Sezona roštiljanja upravo je u svojemu zamahu, a jedan od omiljenijih specijaliteta sa žara svakako su i kobasice. Njihova je povijest započela je još prije 3.500 godina, kad su Babilonci odlučili puniti životinjska crijeva začinjenim mesom. Taj su izum najprije preuzeli Grci a potom i Rimljani kojima su kobasice bile neizostavan dio raskalašene svečanosti u čast pastirskog boga Lupercula. S pojavom kršćanstva sablažnjive su igre bile ukinute a i samo jedenje kobasica proglašeno je grijehom. No kobasice ipak nisu nestale s rimskih jelovnika jer se stanovništvo njima potajno opskrbljivalo uz pomoć krijumčara. Krijumčarene kobasice kolale su Rimom u tolikom broju da je zabrana uskoro i službeno ukinuta. U srednjem su vijeku kobasice doživjele pravi procvat. Udruženja mesara diljem Europe smišljala su nove recepte pa je gotovo svaka pokrajina uskoro dobila svoju kobasicu, različitu od drugih po obliku, sastojcima, mirisu i drugim osobinama. U njemačkom gradu Frankfurtu nastala je polovicom 19. stoljeća jedna od najpoznatijih kobasica svih vremena. Priča kazuje da je mesar kobasici posve novoga okusa odlučio dati i dotada neuobičajen blago savijen oblik a nadahnućem mu je bio izgled njegova psa jazavčara. Kobasica-u-obliku-psa-jazavčara uskoro je prešla ocean i tamo postala svjetski poznatim specijalitetom pod nazivom "hot dog". Neki je Nijemac, naime, početkom 80-tih godina 19. stoljeća počeo kuhati frankfurtske kobasice u velikom loncu u svojoj prikolici. Prodavao ih je u pecivu s dodatkom gorušice, tradicionalnog njemačkog umaka. Početkom dvadesetog stoljeća vruća kobasica s gorušicom dobila je i svoje današnje ime. U jednim je američkim novinama objavljen kratki reklamni strip o psu jazavčaru koji je obliven gorušicom glumio sendvič. Poruka je trebala glasiti: "Nabavite i vi vruću kobasicu-u-obliku-psa-jazavčara!" No kako je autor zapeo u neke teškoće s pravilnim pisanjem riječi, odlučio je skratiti cijeli naziv i naposljetku je ostao samo "vrući pas" odnosno - "hot dog".