Puno pozitivne energije, šarenila i različitosti. To je glavni dojam nakon Povorke ponosa koja je u subotu prošla ulicama Zagreba. Nakon okupljanja ispred HNK, nekoliko tisuća ljudi krenulo je prema Ribnjaku gdje se održavao veseli Prajdov tulum. Bez ikakvih incidenata, uz budno oko interventne policije, povorka je prošla Frankopanskom, Ilicom do Trga bana Jelačića, gdje ju je dočekao veliki broj znatiželjnika, koji nisu bili naoružani bocama i kamenjem, kao nekad, nego mobitelima s kojima su snimali vesele ljude. A iz kolone se odvraćalo mahanjem i glasnim uzvicima. Pozdravljalo se i građane koji su s na prozorima i balkonima cijelom trasom dočekivali povorku, u kojoj je bilo na stotine zastava, od onih duginih boja, preko hrvatskih, do zastava transrodne zajednice, a viđene su i dvije palestinske, pa čak i jedna jugoslavenska zastava. 

Prije zabave u parku Ribnjak su održani kratki govori. Franko Dota u ime udruge Zagreb Pride podsjetio je kako se obilježava deset godina od usvajanja Zakona o životnom partnerstvu, što je ocijenio kao veliki korak prema punoj bračnoj jednakosti i jednim od najvažnijih zakona koje je Sabor ikada donio, pogotovo jer je to jedan od rijetkih zakona čije je usvajanje narod proslavio.

„U Sabornici je za konačni Prijedlog zakona glasalo 89 zastupnika i zastupnica. Bilo je i njih 16 koji su svoj glas protiv ubilježili u zapisnik. I to im priznajemo jer su imali muda biti aut. Ostalih 49, uglavnom HDZ-ovaca, kukavički su iz Sabornice pobjegli u svoje ormariće. Jer su znali da im je u kronikama nacionalne povijesti ipak bolje da im se ime i prezime ne pamti. U Hrvatskoj su toga dan brak, izvanbračna zajednica, životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo prepoznati kao zajednice obiteljskog života“, rekao je Dota. 

Napomenuo je kako se ustavno načelo jednakog poštovanja od strane tijela državne vlasti, odražava u činjenici da Zakon o životnom partnerstvu uključuje cijeli niz odredbi koje reguliraju konkretna životna pitanja. Na taj način, smatra Dota, država jasno pokazuje da jednako poštuje interese svih svojih građana bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.

„Zakon odražava i obvezu jednakog poštovanja prema svim građanima, kako u pravima tako i na razini simbolike, kao što su i način i postupak sklapanja životnog partnerstva, koji se izvodi na svečan i dostojanstven način. Simboli su bitni, ali prava su još bitnija. Jer Zakon o životnom partnerstvu jest zakon predivna naziva koji štiti naše obitelji od samovolje, ali nam jamči i socijalna i ekonomska prava“, dodao je Dota i objasnio da su za to zaslužni mnogi ljudi – od onih koji su koračali u prvoj Povorci ponosa 2002. godine, do aktivista i aktivistica, novinara i novinarki, pravnika i pravnica te političarki i političara. Bez svih tih ljudi, napominje, ne bi bilo ni nacrta zakona, ni zakona prema kojem je do danas tisuću ljudi sklopilo životno partnerstvo. 

Povorka na trgu (FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić)

„Danas, nakon deset godina, stiglo je vrijeme da osobe koje su bile ključne kod donošenja zakona budu, još jednom, prepoznate, za trajnu slavu i čast“, zaključio je Dota, najavljujući kako će u srpnju, kada će se navršiti točno deset godina od donošenja zakona, Zagreb Pride uručiti četiri svečane povelje. 

Tako je Maja Sporiš, nekadašnja zamjenica ministrice socijalne politike i mladih, a danas savjetnica u Uredu za ravnopravnost spolova, proglašena „Prajdovom životnom partnericom desetljeća“. Istu titulu ponijela je i Jagoda Botički predsjedavajuća Stručne radne skupine za izradu Nacrta Zakona o životnom partnerstvu. Pored njih za „Prajdove životne partnere desetljeća“ proglašeni su bivši ministar uprave koje je izradilo Zakon o životnom partnerstvu, Arsen Bauk te današnji hrvatski predsjednik, Zoran Milanović, koji je u vrijeme donošenja zakona bio premijer. 

Međutim, tu je i peta povelja, a nju je zaslužio aktivist Marko Jurčić koji je proglašen „Kvir i LGBT osobom desetljeća“.

„Bez njega teško da bi zakona uopće i bilo, teško da bi bio najbolji u zadanim tadašnjim političkim i društvenim okolnostima. Marko Jurčić je u hrvatskom kvir pokretu od prvog dana. Aut i ponosan peder bio je još kao đak u svojoj Prvoj riječkoj gimnaziji. Nije ni došao na studij u Zagreb, a već je bio u Iskoraku, i još važnije, dao svoj prvi hrabri aktivistički intervju za riječki Novi list. U borbenim redovima svih prajdova bio je od 2003. do 2016. godine. Najviše, i uvijek bez ikakve zadrške, kada je bilo najteže. Kao primjerice one 2006. za Internacionalni prajd, kad su nas napadali da u Zagreb zovemo Srbe. I one 2007. kad se gruvalo po nama i kad su kukavice zapalile molotovljeve koktele na Trgu bana Jelačića. I one 2009. kada je nakon marša na Zrinjevac došao mokar, ali ne od znoja, nego od litara pljuvački koje je primio od svojih sugrađana i sugrađanki. Batina je isto dobio, i to ne malo, i svakog je tog siledžiju tužio i svakog je dao osuditi. Tih je godina većina u LGBT zajednici bila protiv prajdova i povorki – jer da provociramo. Niti jednom nije popustio već je snagom argumenata i aktivističkim žarom, svojim čuvenim borbenim jezikom, branio naše neotuđivo pravo na javno okupljanje, na javno izražavanje i na javni politički rad. I onda je 2011. Zagreb Pride od strane većine medija i same Vlade prozvan 'najvećim, najvažnijim i najdugovječnijim prosvjedom za ljudska prava u Hrvatskoj!'. Došla je onda referendumska baba-roga. I onda je on stao pred nju i protiv nje. Referendum smo izgubili, to smo znali na dan kada je raspisan, ali smo ga izgubili časno i dostojanstveno jer je u naše ime pred cjelokupnu hrvatsku javnost stao Marko Jurčić i rekao im: e nećete! Došlo je potom doba velikih sudskih bitaka. I svaku, ali baš svaku, koju je Marko Jurčić pokrenuo, on je i dobio. Bilo je onih koji su mu sa strane šaputali da možda ipak ne, da je možda ipak u krivu, da ne treba nagliti, da treba polako i pristojno. Ali on je stajao uvijek iza svake svoje i prajdove riječi, iza svakog slova, iza svakog zareza. To su danas najvažnije presude koje je hrvatski LGBT pokret izborio, bilo pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, bilo pred hrvatskim Ustavnim sudom. Drug Jurčić bio je ispred LGBT zajednice član Stručne radne skupine za izradu Zakona o životnom partnerstvu. Pola je zakona njegovog truda djelo. I to onih članaka i stavaka oko kojih je bilo i najviše otpora. Prava iz Zakona o životnom partnerstvu danas uživaju i koriste tisuće LGBT ljudi. U njihovo ime, u ime Zagreb Pridea, i posebno u moje ime i u ime mog životnog partnera Slavena: dragi Marko, hvala ti“, emotivno je Franko Dota predstavio Marka Jurčića i objasnio zbog čega je odabran za „Kvir i LGBT osobu desetljeća“.

Na Ribnjaku je pročitan i proglas Povorke ponosa, koji su pročitali Ivan Šestan, Emana Suljendić i Michaela Gojević. U proglasu se navodi kako je LGBTIQ zajednica najveća, društveno najvidljivija, politički najutjecajnija i kulturno najaktivnija manjina u Hrvatskoj.

„Mi svi zajedno i solidarno – lezbijke, gejevi, nebinarni, trans i biseksualni ljudi, interspolne osobe i cijela kvir zajednica – ustajemo protiv napada na našu slobodu, naša prava, naše živote, naše obitelji i naša tijela! I to nam neće biti prvi put. Ustali smo u prvoj Povorci ponosa u potpuno homofobnoj državi, okruženi hordama siledžija. Ustajali smo protiv nepravednih zakona, protiv transfobnih ministara, homofobnih zastupnika, lažljivih novinarki, uličnih nasilnika. Ustale smo i ostale. Ustali smo i ostali. Svaki put, svake godine i tako će biti zauvijek“, stoji u proglasu. 

Navodi se i kako prema Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine, uživaju prava i slobode neovisno od njihovih osobina i identiteta, te da su njihove slobode i osobnosti nepovredive, kao što im je zajamčena pravna zaštita i sloboda mišljenja te izražavanja, dok je svima zabranjeno diskriminirati ih na temelju rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije. 

„Svima koji bi htjeli da nas nema i da nas ne vide Dvadeset i trećom Povorkom ponosa LGBTIQ zajednice Zagreba i Hrvatske poručujmo: neće moći i neće proći!“, poručili su. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Zagreb Pride

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"