iz serijala PASMATER FAMILIAS

Kad obrezujem voćke posebno pazim da razviju niske grane, a murvu sam nabavil kaj je tak cijepljena, da joj grane rastu prema zemlji. Trešnje, slasni ringloi i omanje murve su prvo voće, pravi mamac za djecu, pa su zato te grane posebno važne. Dječurlija može uživati berući sa zemlje, bez opasna penjanja na ljestve ili krhke grane. Normalno, oni znaju da je to za njih, pa uz moju permanentnu dozvolu izvedu napad na voćke kad im to odgovara, pomalo se i čudeći, jer u ovim krajevima u kojim sada živim, nije baš običaj da dozvoljavaju tuđoj djeci ovakve poduhvate.

Ali malci su fini. Naklopaju se, odu, pa dođu opet kad im srce zaište voća. Osi ih sav sretan čuva, a Tečka dođe provjerit jel' bu koja ptica opala sa grane, pa da se ne muči lovit. Ne stvaraju galamu i nered, paze da ne oštete grane, jer opet će roditi slijedeće godine. I tako tjednima voće ostaje na drvetu.

Ali ima jedan Tone. Postariji čovjek, nije loš, prijatelj mi. Ima ga bar za tri mua. Jest da ga moji četveronošci ne vole, ali kao što rekoh, nije loš, samo je profesionalni egoista. Kad se nekim darom sjeti mene, opadnem u nesvijest, provjerim da li je pijan i sav zbunjen primim dar. To, da koji puta pomisli i na druge, me nevjerojatno zbunjuje.

Svrativši do mene, ugleda ringlo. Savile se grane, pucaju od tisuća crvenih, okruglih, punašnih ringloa.

- Znaš, reče on meni, moja žena od njih kuha prekrasan kompot, a i moj unuk ga obožava.

Kažu da je pametnome jedna dosta, a pošto je izgovorio ovih 14 riječi, shvatio sam. Osi je shvatio već poslije treće riječi, ali je bio zauzet pišanjem felgi Tonetova auta, pa me nije trebalo biti sram.

- Ovdje je košara, naberi sam, razveseli ih, ja moram raditi, rekoh i vratim se na posel.

Kroz neko vrijeme uđe Tone, zahvali se.

- Vratiti ću ti košaru, reče i ode.

Kasnije predvečer, uđe Nada.

- Gdje su ringloi, pita.

- Na stablu, odgovaram.

- Pa na kojem, pita.

- Pa vjerojatno na onom na kojem obično rastu.

- Ma ne zafrkavaj, veli, nema ni jednog.

Izađem, stablo puno lišća. Samo lišća. Ringloa ni za lijek.

Nisam izdržal. Nazovem Toneta.

- Odličan kompot, govori punim ustima.

Pozdravljam mu ženu i unuka.

- Šteta, veli, nema ih već tjedan dana. Ostat će na moru još dva tjedna.

Smrklo mi se. Prekidam vezu. Nada me upitno gleda.

- Zamisli, doma je sam, velim. Sreća da nema njegovih, stablo bi nam iščupal.

Popodne u trgovini kupujem bombone i konac. Koncem ću navezati bombone na grane ringloa. Kad dođu klinci na voće, da nađu bar nešto. Da ne bi rekli da im je stari, škrti Branko poklopal sve ringloe. A i da Osi ima koga čuvat. Tečka će gledat iz prikrajka, da li bu kakva ptica opala sa grane. Onak, za svaki slučaj.