REPORTAŽA IZ PODIJELJENE ZEMLJE

Najvažnije je mahati zastavama

ritn by: Ivor Fuka | 10.09.2020.
REPORTAŽA IZ PODIJELJENE ZEMLJE: Najvažnije je mahati zastavama
Dugo, dugo su kroz noć odjekivale automobilske sirene, tu i tamo isprekidane rafalima ispaljenim iz nekog vatrenog oružja. Masa svijeta, uglavnom mladih, slila se u centar Berana, nekadašnjeg Ivangrada, gradića na sjeveroistoku Crne Gore odmah nakon što su u prošlu nedjelju izašli prvi rezultati izbora. Promet u središtu bio je blokiran, a policija se držala na sigurnoj udaljenosti. „Nestali su“, jednostavnim rječnikom objasnit će nam jedan od sudionika ovog slavlja, ne preporučujući nam, radi vlastite sigurnosti, da odemo na slavljeničku lokaciju. „Meni kao Srbinu nije bilo najugodnije, ko zna na koga možete naletiti“, dodat će. Lokalne "političke analitičare" nismo dugo trebali tražiti. Negdje uoči posljednje litije pred izbore put nas je nanio u jedan lokal odakle kreću najvatreniji sudionici beranskih litija. Uz pivo i rakiju bistri se lokalna, ali i globalna politika. „Ovi Milovi su gori nego ustaše i šiptari“, obznanjuje stariji muškarac.

Dugo, dugo su kroz noć odjekivale automobilske sirene, tu i tamo isprekidane rafalima ispaljenim iz nekog vatrenog oružja. Masa svijeta, uglavnom mladih, slila se u centar Berana, nekadašnjeg Ivangrada, gradića na sjeveroistoku Crne Gore odmah nakon što su u prošlu nedjelju izašli prvi rezultati crnogorskih parlamentarnih izbora. Promet u središtu bio je blokiran, a policija se držala na sigurnoj udaljenosti.

„Nestali su“, jednostavnim rječnikom objasnit će nam jedan od sudionika ovog slavlja, ne preporučujući nam, radi vlastite sigurnosti, da odemo na slavljeničku lokaciju. 

„Meni kao Srbinu nije bilo najugodnije, ko zna na koga možete naletiti“, dodat će.

U Beranama, koje slove kao jedan od najsiromašnijih gradova u zemlji, koalicija „Za budućnost Crne Gore“ uvjerljivo je pomela Demokratsku partiju socijalista (DPS) Mila Đukanovića. Na razini Crne Gore, uz općinu Plužine, bio je to najuvjerljiviji trijumf opozicije - gotovo dvostruko više glasova od vladajućih. Đukanović i njegov DPS već 30 godina kao da drže monopol na vlast u najmanjoj republici nekadašnje SFRJ. Šukanović trenutno obnaša predsjedničku funkciju, a iza sebe ima četiri mandata na čelu predsjednika Vlade te još jedan predsjednički mandat. Stoga ne čudi da su rezultati izbora na ulice izveli toliki broj ljudi.

Potpuna ekstaza nastala je s hitovima Baje Malog Knindže pa „Veseli se srpski rode“ ili „Srpkinja je mene majka rodila“. Muzika je treštala iz improviziranog sound systema, odnosno golemih zvučnika zgruvanih na krov jednog od automobila oko kojeg se vijorilo na desetine službenih zastava Republike Srbije, ali i mnogih drugih, neslužbenih. Iako su Berane jedno od koronavirusom najpogođenijih mjesta u Crnoj Gori, grlilo se, plesalo u kolu i ljubilo cijelu noć, boce domaće rakije kružile su među svijetom, uz pobjedničke zdravice. A što su se više praznile boce rakije i pristizali svježi izborni rezultati to je atmosfera bila vatrenija. Skandiralo se uobičajeno „Milo lopove“, a jedna povorka od pedesetak vozila oko tri ujutro stigla je pred jedan od gradskih hotela u kojem su bili smješteni interventni policajci pristigli iz drugih krajeva zemlje s obzirom da je sigurnosna procjena ukazivala da u Beranama može doći do incidenata. Tamo se skandiralo vlasniku hotela „Ustašo, ustašo“. Ne zato što bi vlasnik imao neke veze s ustašama ili Hrvatskom, već zato što je ugostio policajce. Na policiju, pogotovo onu koja dolazi iz drugih dijelova zemlje ovdje se gleda kao na neprijatelje, obične sluge režima bez ljudskog obraza. Sve skupa, one starije, nije moglo ne podsjetiti na već viđene mitinge, početkom devedesetih.

Gotovo na svim biračkim mjestima u zemlji oporbena koalicija imala je svoje promatrače koji su odmah nakon prebrojavanja glasova, putem Facebooka slali rezultate. I od prvih rezultata bilo je jasno da Đukanović pada

Berane
Sjedište koalicije "Za budućnost Crne Gore" u Beranama (FOTO: Lupiga.Com)

O kompleksnosti političke situacije i izbornih afiniteta, možda ponajbolje govore rezultati izbora iz Beranama susjedne općine, Petnjica. Naime, ta je općina do prije sedam godina bila u sastavu općine Berane, a od 2013. godine je samostalna. U tom planinskom kraju, naseljenom gotovo isključivo Bošnjacima, koalicija „Za budućnost Crne Gore“, dakle, samo dvadesetak kilometara dalje, doživjela je teški debakl jer je dobila tek nešto više od jedan posto glasova, dok je DPS dosegnuo zavidnih 64 posto.

Već i prije objave prvih rezultata, većina kafića u Beranama je zatvorena, kako bi se smanjila mogućnost incidenata u atmosferi koja je već mjesecima uoči izbora bila izuzetno napeta. U Beranama koje su višenacionalna sredina (oko 43 posto Srba, 31 posto Crnogoraca i 19 posto Bošnjaka) organizirane su neke od najvećih ovogodišnjih litija, protestnih procesija vjernika Srpske pravoslavne crkve protiv spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je uzrokovao tektonske poremećaje u crnogorskom društvu i koje su se pretvorile u glasne oporbene skupove. 

Kada su litije zbog epidemiološke situacije zabranjene, u Beranama su otišli korak dalje te „patentirali“ automobilske litije, u kojima se u kilometarskim kolonama kružilo gradom i obilazilo okolna sela. Potezi vladajućih koji su tenzije nejasnom logikom kanili smiriti hapšenjem nekih svećenika SPC-a, samo su litije učinile još posjećenijim i jačim obliko protesta protiv režima.

Na jednoj od posljednjih litija prije izbora mnoštvo je u Beranama nosilo 150 metara dugačku srpsku trobojnicu, dok su tri mjeseca ranije na obližnjem napuštenom aerodromu od automobila formirali golemi križ s četiri ocila. Dakle, jasno je, nacionalni naboj u Beranama sasvim je „na nivou“ i zasigurno je pri procjeni sigurnosnog rizika ukazivalo da bi tamo moglo biti problema.

Berane zastava
Neki kažu 120, drugi 150 metara, u svakom slučaju golema zastava u Beranama (SCREENSHOT: YouTube)

Lokalne "političke analitičare" nismo dugo trebali tražiti. Negdje uoči posljednje litije pred izbore put nas je nanio u jedan lokal u centru grada odakle kreću najvatreniji sudionici beranskih litija. Uz pivo i rakiju bistri se lokalna, ali i globalna politika.

„Ovi Milovi su gori nego ustaše i šiptari“, obznanjuje stariji muškarac s brkovima preko cijele kafane svom prijatelju koji sjedi nekoliko stolova dalje, a poprilično je jasno da se zapravo obraća nama neznancima.

„Oni i jesu nastali od nas“, odvraća mu drugi muškarac.

Berane ocila
Prizor s jedne od litija u Beranama (FOTO: Glas javnosti)

„Tako je“, u priču se uključuje i sredovječni muškarac što se smjestio u samom kutu terase, a do tada je izgledao kao da ga se njihova priča pretjerano ne tiče, da bi mu ovo sad dirnulo žicu, pa je odlučio okupljenima održati kratki sat mitomanske povijesti

„Sve se to poturčilo i pohrvatilo. I neka se zna da je sve to nekad bila Stara Srbija, sve je to bilo naše, kao što je i Kosovo naše“, ključne su riječi „sata povijesti“, prije nego li onaj s brkovima promijeni temu, pa onog istog prijatelja pita je li čuo da će Đukanović, ako izgubi izbore, u Berane poslati vojsku.

„Kakvu vojsku? Crnogorsku? Samo neka dođu. Ja se tih ne bojim. Oružja, hvala bogu, ima“, odmahuje rukom već pripiti muškarac, a odmah potom s ekrana svog mobitela započinje dugo čitanje „otvorenog pisma“ koje je jedna građanka poslala Milu Đukanoviću. Uz odobravanje pročitanog od ekipe za drugim stolom stiže nova runda piva, a nakon što konobar pospremi prethodno popijene flaše, letak koalicije „Za budućnost Crne Gore“, sa zaokruženim brojem devet, muškarac pažljivo naslanja na flaše, kako bi i prolaznicima dao do znanja svoje političke afinitete.

Grafit Berane
Poruke iz kafane prenesene na lokalni kiosk (FOTO: Lupiga.Com)

Uskoro počinje s čitanjem novog teksta, ovaj put o nekom selu u središnjoj Srbiji gdje je pokrenuta inicijativa da se podigne spomenik srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Mještani tog sela novinaru, naime, objašnjavaju kako je Vučić puno učinio za njih i da se s aktualnim predsjednikom Srbije možda može mjeriti samo Josip Broz Tito, da bi "novinar" u tekstu na kraju zaključio: „Da se danas u tom mestu pristojno živi, vidi se na svakom koraku. Najviše na licima ljudi.“

„Mogli bi i mi našem tako da podignemo spomenik“, dobacuje onaj s brkovima „čitaču“ nakon pročitanog pamfleta, pa nastavlja „zato što je uništio sve tvornice, neka se zove – Spomenik beščasti“.

„Vrijeme mu je da padne, poslije 30 godina. Znat će se za njega ko za kralja Nikolu. I on će ploviti preko mora“, nadovezuje se „čitač“. Kralj Nikola (Nikola I. Petrović Njegoš), naime, posljednji je crnogorski vladar iz dinastije Njegoša, pod čijom je vlašću Crna Gora doživjela velike reforme i ishodila priznanje od većine europskih država, a koji je u Prvom svjetskom ratu bio prisiljen kapitulirati i izbjeći u Francusku, gdje je i umro.

Milo Đukanović
Milo Đukanović kao kralj Nikola I. (FOTO: HINA/EPA/Boris Pejović)

„Ma ljudi, Milo je običan diktator“, preuzet će riječ onaj s brkovima.

„Nije diktator, nego lopuža“, prekinut će ga „nastavnik povijesti“, pa će dometnuti: „Njega voli samo onaj Rama (albanski premijer, Edi Rama, op.a.), zato što je Crna Gora ustvari zapadna Albanija. To oni hoće!“.

„Nije samo Rama, eto i Milanović ga podržava, sve neprijatelji naši, vjekovni“, uključit će se brko, a nakon što mu „čitač“ replicira sa „šta uopšte hoće Hrvati? Dva zastupnika, a nemaju ni hiljadu stanovnika“ nastaje neslušljiva kakofonija i krajnje vrijeme za promjenu lokacije.

Uskoro se, dan prije izbora, sastajemo s jednim studentom politologije, koji nas odmah opominje da nije bilo osobito pametno otići u ovaj lokal.

Berane
Rijetki znakovi podrške Đukanovićevom DPS-u u Beranama (FOTO: Lupiga.Com)

„Znam svjetonazore tih ljudi i oni su mi smiješni“, objašnjava nam i moli nas za anonimnost „jer Berane su malo mjesto“ i boji se da bi mogao imati neugodnosti.

Napominje da i on osobno, kao i ekipa s kojom smo se netom rastali, svom snagom navija za pad Đukanovića uz kojeg se dugi niz godina vežu brojne korupcijske afere i koji važi za apsolutnog gazdu Crne Gore zemlje u kojoj su već desetljećima strani investitori najveće svetinje.

„On mora pasti, jer ova država više ne može gacati u tom glibu. Mora se pod hitno decentralizirati zemlja, umjesto da je se rasprodaje za sitne interese, pa pogledajte crnogorsku rivijeru, sve su plaže pod koncesijama koje treba da platiš deset eura. A nakon što padne, pravosuđe se mora pozabaviti utvrđivanjem odgovornosti brojnih ljudi iz DPS-a i njihovih dugogodišnjih partnera“, kaže naš sugovornik.

Da stvari nisu tako jednostavne i da se ne radi samo o, da citiramo, „srbovanju“, iako "srbovanja" itekako ima, mladić nam ukazuje na nešto što će nazvati svojevrsnom nacionalnom slogom, jer uz koaliciju „Za budućnost Crne Gore“ i „Mir je naša nacija“, stoje i jake snage civilnog društva okupljene oko Građanskog pokreta Ura na čijem je čelu Dritan Abazović, inače etnički Albanac. Tijekom predizborne kampanje URA je promovirala vrlo progresivne ideje, zazivala ekspertnu vladu, dok Abazović u javnim istupima nije nimalo štedio Đukanovića i DPS, već je bio njegov najoštriji kritičar. Zasigurno se radi o nekim novim snagama i političkoj opciji kakvu Crna Gora do sada nije imala.

Dritan Abazović
Abazović je u predizbornoj kampanji bio izrazito kritičan prema Đukanoviću (FOTO: Facebook/Dritan Abazovic)

Student politologije kaže kako se zalaže da se pomno preispita porijeklo imovine političara, jer su se mnogi naglo obogatili, sve na račun Crne Gore, a u tome im je, smatra, pomogao Milo Đukanović.

„Zna se gdje je kriminalcima mjesto, a u DPS-ovoj vlasti takvih nije malo. To je golema korupcijska mreža koja za cilj ima poluprivatnu državu. Promjena vlasti puno će nam donijeti“, zaključuje.

Dvadesetak kilometara dalje, na dan izbora, u centru Petnjice, planinske varošice gdje je, na zadnjem popisu stanovništva, 2011. godine, 99,44 posto stanovnika pripadalo islamskoj vjeroispovijesti, pitamo jednog osamnaestogodišnjaka što misli da bi njemu promjena vlasti mogla donijeti.

Petnjica
Detalj iz jednog petnjičkog sela (FOTO: Lupiga.Com)

„Meni? Ništa“, odgovara nam, „ja ionako idem u Luksemburg“. Naime, više tisuća ljudi s područja Petnjice živi i radi u toj malenoj zapadnoeuropskoj državi. Gotovo da ne postoji kuća koja nema nekoga u Luksemburgu. Na ulicama, čini nam se, svaki treći automobil ima žute registarske tablice s oznakom Luksemburga.

„Nije to ništa, trebate vidjeti kako je ovdje nekog normalnog ljeta, kad nema koronavirusa i kad sva ova sela ožive“, govori nam Emir, muškarac u ranim tridesetima koji je odlučio ostati u svom kraju i bavi se poljoprivredom, kao i većina onih koji žive u tom kraju, jer u cijeloj općini svega je par malih tvornica. 

Dok razgovaramo u jednom od sela petnjičke okolice pitamo ga što im je konkretnoga donijelo osamostaljenje, odnosno vraćeni status općine koji su izgubili davne 1957. godine.

„Vjerovatno se vama čini da ništa, ali nije tako. Vidite ovu cestu? E to nam je donijelo to što smo sada opština. Tog asfalta prije nije bilo. Donijelo je i desetak radnih mjesta u opštini i administraciji, a i to da sad više ne moramo putovati u Berane kako bismo izvadili bilo koji potreban papir“, iskreno će Emir, objašnjavajući nam kako njegove pčele politika ne zanima, a njega pak zanimaju samo pčele od kojih živi. 

Dok smo iz Berana putovali prema Petnjici, nismo mogli ne primijetiti poruku na jednom betonskom podzidu uz samu cestu. Crvenim autolakom, pomalo izblijedjelim slovima, pisalo je „muslimani“ uz strelicu koja pokazuje prema Petnjici. Jedan drugi grafit otpočetka kolovoza bio je jedna od glavnih tema u Beranama. Na nekoliko bošnjačkih kuća u tom gradu osvanuli su grafiti s likovima četničkih vođa, Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, uz čije je likove na ćirilici pisalo „jebem li vam majku tursku“. To je poprilično uzburkalo strasti, iako se tumačenje motiva pisanja takve poruke bitno razlikuju, ovisno s kime razgovarate. 

Grafit Berane
Grafit koji je uzburkao duhove (FOTO: Facebook)

Dok su neki uvjereni kako je to „četničko orgijanje“, jer se dan prije u jednom selu nedaleko Berana održao skup pristalica četničke ideologije koji veličaju Pavla Đurišića, drugi su sigurni kako je to maslo DPS-a koji je na taj način želio dodatno podgrijati atmosferu i tako mobilizirati Bošnjake da glasaju protiv koalicije „Za budućnost Crne Gore“.

Otprilike se tako i glasalo – tek, brojkom, 40 glasova za tu koaliciju u cijeloj općini, nasuprot 2.000 za Đukanovićevu opciju, uz malu izlaznost od jedva 50 posto, što je u usporedbi s izlaznošću na razni države (76,65 posto) itekako skromno. Neki politički analitičari upravo će u tome vidjeti jedan od razloga lošeg rezultata DPS-a, jer, smatraju kako vladajući nisu uspjeli zainteresirati Bošnjake i Albance da u velikom broju izađu na izbore. 

Andrej Nikolaidis
Andrej Nikolaidis smatra da visoka izlaznost nije presudila (FOTO: Lupiga.Com)

Novinar i politički komentator Aleksandar Nikolaidis ovako vidi stvari u razgovoru za Klix: „Ultra desni front je dobio deset posto više nego im je davala ijedna anketa. Izlaznost u Crnoj Gori je uvijek ogromna i nije ona presudila. Presudio je upliv Srbije. Pokazao se ogroman utjecaj Srpske pravoslavne crkve, kao i činjenica koja je svakom jasna da Đukanović poslije 30 godina treba da ide. Imamo pobjedu Vučića i vatromete u Banja Luci i Beogradu. Tamo gdje su vatrometi treba potražiti prave pobjednike izbora“.

I u Petnjici, baš kao i Beranama, nakon zatvaranja biračkih mjesta, formirale su se kolone vozila koje su trubile i kružile cestama. Samo su se u Petnjici umjesto srbijanskih zastava vijorile zastave Crne Gore, a iz automobila dopirali zvukovi procrnogorskih hitova. 

Kotor
Kićenje crkava uoči izbora - Kotor (FOTO: Lupiga.Com)

Dočekivanje izbornih rezultata i slavlje ovdje je sasvim drugačije nego u Hrvatskoj. Kao da se radi o nekom folkloru, na rubu realnog. Svjedočili smo tome i narednih dana diljem Crne Gore. Prizore automobila koji besciljno kruže sa zastavama vidjeli smo i u Podgorici i u Budvi, a YouTube prepun je snimaka slavlja iz brojnih crnogorskih gradova. Već za radnog vremena pojedinci kreću u okupljanje i kruženje i onda tako do kasno u noć. Danima to već ne prestaje. Nakon dvije noći slavlja i napada na uglavnom bošnjačku nacionalnu manjinu reagirao je Zdravko Krivokapić, nositelj liste „za budućnost Crne Gore“.

„Zbog provjerenih informacija da značajan broj plaćenih provokatora pokušava da izazove incidente i nemile događaje, kako u Podgorici tako i u drugim gradovima Crne Gore, pozivamo građane da se vrate svojim kućama i u njima nastave slavlje. Ne smijemo dozvoliti bilo kakav izgovor odlazećem režimu da opovrgne neporecive rezultate izbora i narodnu volju“, oglasio se na svom Facebook profilu. 

Nakon što su se nekoliko dana okupljali simpatizeri opozicije, posljednjih dana to čine i „navijači“ DPS-a koji su na Cetinju, gdje se, bizarno, ali istinito, pjevalo Thompsonove i Škorine pjesme, te u Podgorici organizirali goleme skupove. Na ovom posljednjem, prema procjeni policije okupilo se 50.000 građana, gotovo svi u crvenom i sa zastavama Crne Gore, naravno također bez ikakvih epidemioloških mjera. Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti, pandan hrvatskom Stožeru civilne zaštite, koje je tražilo da se litije zabrane, sada se ne oglašava na organiziranje ovakvih okupljanja. Teza opozicije Đukanoviću je da vlast želi započeti nerede i tako sačuvati pozicije kako bi se spasila eventualnih kaznenih progona zbog svojih nedjela.

Podgorica DPS
Veliki skup simpatizera DPS-a u Podgorici (FOTO: HINA/EPA/Boris Pejović)

Karavana je neku noć stigla i do Abazovićeve kuće u Ulcinju, gdje se skandiralo „ovo nije srpsko leglo, već je ovo Montenegro“. URA i Abazović su i inače posljednjih dana pod velikim pritiskom da se odreknu suradnje s koalicijom i pomognu DPS-u u formiranju Vlade, jer njihova četiri mandata igraju veliku ulogu kod bilo kojeg od mogućih mandatara. Abazović ipak ne odustaje od za sad zacrtane politike.

„Mi se Đukanoviću nećemo prikloniti, zato što smo sav svoj politički život posvetili borbi protiv njegovog režima. To je jedno. Drugo: nećemo se prikloniti ni prosrpskoj opciji nego ćemo tražiti partnerstva po onim osnovama, na kojima smo ih propisali prije izbora. Mi smo tražili da se formira ekspertska vlada i kolege iz opozicije su to prihvatile. U ekspertskoj vladi ne bi trebalo da bude političara. I neće biti političara“, rekao je Abazović za Deutsche Welle.

Lovćen
Pogled s Lovćena na Cetinje (FOTO: Lupiga.Com)

I tako, dok Crnu Goru čekaju neizvjesni dani, jer turističke sezone, koja puni državni budžet, u toj zemlji gotovo da nije ni bilo, igre još uvijek traju i pitanje je koliko će još vremena proći dok se zastave ne spreme na tavane i ne "zasuču rukavi". Duboko podijeljeno društvo pred velikim je izazovom kako što prije pronaći način da počne funkcionirati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Rovinj je danas povampiren prostor koji žudi samo za novcem

    11.09.2020.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Rovinj je danas povampiren prostor koji žudi samo za novcem

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Tko nam to dolazi poslije Bandića

    05.09.2020.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Tko nam to dolazi poslije Bandića

  3. BURE BARUTA: Oprostite, gdje je ovdje Olovo?

    24.08.2020.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Oprostite, gdje je ovdje Olovo?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije