Svojevremena (inozemna) izjava Predsjednika Republike Stjepana Mesića o "hrvatskoj pobjedi 10. travnja 1941.", koja je u prosincu prošle godine "procurila" u hrvatsku javnost, izazvala je medijsku buru, ali i podsjetila na još neke "lapsusne ispade" aktualnog državnog poglavara, koji je nerijetko, imao svoj "verbalni šou". Tako je, recimo, na početku svog prvog predsjedničkog mandata često pričao viceve, a onaj o Tuđmanu i Miloševiću ("jedan je u zemlji, a drugi ne može iz zemlje"), koji su objavili i strani mediji, naišao je na brojne kritike u Hrvatskoj. U razgovoru s rumunjskim predsjednikom o nužnosti čišćenja Dunava od ostataka mostova srušenih u NATO-vu bombardiranju SRJ, Mesić je kazao kako "svugdje u svijetu rijeke teku ispod mostova, a u Srbiji teku preko mostova". Hrvatski je predsjednik u to vrijeme posebno bio na udaru tzv. "krajnje desnice", koja ga je učestalo vrijeđala. Prilikom jednog njegova posjeta splitskoj vojarni, okupljeno mnoštvo ga je dočekalo uzvicima: "Cigane, cigane", na što je predsjednik uzvratio: "Ne spominjite roditelje".

Tada je Mesić bio posebno na udaru "Slobodne Dalmacije", za koju je, pak, u izjavi za "Novi list" ustvrdio: "... Muči me što se Slobodna Dalmacija ubraja u novine. To je pamflet izgubljenih u prostoru". U to je vrijeme, inače, kolegica Anita Malenica u SD-u objavila komparaciju Mesićevih izjava 1992. godine (s tribine HDZ-a održane u Švicarskoj) i onoga što je izjavljivao 2000. Na spomenutoj je tribini, prema pisanju splitskog dnevnika, tada govorio kako su "ustaše bili oni koji su željeli hrvatsku državu", te "ako je i bilo zločina bio je to opći rat u kome su ratovali svi protiv svih". Izjavio je i kako "nema ništa protiv pripajanja BiH Hrvatskoj, no kako je prioritet istjerati četnike iz Hrvatske". Komentirajući, pak, u to vrijeme te napise u Slobodnoj Mesić je izjavio kako ga "takve fašistoidne spekulacije ne zanimaju". Odgovarajući prošle godine na novinarske "prozivke" kako je i on početkom 90-tih pjevao pjesmu o "Juri i Bobanu", Stipe je isticao kako je "nekad šutio, a nekad otvarao usta". Još je naglasio kako su se tada na skupovima pjevale takve pjesme, uz zaključak: - Nije se valjda pjevalo Po šumama i gorama.

Na jedan od niza napada Vladimira Šeksa, koji ga je naz(i)vao "Stevan Mesić", predsjednik je uzvratio kako će razgovarati sa Šeksom tek ukoliko on prođe alko-test. Mesić je bio svjedok na suđenju Slobodanu Miloševiću, te je tada ublažavao neke svoje ranije izjave, posebno one o nazočnosti hrvatske vojske u BiH pa ga je "drug Slobo" hvatao u kontradiktornosti. Milošević je, inače, negirajući svoju krivnju za raspad Jugoslavije, koristio Mesićevu izjavu kako je "ispunio svoj zadatak u Beogradu jer Jugoslavije više nema", kao i knjigu koju je hrvatski predsjednik napisao, a izdana je pod naslovom "Kako smo srušili Jugoslaviju". Za vrijeme "čelnikovanja" u Beogradu, kada je bio predsjednik predsjedništva SFRJ, Stipe Mesić se u više navrata verbalno sukobljavao s "nabrijanim" srbijanskim političarima, uspjevši ih iznervirati svojim hladnim, pomalo šeretskim odgovorima. A na njihove izjave o umjetnim republičkim granicama (aludiranje na "Veliku Srbiju"), uzvraćao je: "Nemojte da ja počnem crtati mape". Mesić je u to vrijeme nerijetko izjavljivao kako Srbi iz Hrvatske mogu odnijeti jedino onoliko zemlje koliko su donijeli na opancima, što su srpski izvori često citirali.

Tijekom kampanje na hrvatskim predsjedničkim izborima, Stipi su smetale brojne reklame Jadranke Kosor pa je s tim u vezi govorio: - "Plašim se otvoriti paštetu da iz nje ne iskoči ona (Kosor)!". U "finalnoj večeri" prebrojavanja glasova, Kosor je svojom izjavom: "Ja sam tijekom rata bila u zagrebačkim skloništima", dala priliku Mesiću da poentira: "Ja nisam bio po skloništima, već sam obilazio prve crte bojišnice!". U prvom predizbornom krugu je, pak, Mesić imao ozbiljnog protukandidata u Borisu Mikšiću kojega je kampanja toliko ponijela da je oklevetao aktualnog hrvatskog predsjednika izjavom kako mu je francuska tajna služba kupila vilu na moru u Francuskoj. Zbog toga je Mesić podnio tužbu (i dobio spor), rekavši kako bi, da nije bilo te Mikšićeve laži pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora.

Na učestala "podbadanja" političkih protivnika o našičkoj Cementari, predsjednik je uzvraćao: - Neman ni vreću cementa, a kamoli cementaru; - Neman ništa ni s jednom cementarom, kao ni s onima koji imaju cement u glavi. Kad su mu, pak, predstavnici Viteškog alkarskog društva, došli u posjet u Predsjednički ured zamoliti ga da "preuzme" pokroviteljstvo nad alkom, on je to prihvatio, ali je i "očitao bukvicu" gostima iz Sinja zbog toga što je njegov izaslanik bio izviždan na Alci 2001. godine, kada su alkari odbili primiti predsjednikove darove. Podsjetio ih je: - Alka se trčala za Karađorđevića, Pavelića, Tita ..., a nastao je problem kada ju je trebalo trčati za hrvatskog predsjednika". Na uvrede kojima su ga "počastili" neki VAD-ovci na skupštini, odgovorio je: - Na posljednjoj skupštini VAD-a razni likovi su o meni govorili besmislice. To su likovi koji ne znaju kako je završio Drugi svjetski rat". A na poziv predstavnika alkara da bude sponzor za gradnju alkarskih dvora u kojima će im, kako su rekli, on biti drag gost, predsjednik je uzvratio kako "Ciganu ne trebaju dvori, dovoljan mu je i šator", aludirajući tako na povike iz publike tijekom Alke 2001. "Mesiću, cigane".

Buru na hrvatskoj političkoj sceni je, inače izazvala Mesićeva izjava kako Hrvatska i Crna Gora nisu nikada ratovale, kao i ona u kojoj je ustvrdio da su generali Ante Gotovina i Janko Bobetko odgovorni za pogibiju 185 branitelja u akciji Maslenica koja je, kako je istaknuo, "bila nepripremljena, nije nas pomakla ni za milimetar, a izvedena je u predizborne svrhe". Kad je nedavno predsjednik pomilovao jednog srpskog osuđenika za ratni zločin (smanjena mu je kazna), pa se zbog toga "pobunio" velik dio hrvatske javnosti, Mesić je ustvrdio da neki ljudi, zapravo, prave problem što je pomilovan Srbin.

Stipe je, dalje, za Ivana Zvonimira Čička rekao kako bi posvađao i stolice u uredu. Na tribini održanoj 1996. godine u zagrebačkom Europskom domu tema je bila "Croatia ili Dinamo", a Mesić je zastupao ime Dinamo. Jedan mlađi desničar ga je tada upitao: "Jeste li vi desnica ili ljevica? Nema centra, ja svoju djevojku volim ili ne volim". Mesić je, kao iz topa, odgovorio: "Volio ti nju ili ne volio ona svejedno ima centar!". Stranu "croatista" je, pak, tada zastupao Zlatko Vitez, a Mesić je u "završnom komentaru" istaknuo: "Hajde što o sportu govori Vitez koji je igrao nogomet, ali kad o sportu govori Tonči Vrdoljak koji ne zna plivati ni voziti bicikl ...". U to je vrijeme, inače, tadašnjeg "moćnika" Zlatka Canjugu Mesić nazvao "Crna guja", a čuvara državnog pečata Ivana Milasa - "merverštojerom".

Konstatirajmo na kraju kako je predsjednik Mesić, očito, "vrludao" u svojim (političkim) stavovima i izjavama, često uzburka(va)o duhove, nasmija(va)o javnost, jedne oduševljavao, a druge ljutio. No, rijetko (je) koga ostavlja(o) ravnodušnim, za razliku od većine ostalih, uglavnom "bezličnih" (ili dvoličnih) hrvatskih političara.