Ukazao se Viktor Ivančić
Točno onako kako govori naslov – dogodilo se čudo. Prošlog tjedna na Hrvatskoj radioteleviziji emitirana je polusatna emisija „Razgovor s razlogom“ u kojoj je urednica i voditeljica emisije, Morana Kasapović, ugostila kolumnista i književnika Viktora Ivančića. Ne bi to bila neka posebna vijest da javna televizija, nenavikla na kritične glasove, nije posljednje mjesto na kojem bismo očekivali vidjeti Ivančića. Stoga potez Morane Kasapović pri izboru gosta vrijedi pozdraviti, iako je njena emisija skrajnuta u Programski odjel zabava.
Već na prvo pitanje, što bi njegov Robi K. danas rekao o prazniku rada, Ivančić je dao baš onakav "bogohulni" odgovor od kakvog se urednicima na HTV-u diže kosa na glavi: „Robi K. bi kao dijete hrvatskog školskog sistema vjerovatno upitao zbog čega njegov dida sa Šolte Uskrs slavi Prvog maja. A onda bi dida vjerovatno rekao da, doduše, jest zakasnio s Uskrsom, ali da će zato sljedeći Božić proslaviti ranije – 29. novembra.“
S obzirom da je emisija emitirana dan nakon Praznika rada, s tom temom je i otvorena, a govoreći o tom fenomenu Ivančić je objasnio kako se kod nas dogodilo ideološko pokrštavanje radničke klase, koja se tome dobrovoljno prepustila.
„Desila se i ta ideološka promjena paradigme da je kult radništva zamijenjen kultom vjerništva i hrvatstva“, dodao je kasnije.
Na temu nacionalizma Ivančić će reći sljedeće: „Ono što se mi se čini da je karakteristično za naše nacionalizme, za balkanske nacionalizme, srpski, hrvatski, to je jedan samodestruktivni element, koji je stalno prisutan. To znači da će oni koji su najgrlatiji u obrani i divljenju svojoj naciji, pouzdano počiniti najviše štete toj naciji“.
Pojasnio je kako je po nacionalističkim kriterijima najveći mogući grijeh predaja svog teritorija drugima, baš ono što su napravile ustaše, ali bez obzira na to ustaše u hrvatskom nacionalističkom narativu figuriraju kao najveći Hrvati.
Na opasku voditeljice da se kritika u Hrvatskoj u pravilu doživljava kao da je izrečena iz mržnje, a ne zato da bi se nešto popravilo u društvu, Ivančić odgovara: „Kad vas proglase državnim neprijateljem u biti vam hoće začepiti usta. Hoće stvoriti društvo monologa, hoće vas delegitimirati za dijalog, i tako dalje. Dakle, to je klasičan manevar protudemokratski, ja bih rekao, na tom nacionalističkom polju. Na polju kapitalizma, recimo, taj liberalni kapitalizam je izumio način da kritiku na svoj račun upregne u svoju korist. Sad je tu bitno kakva je ta kritika, da li je ona usmjerena na to da popravi postojeći poredak, tada će vjerovatno biti inkorporirana u mainstream i bit će postavljena kao nekakav dekorativan dodatak. Ali ako dovedete u pitanje same temelje tog sistema vrlo je vjerojatno da će vas šutnuti na marginu ili gurnuti u neki vid nevidljivosti, ako ne i nešto gore. Ako uzmemo sudbine ljudi kao što su Snowden, Assange, Chelsea Manning, vidimo da i države koje se jako vole kititi s liberalno-demokratskim tekovinama mogu biti itekako totalitarne. I ne mogu podnijeti istinu, odnosno takvu vrstu kritike“.
Upitan na što misli kada u svom radu koristi termin „urednički sindrom“, Ivančić kao da opisuje javnu televiziju: „To bi bilo ono uredničko pogađanje, kad urednici pogađaju šta politički patron misli pa se unaprijed postavljaju tako. Oni funkcioniraju kao protočni bojler, tako da više nije potreba direktan politički nalog“.
Da bi novinarska profesija opstala, važno je, smatra on, da se novinarstvo shvati kao javno dobro. No, uvjeren je da se to neće dogoditi te da u budućnosti kritika društva više neće dolaziti iz medija nego s nekih drugih adresa.
Što je sve govorio Viktor Ivančić pogledajte u videu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Viktor je zakon! Trebalo bi za mlade otvoriti radionice u kojima bi ih učio najprije misliti, a potom i kritički misliti i djelovati. Prava država, koja želi dobro svom narodu, financirala bi takve radionice.