Ruska agresija u Ukrajini sve više eskalira, a time su svakim danom veće opasnosti od izravnog sukoba NATO saveza i Rusije, odnosno od kataklizmičkog trećeg svjetskog rata. Rusi ovaj rat doživljavaju kao egzistencijalni, onaj koji ih mora obraniti od agresivnog, imperijalističkog Zapada. Oni sada radikalno transformiraju svoj sustav obrazovanja kako bi mobilizirali rusku omladinu za dugotrajni rat. Uvode vojnu obuku u škole uz neviđenu ratnu propagandu. Jasno je da u ovoj situaciji u Rusiji - čak i kad bi kojim nevjerojatnim slučajem došlo do smjene vlasti - ta nova vlast za Zapad može biti samo radikalnija i agresivnija od vlasti Vladimira Putina. A „svoju“ vlast u Rusiji Sjedinjene Američke Države i Ukrajina mogu postaviti jedino tako da krenu na Moskvu. SAD i Ukrajina, Poljska i baltičke zemlje govore o potrebi da Rusija bude poražena, kako bi ovaj rat u Ukrajini završio. 

"Naši tenkovi zauzet će Crveni trg u Moskvi i to će biti pravda!“, poručio je nedavno Oleksij Danilov, šef ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu u ekskluzivnom razgovoru za The Sun.

Naravno, to je nemoguće jer je Rusija nuklearna sila i sigurno ide u nuklearni rat ako treba, prije ostvarenja ove ukrajinske želje. 

Veliki novovjeki zapadni pohodi na Rusiju, i onaj Napoleonov i Hitlerov, onda dok još nije bilo nuklearnog oružja, propadali su uz ogromne, milijunske žrtve, ali Rusi su, izgleda, tradicionalno spremni na višemilijunske žrtve kad je u pitanju neki za njih egzistencijalni rat. A ako „specijalna operacija“ na početku prošlogodišnje ruske agresije na Ukrajinu nije izgledala kao „egzistencijalni“ rat, e sad već može tako izgledati i izgledat će sve više što će rat dulje trajati. 

Za dva dana, 24. veljače bit će godinu dana otkako su ruske trupe službeno ušle u Ukrajinu (FOTO: Lupiga.Com/Hrvoje Ivančić)

Brojni ljudi koji ne podliježu tek tako jednostranoj propagandi, na koju na Zapadu, barem u ovakvom intenzitetu, nismo dosad navikli, dobro znaju da nije moguće pobijediti nuklearnu Rusiju u ratu za koji je njihova vlast uvjerila građane da je egzistencijalni. 

Ništa od napisanog - naravno - ne može opravdavati zločinačku agresiju i zločinački rat Rusa u Ukrajini. 

Za dva dana, 24. veljače bit će godinu dana otkako su ruske trupe službeno ušle u Ukrajinu, a američki predsjednik Joe Biden u ponedjeljak je po prvi puta došao u Kijev. Malo ranije, na godišnjoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi najavio je da će na godišnjicu otkriti mirovni plan za Ukrajinu. O tom planu je već informirao čelnike Francuske, Njemačke i Italije. Vidjet ćemo kakav će to plan biti. Bez obzira što je iz razumljivih razloga objektivno više sklona Rusiji nego SAD-u, treba istaknuti da Kina inzistira na obrani međunarodnog prava, dakle na poštivanju teritorijalnog integriteta i nepovredivosti državnih granica. U najmanju ruku, to joj je iznimno važno zbog Tajvana kojeg gotovo nijedna država nije međunarodno priznala. Tako da Kinezi svojim planom sigurno neće predložiti priznanje ruske okupacije istočnih ukrajinskih regija. 

Francuski predsjednik Emanuel Macron, koji je još prije nekoliko mjeseci spominjao da bi Kina mogla biti posrednik u pregovorima, prošle je nedjelje u intervjuu za televizijsku kuću France inter i za dva francuska dnevnika kazao kako je uvjeren da „kraj rata neće biti postignut vojnim putem“ i da ne smatra „da Rusiju treba napadati na njezinu tlu, kao što neki sugeriraju“. 

Ususret godišnjici ruskog napada na Ukrajinu, jedan od najuvaženijih njemačkih i svjetskih filozofa Jürgen Habermas napisao je za njemački Süddeutsche Zeitung esej „Molba za pregovore“, a dvije njemačke mirovne aktivistice, novinarka Alice Schwarzer i političarka Sahra Wagenknecht pokrenule su peticiju „Manifest za mir“. 

Habermas smatra da bi naoružavanje Ukrajine moglo dobiti neki svoj neovisan tok, zagušujući glasove onih koji pozivaju na pregovore kako bi se spriječili gubici ljudskih života i kako bi se spriječilo da se Ukrajina nađe pred porazom, nakon čega bi se Zapad našao pred teškim izborom - ili pustiti da Ukrajina izgubi ili se aktivno uključiti u sukob i tako možda izazvati prvi svjetski rat između nuklearno naoružanih sila. 

"I Zapad dijeli moralnu odgovornost za žrtve i razaranja" - Jürgen Habermas (FOTO: Wikimedia/Wolfram Huke)

„Odluka o isporuci tenkova Leopard tek je bila pozdravljena kao 'povijesna', a vijest je već bila nadvladana - i relativizirana - glasnim zahtjevima za borbenim zrakoplovima, projektilima dugog dometa, ratnim brodovima i podmornicama. Apeli za pomoć, dramatični koliko i razumljivi, iz Ukrajine napadnute kršenjem međunarodnog prava naišli su na očekivani odgovor na Zapadu. Jedini novi aspekt bilo je ubrzanje poznate igre moralno ogorčenih poziva na moćnije oružje i na propisno isporučenu ponovljenu, iako oklijevajuću, nadogradnju obećanih tipova oružja. Također iz krugova unutar njemačke socijaldemokratske stranke sadašnje su glasine da ne postoje 'crvene linije'. S izuzetkom kancelara i njegove pratnje, vlada, političke stranke i tisak gotovo su ujedinjeni u uzimanju k srcu preklinjućih riječi litvanskog ministra vanjskih poslova: 'Moramo pobijediti strah od pobjede nad Rusijom'. Nejasna perspektiva 'pobjede' koja može značiti svašta trebala bi spriječiti bilo kakvu daljnju raspravu o cilju naše vojne pomoći - i o tome kako to postići. Stoga se čini da proces naoružavanja dobiva vlastiti zamah. Iako potaknuta vrlo razumljivim poticajem ukrajinske vlade, ona se u Njemačkoj pokreće ratobornim tenorom gotovo uniformnog objavljenog mišljenja, u kojem oklijevanje i promišljanje polovice njemačkog stanovništva nemaju glasa“, piše Jürgen Habermas i pita se: „Treba li zamah vojne pomoći koju smo pružili iz dobrih razloga sada izgubiti svoj obrambeni karakter jer je pobjeda nad Putinom jedini mogući cilj? Washington i vlade ostalih država članica NATO-a su se od samog početka složile da će se zaustaviti na točki bez povratka - ulasku u rat.“

Filozof ističe da ne treba gušiti bilo kakvu raspravu o tome kada bi se pomoć mogla pretvoriti u postajanje stranom u sukobu - tvrdeći da čak i voditi takvu raspravu znači raditi Rusiju! Za njega je proturječno da samo Ukrajina odlučuje vrijeme i cilj mogućih pregovora. Jer, s jedne je strane istina da samo strana uključena u rat može odrediti svoj ratni cilj i, ako je potrebno, vrijeme pregovora. Ali, s druge strane, koliko dugo Ukrajina uopće može izdržati također ovisi o potpori Zapada.

„Zapad također ima svoje legitimne interese i obveze. Zapadne vlade djeluju na širem geopolitičkom planu i moraju uzeti u obzir i druge interese osim interesa Ukrajine u ovom ratu. Oni imaju zakonske obveze prema sigurnosnim potrebama vlastitih građana i također, posve neovisno o stavovima ukrajinskog stanovništva, dijele moralnu odgovornost za žrtve i razaranja uzrokovana oružjem sa Zapada“, piše Habermas. 

Je li cilj naših isporuka oružja da Ukrajina „ne smije izgubiti” rat ili je cilj ostvariti “pobjedu” nad Rusijom?, pita (se) on. Front je, piše, već dulje zamrznut i podsjeća na zapadni front 1916. godine, s teškim gubicima na obje strane. Reportaže prikazuju i opisuju brda mrtvih i ranjenih, ruševine domova, klinika i škola - zatiranje civiliziranog života - ovo odražava destruktivnu srž rata, što stavlja izjavu njemačke ministrice vanjskih poslova da su „naše isporuke oružja zaštita ljudskih života” u drugačije svjetlo. 

Habermas naglašava da „Zapad nikada ne smije zaboraviti broj žrtava koji se prihvaća zarad legitimnog cilja“. Kaže da je jedina legitimna promjena vlasti u Rusiji ona koja dolazi iznutra, od samog ruskog naroda. Mir se neće moći postići bez SAD-a i neće se moći postići bez kompromisa, smatra Jürgen Habermas. 

Habermas je, inače, o potrebi pregovora i postizanja kompromisa pisao u istom dnevniku i u travnju prošle godine, dok je rat, da tako kažemo, bio još mlad. 

"Pregovarati znači raditi kompromise, s obje strane. S ciljem sprječavanja daljnjih stotina tisuća smrti i još goreg." - Alice Schwarzer i Sahra Wagenknecht (FOTO: Petition)

U konciznom tekstu peticije „Manifest za mir“ Alice Schwarzer i Sahra Wagenknecht pišu ovako: „Danas je 352. dan rata u Ukrajini. Do sada je ubijeno preko 200.000 vojnika i 50.000 civila. Žene su silovane, djeca preplašena, cijela nacija traumatizirana. Ako se borbe nastave ovako, Ukrajina će uskoro biti depopulacijska, uništena zemlja. I mnogi ljudi diljem Europe također se boje širenja rata. Boje se za svoju budućnost i budućnost svoje djece. Ukrajinski narod, brutalno napadnut od strane Rusije, treba našu solidarnost. Ali što bi sad bila solidarnost? Koliko još treba trajati borba i umiranje na bojnom polju Ukrajine? A što je sada, godinu dana kasnije, zapravo cilj ovog rata? Njemačka ministrica vanjskih poslova nedavno je govorila o 'mi' koji vodimo 'rat protiv Rusije'. Ozbiljno? Predsjednik Zelenski ne skriva svoj cilj. Nakon obećanih tenkova, sada zahtijeva borbene zrakoplove, rakete dugog dometa i ratne brodove - da porazi Rusiju u cijelosti? Njemački kancelar i dalje uvjerava da ne želi slati borbene zrakoplove ili kopnene trupe. Ali koliko je 'crvenih linija' već prijeđeno u proteklim mjesecima? Strahovati je da će Putin najkasnije u slučaju napada na Krim krenuti u maksimalan protuudar. Idemo li onda nezaustavljivo niz sklisku padinu prema svjetskom i nuklearnom ratu? To ne bi bio prvi veliki rat koji je započeo na ovaj način. Ali može biti posljednji. Ukrajina može dobiti pojedinačne bitke - podržana od Zapada. Ali ne može dobiti rat protiv najveće svjetske nuklearne sile. To kaže vrhovni vojni čovjek SAD-a, general Milley. On govori o pat poziciji u kojoj nijedna strana ne može vojno pobijediti, a rat se može okončati samo za pregovaračkim stolom. Zašto onda ne sada? Odmah. Pregovarati ne znači predati se. Pregovarati znači raditi kompromise, s obje strane. S ciljem sprječavanja daljnjih stotina tisuća smrti i još goreg. To mislimo i mi, to misli polovica njemačkog stanovništva. Vrijeme je da nas poslušate! Mi građani Njemačke ne možemo izravno utjecati na Ameriku i Rusiju ili naše europske susjede. Ali možemo i moramo pozvati našu vladu i kancelara na odgovornost i podsjetiti ga na njegovu zakletvu: 'Odvratiti štetu od njemačkog naroda'. Pozivamo kancelara da zaustavi eskalaciju isporuka oružja. Odmah! On bi trebao voditi snažan savez za prekid vatre i mirovne pregovore kako na njemačkoj tako i na europskoj razini. Sada! Jer svaki izgubljeni dan košta do 1.000 života više - i približava nas trećem svjetskom ratu.“

Peticiju objavljenu na ovom linku zasad je potpisalo gotovo 600.000 ljudi. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/AdamVaughan

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"