JUNAČKI POTEZ

Kako su hrabri hrvatski mediji rekli odlučno „NE“ Zdravku Mamiću, s 15 godina zakašnjenja

ritn by: Marin Šarec | 10.04.2018.
JUNAČKI POTEZ: Kako su hrabri hrvatski mediji rekli odlučno „NE“ Zdravku Mamiću, s 15 godina zakašnjenja
Svega 15-ak godina nakon što je to trebalo napraviti – kada bi to imalo nekakvog smisla i moglo polučiti nekakav rezultat – Styrijini mediji šokirali su nas „oštrom i odlučnom akcijom“. Nakon što su dan prije na svojim portalima uredno prenijeli zadnji od Mamićevih monologa koje neki nazivaju i press konferencijama, Večernji list i 24 sata su nas u svojim tiskanim izdanjima izvijestili da „Mamićeve uvrede“ i „besmislena lupetanja“ više neće prenositi! U 24 sata su, točnije rečeno, prostor namijenjen Mamićevim riječima ispunili s „bla bla bla bla...“, što su mnogi proglasili baš dobrom forom. Je, bila bi to baš dobra fora 2004. ili 2006. godine pa čak i 2010., kad u Mamićevim istupima nije bilo ništa manje uvreda i besmislenog lupetanja negoli u njegovom posljednjem obraćanju medijima.

Netko je rekao da za prave poteze nikad nije kasno. To, dakako, nije točno. Ako se ne povuku na vrijeme, za mnoge ipak bude prekasno. Jednom takvom svjedočili smo i krajem prošlog tjedna. Ali, vratimo se prvo u ne tako daleku prošlost... 

Krajem studenoga 2006. godine malo tko je uopće čuo za Facebook, a ni web portali nisu još bili ni približno tako brojni i utjecajni kao danas. Kad biste u to vrijeme htjeli nešto važno priopćiti javnosti morali ste novinama poslati poruku faxom (što je to uopće?) ili se izboriti za prostor na radiju ili televiziji. Današnji savjetnik Uprave GNK-a Dinamo, Zdravko Mamić, dakako, (ni) u to vrijeme nije imao problema s pristupom medijima iako je i onda, kao uostalom i sada, u javnim nastupima uglavnom prostačio i pričao besmislice primjerene jedino onoj neprežaljenoj Feralovoj rubrici Greatest Shits

Bilo je tako i 26. studenoga 2006. godine, kada je tadašnji izvršni dopredsjednik Dinama gostovao u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“. Tko bi se sada sjećao zašto je i protiv koga te nedjelje Aleksandar Stanković u svojoj emisiji ugostio upravo Mamića, no ovaj je tada između ostaloga rekao: "Postoje pisani mediji u kojima danas caruju velika većina novinara, nepismenih novinara, novinara koji se kupaju jedanput mjesečno, koji se oblače i izgledaju kao da ih je poplava izbacila na površinu i oni jednostavno žele svoju promociju napraviti preko ljudi koji rade i stvaraju nesebično na bilo kojem zadatku u ovoj državi i koji su javni djelatnici. Njih u stvari ne interesira istina..." Baš kao i onda kad je notorni Dinamov gubernator oko maksimirskog stadiona naganjao novinara, kad je jednog drugog gađao soljenkom, kad je urednicu Vjesnikove sportske rubrike u nazočnosti dvadesetak njezinih dobro raspoloženih kolega nazvao kurvetinom ili kada je u istom takvom okružju izvrijeđao jednog drugog kolegu i prokleo ga, sjećate se, „na Božić 2010.“, reagirao nije nitko osim Hrvatskog zbora sportskih novinara. Ponavljam – NITKO!

Zdravko Mamić
Vremena u kojima se svaki medij koji drži do sebe trebao "pozdraviti" s Mamićem (FOTO: Lupiga.Com)

I nakon spomenutog Mamićevog šovinističkog ispada u „Nedjeljom u 2“ HZSN se oglasio pozvavši sve hrvatske medije na potpunu medijsku blokadu Dinamovog izvršnog dopredsjednika. Naravno da smo svi znali da od toga opet neće biti ništa, kao što ni potpune ni parcijalne medijske blokade Mamićevih javnih nastupa nije bilo ni nakon prethodnih i kasnijih sličnih zahtjeva. Štoviše, u više navrata su HZSN-ovi zahtjevi popraćeni posprdnim komentarima novinara i urednika hrvatskih medija, koji su javno govorili i pisali da bi Mamićeva blokada bila svojevrsni harakiri jer „mediji žive od Mamića i njegovih ispada“. Ponavljam, „jer Mediji žive od Mamića i njegovih ispada“!! 

Bilo je tako, naravno, i spomenutom prigodom. Prije nego li se i osušila tiskarska boja u malobrojnim novinama koje su prenijele HZSN-ovo priopćenje, u Dnevniku Nove TV osvanuo je, pogađate, Zdravko Mamić! U razgovoru s ushićenom, dobrohotnom i nasmiješenom urednicom Mirjanom Hrgom, tadašnjom prvom novinarskom violinom spomenute televizije, ponovio je Mamić, i još malo „podebljao“, sve citirane uvrede na račun novinara, nazvavši ih opet smutljivcima i nepismenim smrdljivcima koji se ne peru. Čelne ljude HZSN-a je usput nazvao protuhama i reketarima cijelog hrvatskog sporta. Zahvaljujući Hrgi i Dnevniku Nove TV, zainteresirana javnost je, tako, i prije negoli je pročitala HZSN-ovo priopćenje, dobila dodatne naputke o tome kako treba čitati spomenuti tekst. 

Tako je to bilo svih tih godina, i 2003. i 2006. i 2010. i 2013. i 2017. ... Mamić je čak uveo i povremene (zapravo vrlo česte) konferencije za novinare na koje su se bespogovorno odazivali baš svi hrvatski mediji i na kojima su novinari glumili Mamićeve zapisničare, zapisujući, snimajući i emitirajući baš sve budalaštine koje bi Dinamov gazda izgovorio.

Mikrofon
Mikrofona pred "uvaženim" sugovornikom hrvatskih medija nikada nije manjkalo (FOTO: Hina/lsd)

A onda iznenada, u subotu, 7. travnja 2018. godine, svjedočili smo „velikom obratu“. Svega 15-ak godina nakon što je to trebalo napraviti – kada bi to imalo nekakvog smisla i moglo polučiti nekakav rezultat – Styrijini mediji šokirali su nas „oštrom i odlučnom akcijom“. Nakon što su dan prije na svojim portalima uredno prenijeli zadnji od Mamićevih monologa koje neki nazivaju i press konferencijama, Večernji list i 24 sata su nas u svojim tiskanim izdanjima izvijestili da „Mamićeve uvrede“ i „besmislena lupetanja“ više neće prenositi! U 24 sata su, točnije rečeno, prostor namijenjen Mamićevim riječima ispunili s „bla bla bla bla...“, što su mnogi proglasili baš dobrom forom. Je, bila bi to baš dobra fora 2004. ili 2006. godine pa čak i 2010., kad u Mamićevim istupima nije bilo ništa manje uvreda i besmislenog lupetanja negoli u njegovom posljednjem obraćanju medijima. 

U travnju 2018. godine to je toliko bijedna i deplasirana akcija da je teško naći dovoljno dobru usporedbu kojom bi se ona opisala. To je, štajaznam, kao da naši nogometaši sutra najave da će osvojiti naslov prvaka na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine. Ili kao da netko danas obznani da je izmislio izmjeničnu struju. Ili kao da je Tito odlučio reći Staljinu reći „ne“ baš 6. ožujka 1953. godine, dakle dan nakon što je ovaj umro. Osim što su, eto, hrabro odlučili iscipelariti mrtvog (ili polumrtvog) magarca, Večernji i 24 sata - ali i svi ostali mediji koji najavljuju prestanak praćenja Mamićevih besmislenih monologa ili su to već napravili - debelo su zakasnili s odlaskom u „partizane“. No, na ovim prostorima to ionako nikad nije bila nekakva posebna smetnja tome da vas proglase prvoborcem i junakom...

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/lsd

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

    20.04.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

  2. OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

    19.04.2018.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

  3. BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

    11.04.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije