, Ameri su i od toga napravili biznis već prvom polovicom 19. stoljeća i to masovno izrađujući čestitke za Valentinovo. Kada bi ostalo samo na tome, bilo bi u redu. Pobrinuli su se i za glasoviti Obračun na dan sv. Valentina u kojemu je u Šikagi (tako izgovara moj prijatelj iz Sumartina), ljubav prema novcu natjerala Al Caponea da blagoizvoli posmicati popriličan broj gangstera suparničkog klana.
Osobno, najdražje Valentinovo mi je bilo tamo neke esešeste (?) godine, kad me je djed poveo pred kuću i pokazao smotuljke (vrećica još nije bilo) sa bombonima u snijegu. Danas je Valentinovo i vrapčeki se ženiju, rekao je, a ovo su tebi ostavili.
Ako vi još niste doživjeli svoje najljepše Valentinovo, nije kasno. Pobrinite se da vašim simpatijama i dragim bližnjim ostane u dragoj im uspomeni. Ako vas tko i ne sjeti neka vas tješi pomisao da vas Tata Branko sve voli. I ugodno vam Valentinovo!
Je li ti to slaviš?