Ovaj tjedan održavaju se tradicionalni Dani zagrebačke arhitekture u organizaciji Društva arhitekata Zagreba. Četverodnevna konferencija, ove godine isključivo u online izdanju, posvećena je temi „BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA – arhitektonski pogled“, a ima za cilj aktualizirati i razmatrati neophodne korake za kvalitetnu, sistematičnu i dugoročno održivu obnovu Grada Zagreba i okolice. Predavanja, okrugli stolovi i diskusije posvećeni su temama urbane obnove, graditeljskog naslijeđa, uloge turizma u obnovi Zagreba te budućnosti Zagreba kao sveučilišnog grada.

Konferencija je započela u utorak, 10. studenoga, a prvi dan bio je posvećen temi urbane obnove Zagreba. Događaj je putem online platforme pratilo više od 250 sudionika. Odabrana tema nastavak je nastojanja arhitektonske stručne javnosti da upozori na činjenicu da se obnova Zagreba nakon potresa ne bi smjela zaustaviti samo na nužnoj konstruktivnoj obnovi oštećenih zgrada. Povijesno središte Zagreba bilo je zrelo za sustavnu obnovu i prije potresa u ožujku što je posljedica nagomilanih problema i desetljeća oklijevanja da se preobrazbi gradskog središta pristupi sustavno. Loše građevinsko stanje zgrada, zagušenost unutrašnjosti blokova neprimjerenom izgradnjom, nekvalitetni uvjeti stanovanja, neodržavanje fasada, neriješeni vlasnički odnosi, slaba prometna pristupačnost, smanjenje potencijala trgovačkih i poslovnih prostora, zatvaranje tradicionalnih obrta, demografsko starenje te stihijska turistifikacija samo su neki od problema koji se u zagrebačkom središtu nisu pojavili 22. ožujka 2020. godine, već su sustavno zanemarivani već dugi niz godina. 

Demografsko starenje te stihijska turistifikacija samo su neki od problema koji se u zagrebačkom središtu nisu pojavili 22. ožujka 2020. godine (FOTO: Lupiga.Com)

O potrebi osmišljavanja sveobuhvatne urbane obnove zagrebačkog središta u stručnim se krugovima govori još od osamdesetih godina prošloga stoljeća. Tada se, povodom već povijesne Univerzijade, zadnji put dogodilo koliko-toliko sustavno uređenje fasada i obnova infrastrukture u gradskom središtu te je započeto uređenje sustava pješačkih ulica i trgova u najužem gradskom središtu. Iako su navedeni zahvati doprinijeli poboljšanju slike tog dijela grada, istovremeno su bili daleko od sustavne obnove. Promjena načina života i rada, razvoj stambenih i trgovačkih centara na periferiji grada, neulaganje u prometnu i drugu infrastrukturu dovela je do propadanja središta grada koji je postajao sve manje privlačan prostor za život i rad. I onda se dodatno dogodio i potres.

Zagrebačka povijest nas uči kako prirodne katastrofe mogu potaknuti i ubrzati urbani razvoj i obnovu te biti prilika za sustavno rješavanje prostornih, oblikovnih, infrastrukturnih te društvenih problema nagomilanih u problematičnim gradskim predjelima. Poznato je, primjerice, da je nakon velikog potresa 1880. godine uslijedila intenzivna izgradnja grada kada je nastala većina gradskih vizura koje i danas gledamo na gradskim razglednicama. Prema nekim podacima do 1890. godine uz obnovu oštećenih u gradu je sagrađeno preko 700 novih zgrada. To intenzivno vrijeme izgradnje bilo je i poticaj za donošenje nove regulatorne osnove 1887. godine koja je nastojala sustavno regulirati novu izgradnju. Nastali su tako prepoznatljivi prostori Donjega grada u kojima se ističe sustav trgova-parkova s monumentalnim palačama i građevinama javne namjene. Treba istaknuti da je to bilo vrijeme i vrlo intenzivnog gospodarskog i demografskog razvoja grada što nije slučaj u ovoj kriznoj 2020. godini. 

Još od prvih nacrta zakona o obnovi Zagreba nakon potresa, arhitektonska je struka upozoravala na problem fokusiranja obnove isključivo na obnovu konstrukcije zgrada, uz zanemarivanje mogućnosti za provođenje sustavne urbane obnove. Nažalost, Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, usvojen u rujnu ove godine, fokusiran je isključivo na takvu, konstruktivnu obnovu potresom oštećenih zgrada. 

Na danu posvećenom urbanoj obnovi s izlaganjima su sudjelovali stručnjaci iz područja urbanističkog planiranja, ekonomije, sociologije, stručnih planerskih službi grada te stručnjaci s iskustvom protupotresne konstruktivne obnove (FOTO: DAZ)

Organizatori konferencije zaključili su kako unatoč činjenici da je sustavna urbana obnova zanemarena u trenutnom procesu obnove Zagreba ova ipak zaslužuje ozbiljan pristup i javnu promociju. Naime, tema zapuštenih gradskih prostora kojima trebaju sustavna rješenja urbane preobrazbe aktualna je u brojnim našim gradovima, a posebno se izdvajaju prostori zapuštenih gradskih središta te napuštenih industrijskih područja. 

Na danu posvećenom urbanoj obnovi s izlaganjima su sudjelovali stručnjaci iz područja urbanističkog planiranja, ekonomije, sociologije, stručnih planerskih službi grada te stručnjaci s iskustvom protupotresne konstruktivne obnove. 

Prof.dr.sc. Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan od autora nedavno tiskane knjige „Urbana obnova“, dao je kratki uvod u pojmovno određenje i provedbu postupka urbane obnove s aspekta prostornog planiranja i upravljanja gradom. Istaknuo je kako bi sustavna urbana obnova trebala obuhvaćati i druge elemente osim konstruktivne obnove zgrada (kojoj bi trebala prethoditi valorizacija, jer ne treba sve zgrade obnavljati u njihovo prvobitno stanje). Ti dodatni elementi uključuju obnovu okoliša (uređenje javnih prostora, parkova, igrališta, ulica, zelenu infrastrukturu), gospodarsku obnovu (od obnove trgovačkih sadržaja gradskog središta do razvoja novih tipova rada) te društvenu obnovu (povratak nekadašnjih stanovnika, ali i stvaranje privlačnih prostora za nove ciljane grupe stanovnika). Naglasio je kako procesi urbane obnove obično uz postojeće vlasnike uključuju i privatne investitore zbog čega je važna uloga javne uprave koja cijeli proces mora voditi i nadgledati.

Sustavna urbana obnova zanemarena je u trenutnom procesu obnove Zagreba (FOTO: Lupiga.Com)

Ekonomist Velimir Šonje iz tvrtke Arhivanalitika upozorio je na ekonomske aspekte urbane obnove. Naveo je kako je osmišljeni model konstruktivne obnove, koji se oslanja na 80 posto sudjelovanja javnog financiranja, neprimjenjiv za model sveobuhvatne urbane obnove. Takvi širi procesi su višestruko skuplji i složeniji, a u slučaju obnove Zagreba penjali bi se do iznosa 20 posto BDP-a što je nerealno jer takvih količina javnog novca nikada neće biti na raspolaganju za postupke urbane obnove. Stoga procesi sveobuhvatne obnove uvijek nužno moraju uključivati i privatne investitore (ne postojeće vlasnike, već nove ulagače) koji moraju osjetiti stimulativni prostor za svoja ulaganja. I on je upozorio na važnost praćenja tog procesa od strane javne uprave, važnost sinergije urbanističke, poslovne i političke vizije, važnost administrativnih kapaciteta i stručnog pristupa kao i na važnost transparentnog i demokratskog vođenja cijelog procesa. 

Dr.sc. Anđelina Svirčić Gotovac s Instituta za društvena istraživanja u svom izlaganju se osvrnula na socijalne aspekte urbane obnove. Navela je kako je logična prva dimenzija post-potresne sanacije koja se odnosi na konstruktivnu obnovu građevina, ali je i napomenula kako ne smijemo zaboraviti i na dugoročne socio-ekonomske aspekte obnove. Zgrade se u konačnici obnavljaju prvenstveno zbog njihovih korisnika, a ti su korisnici u slučaju središta Zagreba sve stariji (prosječna dob u Donjem gradu je 47 godina), sve ekonomski nemoćniji i sve ih je manje (primjetan je trend pretvaranja stanova u urede i, u novije vrijeme, turističke apartmane). Upozorila je kako u našem procesu obnove nažalost ne vidi da su ljudi na prvom mjestu, a cilj svake urbane obnove trebao bi biti kako zadržati stanovnike, podići im kvalitetu života u gradu te njihov osjećaj pripadnosti za zajednicu. Procese gentrifikacije, turistifikacije, apartmanizacije i festivalizacije, koji su primjetni u zagrebačkom središtu, trebalo bi kontrolirati jer dovode do negativnih i nepovratnih sociološko-prostornih procesa. 

Ivica Rovis, ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba, u svojem izlaganju predstavio je Program cjelovite obnove povijesne jezgre Grada Zagreba i detaljnu studiju koja se izrađuje za pilot-područje Bloka 19 (omeđenog Frankopanskom, Ilicom, Medulićevom i Dalmatinskom ulicom). Ova studija uključuje terenska istraživanja, prikupljanje i sistematizaciju dokumentacije, sociološku analizu te izradu modela cjelovite obnove. Naglasio je kako je osim konstruktivne obnove potrebno obnoviti duh grada. 

Mr.sc. Berislav Borovina, direktor tvrtke Spegra d.o.o. u svojem se izlaganju dotakao konkretnih iskustava konstruktivne obnove zgrada. 

Zaključno, u raspravi koju je moderirala Kristina Perkov s Arhitektonskog fakulteta sugovornici su se složili kako je šteta što potres koji nas je zadesio nije iskorišten kao poticaj za sustavnu urbanu obnovu koja bi mogla dovesti do sustavnog rješavanja prostornih, oblikovnih, infrastrukturnih te društvenih problema nagomilanih u problematičnim gradskim predjelima. Budući da brojni zapušteni predjeli u hrvatskim gradovima vape za ovakvim sustavnim pristupom, tema ostaje aktualna i treba je dalje razvijati. 

Inače, online konferencija BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA – Arhitektonski pogled sastojala se od četiri tematske cjeline: Urbanizam ZG - pokretanje nužnog procesa urbane obnove Zagreba; Arhitektura i naslijeđe - budućnost graditeljskog naslijeđa Zagreba; ARTUR - doprinos turizma obnovi Zagreba te Dani Zg arhitekture - budućnost Zagreba temeljena na 350 godina iskustva Sveučilišta. Sva su predavanja i okrugli stolovi dostupni na Youtube kanalu Društva arhitekata Zagreba. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com