Imperijalistički diskurs gotovo se ne može naći ni u tragovima, dok se paralele s nekim drugim svjetovima, iskustvima i ratovima (posebice onim u Sierra Leoneu odakle korijene vuče autorica) daju čitanjem ove knjige preslikati na bilo koje vrijeme, kontekst i odvesti do zaključka kako naši balkanski ratovi nikako nisu nerazumljivi ponekim strancima, a još manje posebni da bi se branili diskursom kako oni to nikada neće razumjeti. Dakle, nije ovo američki noir et blanc blockbuster s Balkana ili salonski lijevi pogled na ratove ex-Jugoslavije niti kačenje na egzotiku jugoistočne Evrope. „The Hired man“ prvenstveno je priča o čovjeku (pisana u prvom muškom licu) i ljudima oko njega iz jednog planinskog gradića kroz spektar nezgodnih vremena.

Scenarij nas tako uvodi u nekretninske kalkulacije jedne skoro pa disfunkcionalne engleske obitelji koje bude nedavne privatne povijesti, produbljuju antagonizme ljudi koji se cijeli život, igrom nužnog slučaja, promatraju i žive pored šuma u kojima su lov i socijalne sheme obiteljskih naslijeđa, uz sve one individualne igre sudbina, uobičajeni načini odrastanja i preživljavanja. 

Ljubavi, strasti, izdaje, karakteri na gotovs; naprijed-nazad u vremenu od Tajči i fiće do narodnjaka i švercanih pornića - Đuro nas vodi kroz gorštački spleen ubijenih civila, zakopanih vojnika i svega onoga što se zna, ali se i krije i od svih koji to već znaju. Čak i u lokalnoj birtiji pozdravi i klimanja kriju zapetljanu mrežu sjećanja i krivnje koja se ne da prebrisati turom pića za sve. Rat inače ispolira neke karaktere, otvori skrivenu gensku kutiju i izbrusi ih toliko da boli sve oko njih - a likovi ovog romana su na momente toliko živi da se čovjek lako zapita odakle autorici takav uvid, ne u lički blisko-povijesni pejzaž, nego osobe koje bi i sutra bez problema mogli iskopati žive između Kapele i Velebita. 

Aminatta Forna bivša je novinarka BBC-a (FOTO: Wikimedia/Jürgen Matern)

Tko je i danas u našem svijetu naivan: stranci koji dolaskom dodiruju samo površinu ili lokalci koji se duboko zakopaju u toksične odnose malih sredina, pitanje je za čitatelja, a za nakladnike: pored drugih autoričinih knjiga iz "regije" ("Sreća" objavljena u Sarajevu), zašto ovaj roman nije preveden kod nas?

Nadam se da se odgovor ne krije negdje ispod površine (tepisi su ionako odavno podignuti i ćilimske prošlosti lete oko ovog svijeta, dok god bude oni što žive još u njemu). A priče o oprostu, kao ova koja je niotkud doletjela, možda i nisu dio naše literarne demagogije.

„The Hired man“ vam tako dođe kao neka vrsta Damira Karakaša iz, zasad, nepoznate dimenzije, u kojoj vire porukice naivnog turista o sreći i ljubavi, a ustvari njih je u romanu samo u kontekstu kad su propuštene, ili ponekad i - unajmljene.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Bloomsbury