|
E ... da je s ovom barkom zaplovit' |
I dok su mi naciju napadali raznorazni stresovi što zbog dogodovština oko
Severine i njenog kućnog videa, a što zbog
nogometnog prvenstva u Portugalu, ja sam napustila hrvatsku
metropolu (na žalost samo na par dana). Moja tvrtka napokon je došla do spoznaje kako sam rekorder u nepotrošenim danima rezerviranim za obijest koja se naziva
godišnjim odmorom. Također su shvatili i da imam previše pređenih kilometara po unutrašnjosti zemlje pa me poslaše na obalnu ekskurziju, pravac do
istarske tvornice vapna.
|
Ostavljamo kopno iza sebe |
Moja startna istarska pozicija bio je
Novigrad, točnije hotel
Maestral (nije reklama, bez brige), kojeg smo zatekli već
krcatog turistima. Moram priznati da sam se u samom početku, pri dolasku u hotel osjećala malo čudno, budući su svi ljudi s kojima sam tamo trebala biti (pretežno direktori kojekakvih tvrtki) u rukama osim torbi, nosili i hrpe odjela, iako je najavljen odlazak na
Brijune, s brodom, naravno, tako da bi jedino odijelo koje bih ponijela sa sobom bilo ono ronilačko. No, hajde pustimo sad to, kao da su odijela bitna za ovu priču ... Nakon dobro provedene uvodne večeri s domaćinima u Novigradu, ujutro nas je dočekao ogroman
hidro gliser (baš po mom ukusu) imena koje jednostavno ulijeva strahopoštovanje -
Princ of Dubrovnik (postoji ista verzija s Venecijom).
|
Vanga ... glavom i bradom |
Uglavnom, za one koji ne znaju to su one "brodurine" koje iznutra imaju sjedala koja neodoljivo podsjećaju na ona avionska. Tu je i divno - krasna paluba koja, čini mi se, uglavnom služi kako bi se ekipa rastrijeznila. Prvo što nas je zbunilo kada smo stigli na
Vele Brijune bila je mapa otočja, koju smo pozorno prostudirali i na kojoj se nije nalazila
Vanga, tako da smo kroz šalu komentirali kako je nisu niti obilježili kad se ni ovako ni onako ne može na nju. No, ubrzo nas je turistički vodič u potpunosti razuvjerio. Misterij je otkriven. Slijedi prava istina.
|
Štenge ... štenge i štenge |
Dakle, naš otac nacije, gospodin
Franjo Tuđman, kada je zasjeo na vrh hrvatske političke scene, osim što je diljem države pokrenuo epohu
mijenjanja naziva ulica i trgova, odlučio je i da se svi Brijunski otoci moraju zvati na hrvatskom jeziku i tako Vanga postade
Krasnica. Zbilja se takvog naziva ne bih sjetila ni u najpijanijem stanju. Kada smo već kod Krasnice uskoro će i ona otvorit svoja vrata za svekoliko pučanstvo, tako da i mi mali ljudi možemo prošetat puteljcima kojima se tijekom dugih poslijepodneva našetavao
drug Tito. To je ujedno i jedino što sam zapamtila od svih pustih riječi kojima nas je obasipao turistički vodič, jer to je najviše što se moglo čuti uslijed permanentne zvonjave mobilnih uređaja svih onih direktora s početka ove priče, koji su iako na godišnjem ugovarali poslove sa svojim klijentima.
|
Protezanje nogu po arheološkim iskopinama |
Sami Brijuni više su me dirnuli prilikom mog posljednjeg posjeta toj turističkoj atrakciji u Hrvata, jeste da je bilo davno (u ono krasno doba kada je marka bila 1:7), ali si tada barem na miru mogao pregledati poklone, odjela i ostale suvenire već spomenutog drugara Josipa Broza Tita. Sad vas samo isfuraju s
vlakićem svuda po otoku, razgledate
Safari s poklonjenim životinjama među kojima i opjevane zebre i bizone, malo protegnete noge po arheološkim iskopinama pa opet u vlakić i klasična priča "S vaše lijeve strane vidi se ... s vaše desne strane je … obratite pažnju na ...".
|
U ovome se Tito vozikao |
Jedino što na miru možete razgledati pri posjeti Brijunima je stari
Titov Cadillac, a ako je tamo jedan striček možete se sa skupocjenim Cadillacom i malo profurati po otoku. Cijena sitnica, samo
20 kuna ilitiga ban Jelačić, odnosno kako smo već u Istri onda bolje dva puta Juraj Dobrila. Ne znam je li i striček - vozač neki vodič, jer kada smo ga pitali da li je poznavao "Starog", slegnuo je ramenima i otišao na drugu stranu. Nakon obilnog ručka u hotelu
Neptun, zapalili smo na
Male Brijune, gdje nas je dočekala, zamislite,
kazališna predstava.
|
Šareni glumci i sivo gledalište |
U društvu šarenih glumaca i lupu bubnjeva došli smo na
najveću tvrđavu na Mediteranu, koja u svojoj unutrašnjosti ima i omanju arenu, gdje se i odvijala čitava predstava. Poslije same predstave pregledali smo tvrđavu uz pomoć onog istog vodiča, koji me je sve vise živcirao, tako da sam se pokupila do rive gdje me za utjehu čekao
coctail party. Na kraju moram zaključiti kako mi se Mali Brijuni više sviđaju, jer dok su Veli Brijuni dosta izgrađeni i urbanizirani, Mali se doimaju netaknutima i pravo su mjesto koje vas može osvojiti. Ako ih niste posjetili, ne znam što čekate …
Ostavljaš slane kapi bistre ...
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš ...
Ostavljaš varljiv zalog pene ...
U srcu ove napukle stene Koju razbijaš ...
A još ti tu idiotsku stranicu nije otvorio (burj-al-arab), ali definitivno ima dobru background color ...