Ajde, priznaj da si klao!
Ovaj put kamenjar se napio poprilično rano, već oko 20.30 sati, kada je banuo u skromnu kuću 56-godišnjih Ružice i Krste Opačić, koji su se taman dali na večeru. Mahnita momčina, navodno ih je bez suvišne priče nutkala da priznaju da su klali Hrvate.
- Klali ste Hrvate! Jeste, jeste, oboje ste klali! Priznajte, derao se momak s istetoviranim crnim srcima na obrazu i potom izašao iz kuće gdje se opskrbio pozamašnim arsenalom kamenja i obasuo kuću Opačićevih. Na koncu se odlučio i šakom zakucati po kuhinjskim griljama i ulaznim vratima, ne bi li provjerio hoće li domaćini napokon priznati klanje. No, kako je umjesto odgovora čuo samo muk i vjerojatno namirisao strah, sjeo je u svoj auto i otputovao dalje, pretpostavljamo, na još pokoju ljutu.
Inače, Krsto uistinu jeste nosio uniformu takozvane vojske Srpske krajine, kao što je nosio i gotovo svaki vojno sposobni muškarac koji je tijekom rata ostao u Krajini. Kune se da nije naudio nijednom Hrvatu, što, kaže, znaju i svi njegovi susjedi hrvatske nacionalnosti s kojima živi u iznimno dobrosusjedskim odnosima. Nakon Oluje živio je u vojvođanskom Bečeju, da bi se 1998. godine sa suprugom vratio u Hrvatsku te u Zadru iznajmljivao stan dugih šest godina, sve dok im kuća u Donjoj Murvici nije obnovljena. Od danas će pak živjeti u strahu da će mu uskoro na vrata pokucati i neki opasniji "pregovarač".
Da. Kod mladih ljudi iz čijih skupih automobila trešti turbo-folk. Mržnja je sjeme koje je isplativo sijati na poljima primitivizma - tu se naime jako dobro 'vata. A takvih je "polja" na ovim prostorima više nego onih koja se obrađuju i koriste za nešto što je dobro.