Otvorivši današnje Delo, ispade mi tjedni TV program napravljen u maniri starog dobrog Studija. Podižem reviju, poznata faca na naslovnici. Simpatična njupalica Ede Maajke smiješi se sa naslovnice. Ti vrapca, nije to šala, tiskano u 208 000 primjeraka, kao poseban prilog Dela i Slovenskih novic, pa na naslovnici najsimpatičniji Lupež! Nema što, Edo je marka i u Sloveniji. Znatiželjan, listam. Manji članak kao uvodna najava većeg i obavijest o izlasku novog Medinog CD-a "No sikiriki", pa ona, konačno veći članak. Još uvijek znatiželjan čitam, puno toga zanimljivoga, a onda šok:
Edo se neopozivo povlači sa estrade i otvara ćevabdžinicu!
...
...
Pa, što mu je došlo, pitam se.

Da ne dužim, Edi dozlogrdilo da izdavači njegovih albuma mlate pare, a on od toga nema ništa, pa odlazi u ugostitelje. Buduće glazbene uratke će objavljivati na svom službenom web-u, pa skidajte glazbu do mile volje. Besplatno, naravno. Intervjue za novine više neće davati, a pripremat će koncerte svaka 2 mjeseca.
 
Bravo, Edo! Sviđaju mi se ljudi koji još imaju buntovna duha. Ma nek' se gone svi u .... Nadam se da ću uskoro saznati gdje namjeravaš otvoriti lokal, jer kad ti jedan debeli, sjedi, starkelja s vrata drekne: "Deset s lukom, Edo", znaj da to nije zafrkancija, nego buntovni poklik, kojeg možeš prevesti kao "Halal ti vjera, Edo", ili onak' kak' bi rekli stari purgeri "Kapa ti dolje, Edo!". Naručene ćevape ću pojesti sa poštovanjem, jer mi se sviđa ovo što si zakuhao.