Sad je jasno da Izrael ima dalekosežan plan
Gideon Levy jedan je od najpoznatijih izraelskih novinara. Piše za dnevni list Haaretz iz Tel Aviva, u kojem je objavljen i ovaj komentar koji prenosimo u Peščanikovu prevodu
Nacistička karijera Adolfa Ajhmana je započela na poziciji „šefa biroa za jevrejska pitanja i preseljenje“ u okviru ministarstva odbrane Rajha. Josef Bruner, otac sadašnjeg šefa Mosada Dadija Barnea, imao je tri godine kada je sa roditeljima pobegao iz nacističke Nemačke, pre stupanja na snagu nacističkih planova za „preseljenje“ Jevreja. Prošle nedelje je Dadi Barneo išao u Vašington da pregovara o „evakuaciji“ stanovništva iz Gaze. Novinar Barak Ravid je na Vestima Kanala 12 naveo Barneovu izjavu da Izrael već ima dogovore sa tri države o „preseljenju“ palestinskog stanovništva. Kakva istorijska ironija. Potomak izbeglica iz Nemačke, žrtava etničkog čišćenja, vodi razgovore o etničkom čišćenju i to ga ne uznemirava.
„Evakuacija“ dva miliona ljudi iz njihove sopstvene zemlje zahteva dalekosežan plan. I Izrael radi na tome. Prva faza je da se većina njegovih palestinskih žitelja prebaci u neku vrstu koncentracionog logora kako bi „proterivanje“ bilo efikasnije. Prošle nedelje je BBC objavio rezultate istrage zasnovane na satelitskim snimcima o sistematskom uništenju naselja koje vojska sprovodi u Pojasu Gaze. Jedno po jedno naselje se briše sa lica zemlje, a to se čini kako bi budući koncentracioni logor bio jedino mesto u kojem je moguć život u Gazi. Priprema zemljišta za podizanje logora je u punom jeku. Istovremeno je u toku i sistematsko rušenje celog Pojasa kako bi svi Palestinci bili prinuđeni da se prijave u koncentracioni logor (ulazak je dobrovoljan, ali izlazak nije moguć). Kako bi se taj posao obavio, potrebni su buldožeri. BBC je preneo dva oglasa za tu nabavku. Prvi glasi: „Za projekat rušenja zgrada u Gazi potrebni su buldožeri (40 tona). 1.200 šekela na dan, stan i hrana uključeni, postoji opcija za privatni auto.“ Drugi oglas glasi: „Rad od nedelje do četvrtka, od 7 do 16:45. Uslovi rada odlični.“
Izrael hladnokrvno vrši zločine protiv čovečnosti. Ne kuća ovde, kuća onde, ne zbog „operativnih potreba“ – na delu je sistematsko uništavanje svake mogućnosti života i priprema infrastrukture za koncentraciju palestinskog stanovništva u „humanitarnom gradu“, koji će biti tranzitni logor pre proterivanja u Libiju, Etiopiju i Indoneziju, zemlje koje je prema saznanju Kanala 12 unuk Dadija Barnea naveo kao destinacije. To je plan za etničko čišćenje Gaze. Neko je to morao da smisli, pa se onda diskutovalo za i protiv, nuđene su alternative: čišćenje odjednom ili po fazama, i sve to u klimatizovanim salama za sastanke sa protokolima i glasanjem. Po prvi put od početka osvetničkog pohoda na Gazu jasno je da Izrael ima dalekosežan plan.
Ovo je rat koji se vodi samo jednom. Više ne vredi optuživati Benjamina Netanjahua da je to rat bez svrhe: njegova svrha je zločin. I više ne treba kritikovati vojne komandante zbog toga što naši vojnici ginu uzalud: oni ginu u ratu za etničko čišćenje. Zemljište je pripremljeno, može se preći na izmenu populacije, oglasi za posao su objavljeni. Nakon što se transfer u logor sprovede i stanovnici humanitarnog grada počnu da čeznu za svojim pređašnjim životom u ruševinama, gladi, bolestima i bombardovanju – preći će se na konačnu fazu: prisilno ukrcavanje u kamione i avione na putu ka novoj željenoj domovini, Libiji, Indoneziji ili Etiopiji. Ako je operacija distribucije humanitarne pomoći odnela stotine života, operacija deportacije će odneti desetine hiljada. Ali ništa neće sprečiti Izrael da realizuje svoj plan.
Da, postoji plan i on je monstruozniji od svega što smo zamišljali. U nekom trenutku neki ljudi su seli i skovali taj plan. Naivno bi bilo pomišljati da se to dogodilo spontano, samo od sebe. Za 50 godina će se otvoriti arhive i znaćemo ko je bio za, a ko protiv. Ko je mislio da bi možda trebalo ostaviti bar jednu bolnicu. Pored oficira i političara, tu su sedeli i inženjeri, arhitekte, demografi, ljudi iz budžetskog sektora. Možda čak i neko iz ministarstva zdravlja. Znaćemo sve za 50 godina.
U međuvremenu, šef biroa za evakuaciju Palestinaca Dadi Barnea sprovešće još jednu fazu plana. On je visoki zvaničnik, poslušan i bezličan, nikada nije odbio naredbu. Zvuči poznato? Junak masovne operacije preko voki-tokija. Ako ga pošaljemo da spasava otete Izraelce, on ide. A da protera milione ljudi? Sve može. Na kraju krajeva, on samo izvršava naređenja.
Gideon Levy, Haaretz
Za Peščanik sa hebrejskog prevela Alma Ferhat
Lupiga.Com via Peščanik
Naslovna fotografija: Pixabay
@Verena, bojim se da svijet gledate kroz liberalne očale a one daju iskrivljenu a ne širu sliku. Čak i kad ne možete poreći očigledno postavljate se obranaški prema glavnim uzrocima nestabilnosti i patnje jer "ni drugi nisu anđeli". Pa na primjer tvrdite:
- Indija, Kina, Pakistan, Rusija, čak i neke zemlje EU ( Mađarska ), i one izvan nje ( Srbija ), jesu zemlje koje propagiraju i šire imperijalističke nakane.
Ovo je posve neutemeljena tvrdnja koja iznenađuje. Sve navedene države imaju imperijalističku politiku koja je usporediva s Američkom imperijom?!? Čak i Mađarska i Srbija vode imperijalističku politiku i teže stvaranju vlastitog imperija?!? Zašto onda tu ne nabrojiti San Marino, Vatikan ili Luxemburg, što su oni zgriješili bogu pa nisu nabrojani kao imperije u usponu? Svijet je komplicirano mjesto i ako uistinu želite shvatiti širu sliku nužno je uvoditi pojednostavljenja i događaje rangirati po važnosti jer ako to ne radite onda se gubite u detaljima koji su možda točni ali vam ne pomažu da shvatite kuda vodi glavna struja. Uzmite na primjer Sjevernu Ameriku u 18. i 19. stoljeću. Apači su ratovali s Komančima, Irokezi s Mohikancima ali te su bitke i ko je u njima pobjedio a ko izgubio, to je bilo posve nevažno. Jer su došli bijelci i jednako jedne i druge naprosto pobili ili zatvorili u rezervate. I to je diktiralo daljnji tok povjesti a što je bilo prije nije imalo nikakvog utjecaja. Ono što diktira današnje događaje je ogorčeni otpor Američke Imperije da se suoči s činjenicom opadanja vlastite moći i nemogućnošću da kontrolira planetu što je mogla u jednom kratkom vremenu nakon raspada Varšavskog pakta i SSSRa. Sve imperije u raspadu prolaze kroz sličan proces. Kad su ograničene u teritorijalnom širenju i eksploataciji novih prostora dolazi do stagnacije a onda do pojačane eksploatacije vazala, čemu smo svjedoci u odnosima USA i EU ali i USA prema Japanu, Kanadi, J. Koreji. Kako hegemon vazalima može ponuditi samo pojačanu eksploataciju to dovodi do njihovog udaljavanja prema drugim centrima moći. A to ubrzano smanjuje moć Imperije i ona se raspada. I to bi trebalo bit vidljivo i vama pod uvjetom da skinete liberalne očale kroz koje promatrate svijet.
- Putinova Rusija? To je mafijaška, gangsterska i osvajačka država....
Prilično pojednostavljena crno bjela slika koja nema veze s realnošću. Koliko je Putinova Rusija više mafijaška i gangsterska od Jelcinove Rusije? Da li je Putin državu koju je zatekao na početku prvog mandata unazadio ili unaprijedio? Osvajačka država s imperijalnim ambicijama? Rusija je odavno jasno protestirala zbog širenja neprijateljskog NATO saveza prema njenim granicama. Ukrajina i njeni zapadni rukovatelji imali su mnoštvo prilika da reagiraju i uvaže rusku zabrinutost. Nisu to iskoristili i nastavili su provokativnim ponašanjem koje je u konačnici dovelo do sadašnje situacije u kojoj Ukrajina dubi dio teritorija s većinskim rusofonim stanovništvom a ostatak će bit pod upravom vlade po ruskom izboru. Kao što je dosadašnja ukrajinska vlada izabrana od USA. Za prepoznat te jednostavne činjenice opet je neophodno skinut liberalne očale i očistit mozak od ideoloških podjela na "demokracije" i "diktature". Te podjele su besmislene i nemaju utjecaja na događaje u svijetu. Vjerovatno vam je poznato da je najveće kolonijalno carstvo, Britanska Imperija, stvorena dok su Britanijom vladale demokratski izabrane vlade po zakonima i postupcima koji vrijede i danas. Američka Imperija u mnogim sferama nastala je preuzimanjem Britanskog imperija i unapređenjem kontrole kroz ne samo vojne mjere već i financijskom i kreditnom kontrolom država bivših kolonija.
- Kina je preuzela kontrolu nad afričkim prirodnim resursima, koristeći kinesku radnu snagu i opremu, bez prenošenja znanja i tehnologije u Afriku. Afrika mora priznati da Kina, poput SAD, Rusije, Britanije, Brazila, Indije, nije u Africi zbog afričkih interesa, već svojih.
Afrika ništa ne mora priznavat, ona je sad u prilici da sve više može sama birati s kim želi surađivati i razvijati ekonomske odnose. Pa to i radi. Zbacuje korumpirane marionete Zapada koji su u bescjenje prodavali njene resurse i traži bolju cjenu i razvoj koji će unaprijedit afričke države. To nalazi u nezapadnim partnerima, uglavnom kinezima koji nude afrikancima povoljnije uvjete od onih koje su imali dok je Zapad bio jedini izbor i određivao pravila igre.