F.G.Lorca, španjolski pjesnik i dramatičar, rodio se 5. lipnja 1899. godine u malom andaluzijskom gradiću, Fuenteroquenosu, a umro 19. kolovoza 1936. godine u Granadi. Studirao je književnost i pravo, a ujedno pokazuje neuobičajeno veliki interes za muziku, slikarstvo i kazališnu umjetnost. Godine 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvijenac Leptirove čarolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas, ali ipak renome stječe tek zbirkom Cauciones 1927. godine i patriotskim komadom u to doba izvrsno primljenim od publike Mariana Pineda.

Godinu dan poslije izlazi njegova najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero) u kojoj je dao sintezu španjolskih lirskih inspiracija (duh pučke poezije, kojim se nekada napajao Lope da Vega, i blistavu raskoš Gomgoneava jezika). Godine 1930. održava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine piše knjigu Pjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi čuvena Oda Waltu Whitmanu.

Od 1931. direktor je kazališne grupe “Barroco” koja obilazi sve španjolske pokrajine igrajući djela klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište:
Don Cristobaldovo malo kazalište (1928); Čudesna obućarka (1930); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu vrtu ...

U spomen svog prijatelja piše tužaljku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias (1935). U kolovozu 1936. uhapsili su ga i premlatili na smrt pripadnici Francove civilne garde (falangisti), zajedno sa još nekoliko Francovih političkih oponenata koji su ustali protiv monarhizma i fašizma. Kako je njegova sklonost homoseksualizmu javnosti bila poznata već tada, vlast je njegovu smrt pokušala prikazati kao nesretan slučaj proizašao iz “grubog susreta one vrste“. Bezuspješno, naravno, jer Lorca je jedna od mnogobrojnih žrtava Španjolskog građanskog rata koji je potrajao od 1936. do 1939. godine.

O Lorcinom životu snimljen je i pravi pravcati holivudski film, “Death in the Afternoon“ iz 1997. godine s Andy Garciom u glavnom ulozi.

Federico Garcia Lorca jedan je od najvećih španjolskih lirika uopće. U svom kratkom životnom vijeku (38 godina) oplemenio je španjolsku poeziju svoga vremena unijevši u nju jedan potpuno novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s tradicijom. Svojim radom utjecao je na neke slavne osobe, prvenstveno na pjesnika Nerudu i slikara Dalija. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj na naše mlado pjesničko pokoljenje. Njegova poezija još stoljećima će biti sastavan dio školskih lektira.

Za kraj vam nudim jednu od najpoznatijih Lorcinih pjesama Konjanikova pjesma (sastavni dio lektire):

 
 Cordoba.
 Daleka i sama.
 Kobila crna, velika luna,
 masline u bisagama.
 Ako i znam pute, nikad
 neću stići u Cordobu.

 I u ravni i na vjetru,
 kobila crna, crvena luna.
 Smrt na me vreba onamo
 s kruništa kule Cordobe.

 Jao, duga li cesta!
 Jao, vrli moj konjiću!
 Jao, smrt me čeka prije
 nego stignem u Cordobu!

 Cordoba.
 Daleka i sama.