AUTOR: -
Književna 2003. u retrovizoru
ocjena:
|
godina izdanja: 2003.
|
godina izdanja: 2003.
Književna 2003. godina u Rvata po svemu sudeći spada među najdinamičnije i vrlo žive godine. Ona endemski rijetka grupacija ljudi koja u dnevnim tiskovinama preskače sportske stranice i rubrike crne kronike da bi se zaustavila na stranicama posvećenim kulturi, u 2003. godini napokon je došla na svoje jer su “kulturne stranice” tokom cijele godine (a pri kraju naročito) obilovale raznoraznim aferama i polemikama iz sfere književnosti. Sjetimo se tako npr. bure koju je Slobodan Prosperov Novak podigao svojom revizionističkom Povijesti hrvatske književnosti u kojoj je pojedina mlađa spisateljska imena poprilično uzvisio da bi istovremeno grubo na zemlju spustio neke od "akademskih bardova”. Isti slučaj je i pjesnička antologija Zvonimira Mrkonjića koji je rezultirao novim povrijeđenim taštinama i potresima unutar DHK-a. Krajem godine mnogobrojna su književnička sukobljavanja svoju kulminaciju doživjela u slučaju nepozivanja dvije najtiražnije književne dame na Pulski sajam, što se kasnije izrodilo u slučaj “Radaković vs Rudan”, uslijed čega su mačeve ukrstila dva (ako ne i više) sučeljena tabora, što je sve naposljetku rezultiralo padanjem mnogih maski, ali i konačnim upokojenjem FAK-a. A mišljenja sam da time još uvijek nije sve rečeno, niti gotovo, te će se ta trakavica sigurno nastaviti i u dolazećoj 2004.
No, uz ove nabrojane i još neke ovdje nespomenute aferice i polemike, hrvatsku je književnu scenu ipak, na sreću, vrlo živahnom i dinamičnom prije svega učinila velika kreativnost domaćih spisatelja i pojavljivanje cijelog niza kvalitetnih naslova, i to prvenstveno onih romanesknih. Bez namjere za minoriziranjem kraćih proznih formi, ali roman se ipak smatra vrhuncem proznog stvaralaštva, a protekla će godina zaista biti upamćena po vrlo bogatoj žetvi objavljenih romana domaćih autora.
U sam kvalitativni vrh ovom bih prilikom izdojio trojac kojeg čine Jergovićevi Dvori od oraha, Leica format Daše Drndić i Koščecov Wonderland. Prognoziram da su upravo to naslovi između kojih će se uskoro morati odlučiti žiri Jutarnjeg pri dodjeli nagrade za najbolju domaću prozu u 2003.g., ali svakako bi bio grijeh ne istaknuti i još nekoliko romana koji su svojom kvalitetom protekle godine umnogome obogatili hrvatsku književnu scenu (redoslijed je slučajan a ne vrijednosni):
Živi i mrtvi Josipa Mlakića, Smrt djevojčice sa žigicama Zorana Ferića, Izlaz Zagreb jug Ede Popovića, Sol Rade Jarka, Ništa nas ne smije iznenaditi Ante Tomića, Dan i još jedan Nenada Rizvanovića, Država Božja 2053. Ive Brešana, Jeleni na kiši Tarika Kulenovića.
2003. godinu posebno je obilježila i pojava brojnih debitantskih romana autora otprije nam poznatih iz novinarske struke. Tako smo u zadnjim danima godine dobili romane Christkind Borisa Dežulovića i Osmi povjerenik Renata Baretića, a nekoliko mjeseci ranije objavljeni su i Putnici Slađane Bukovac i Cirkus Columbija Ivice Đikića (zanimljivo je da ovdje nabrojeni muški spisateljski trojac čine redom što bivši, a što sadašnji novinari Feral Tribunea).
Svoj vlastiti pasus u ovom tekstu svakako zaslužuju i tri romana predstavnika najmlađih spisateljskih snaga (svi rođeni osamdeset-i-neke) koji su za svoj prvijenac izabrali dugometražni prozni izraz, a na temelju predočenog svakako zaslužuju da im se imena zapamte, i da s radoznalošću očekujemo njihove buduće radove. Najmlađi od njih je Riječanin Marko Luka Zubčić (javnosti poznatiji kao kolumnist Lupige – Zubo) koji je tek napunio 17, a protekle nam se godine javio sa vrlo ambiciozno zamišljenim romanom Pučina sna; zatim je tu i Ana Zubak (rođena 1983.) sa svojim simpatičnim, stilski i žanrovski vrlo raznovrsnim, romanom Samhain, dok kao šećer na kraju čuvamo Jelenu Čariju (‘81. godište) čiji roman Klonirana svojom svježinom i kvalitetom zaslužuje čak i uvrštenje u domaći prozni TOP 10 godine 2003. Dodatna zanimljivost sva tri romana spomenutih spisateljskih juniora krije se u činjenici da su im fabule sve redom izmještene iz hrvatske domaje, u čemu se možda naziru i začeci nekog novog proznog trenda. Živi bili pa vidjeli.
Samo ovakvo puko nabrajanje, uz napomenu da ovdje nabrojeni naslovi čine tek onaj kvalitetniji dio ukupno objavljenih domaćih romana u 2003. godini, dokazuje da se radi o zaista iznimno plodnoj proznoj godini. Da to dodatno potvrdimo moramo na kraju spomenuti i nekoliko zbirki priča koje su, za razliku od nekih prijašnjih godina, 2003. ipak bile u manjini, ali svojom kakvoćnošću nikako ne zaslužuju da ih se preskoči, zaobiđe ili ne pročita: Bitka za svakog čovjeka Gordana Nuhanovića, Metak u srcu svetog Augustina Borisa Becka, Miss Krampus Zorana Lazića, 350.332 udarca Željka Ivanjeka i Rebeka mrzi kad kokoši trče bez glave Krešimira Pintarića.
2003.godina svakako je godina u kojoj je procvat hrvatskog nakladništva doživio svoj vrhunac i u kojoj se književnost pokazala kao najživlji segment hrvatske kulture - književni sajmovi posjećeniji su nego ikad, književne nagrade sve su brojnije i izdašnije, naslovi pojedinih autora doživljavaju višekratna izdanja, a neki se pisci (još uvijek rijetki ali iz godine u godinu sve brojniji) već mogu i pohvaliti kako od svog pisanja – žive. Zamjetan rast broja izdavačkih kuća dokazuje da te, tako nam drage, hrpice uvezanih ispisanih papira i u nas postaju sve unosnijim biznisom, ali tokom nekoliko zadnjih godina u Hrvatskoj se ipak profilirao i određeni broj nakladnika kojima je kvaliteta objavljenih naslova još uvijek na prvom mjestu, a ako je prati i visoka tiraža - kud ćeš bolje (VBZ, Fraktura, Meandar, Hena.com, Celeber, SysPrint, Durieux).
Na kraju, svima nam želim da 2004. godina i po broju, kao i po kvaliteti objavljenih domaćih naslova, ne zaostaje za ovom prije nje. Što, po svemu sudeći, neće biti lako dostižan cilj.
No, uz ove nabrojane i još neke ovdje nespomenute aferice i polemike, hrvatsku je književnu scenu ipak, na sreću, vrlo živahnom i dinamičnom prije svega učinila velika kreativnost domaćih spisatelja i pojavljivanje cijelog niza kvalitetnih naslova, i to prvenstveno onih romanesknih. Bez namjere za minoriziranjem kraćih proznih formi, ali roman se ipak smatra vrhuncem proznog stvaralaštva, a protekla će godina zaista biti upamćena po vrlo bogatoj žetvi objavljenih romana domaćih autora.
U sam kvalitativni vrh ovom bih prilikom izdojio trojac kojeg čine Jergovićevi Dvori od oraha, Leica format Daše Drndić i Koščecov Wonderland. Prognoziram da su upravo to naslovi između kojih će se uskoro morati odlučiti žiri Jutarnjeg pri dodjeli nagrade za najbolju domaću prozu u 2003.g., ali svakako bi bio grijeh ne istaknuti i još nekoliko romana koji su svojom kvalitetom protekle godine umnogome obogatili hrvatsku književnu scenu (redoslijed je slučajan a ne vrijednosni):
Živi i mrtvi Josipa Mlakića, Smrt djevojčice sa žigicama Zorana Ferića, Izlaz Zagreb jug Ede Popovića, Sol Rade Jarka, Ništa nas ne smije iznenaditi Ante Tomića, Dan i još jedan Nenada Rizvanovića, Država Božja 2053. Ive Brešana, Jeleni na kiši Tarika Kulenovića.
2003. godinu posebno je obilježila i pojava brojnih debitantskih romana autora otprije nam poznatih iz novinarske struke. Tako smo u zadnjim danima godine dobili romane Christkind Borisa Dežulovića i Osmi povjerenik Renata Baretića, a nekoliko mjeseci ranije objavljeni su i Putnici Slađane Bukovac i Cirkus Columbija Ivice Đikića (zanimljivo je da ovdje nabrojeni muški spisateljski trojac čine redom što bivši, a što sadašnji novinari Feral Tribunea).
Svoj vlastiti pasus u ovom tekstu svakako zaslužuju i tri romana predstavnika najmlađih spisateljskih snaga (svi rođeni osamdeset-i-neke) koji su za svoj prvijenac izabrali dugometražni prozni izraz, a na temelju predočenog svakako zaslužuju da im se imena zapamte, i da s radoznalošću očekujemo njihove buduće radove. Najmlađi od njih je Riječanin Marko Luka Zubčić (javnosti poznatiji kao kolumnist Lupige – Zubo) koji je tek napunio 17, a protekle nam se godine javio sa vrlo ambiciozno zamišljenim romanom Pučina sna; zatim je tu i Ana Zubak (rođena 1983.) sa svojim simpatičnim, stilski i žanrovski vrlo raznovrsnim, romanom Samhain, dok kao šećer na kraju čuvamo Jelenu Čariju (‘81. godište) čiji roman Klonirana svojom svježinom i kvalitetom zaslužuje čak i uvrštenje u domaći prozni TOP 10 godine 2003. Dodatna zanimljivost sva tri romana spomenutih spisateljskih juniora krije se u činjenici da su im fabule sve redom izmještene iz hrvatske domaje, u čemu se možda naziru i začeci nekog novog proznog trenda. Živi bili pa vidjeli.
Samo ovakvo puko nabrajanje, uz napomenu da ovdje nabrojeni naslovi čine tek onaj kvalitetniji dio ukupno objavljenih domaćih romana u 2003. godini, dokazuje da se radi o zaista iznimno plodnoj proznoj godini. Da to dodatno potvrdimo moramo na kraju spomenuti i nekoliko zbirki priča koje su, za razliku od nekih prijašnjih godina, 2003. ipak bile u manjini, ali svojom kakvoćnošću nikako ne zaslužuju da ih se preskoči, zaobiđe ili ne pročita: Bitka za svakog čovjeka Gordana Nuhanovića, Metak u srcu svetog Augustina Borisa Becka, Miss Krampus Zorana Lazića, 350.332 udarca Željka Ivanjeka i Rebeka mrzi kad kokoši trče bez glave Krešimira Pintarića.
2003.godina svakako je godina u kojoj je procvat hrvatskog nakladništva doživio svoj vrhunac i u kojoj se književnost pokazala kao najživlji segment hrvatske kulture - književni sajmovi posjećeniji su nego ikad, književne nagrade sve su brojnije i izdašnije, naslovi pojedinih autora doživljavaju višekratna izdanja, a neki se pisci (još uvijek rijetki ali iz godine u godinu sve brojniji) već mogu i pohvaliti kako od svog pisanja – žive. Zamjetan rast broja izdavačkih kuća dokazuje da te, tako nam drage, hrpice uvezanih ispisanih papira i u nas postaju sve unosnijim biznisom, ali tokom nekoliko zadnjih godina u Hrvatskoj se ipak profilirao i određeni broj nakladnika kojima je kvaliteta objavljenih naslova još uvijek na prvom mjestu, a ako je prati i visoka tiraža - kud ćeš bolje (VBZ, Fraktura, Meandar, Hena.com, Celeber, SysPrint, Durieux).
Na kraju, svima nam želim da 2004. godina i po broju, kao i po kvaliteti objavljenih domaćih naslova, ne zaostaje za ovom prije nje. Što, po svemu sudeći, neće biti lako dostižan cilj.
umjesto Tomića - Lana Derkač, umjesto Brešana - Rizvanović, umjesto Tarika - Mlakić... uglavnom okvir od 12 naslova premalen je za uvrstiti sve što zaslužuje pažnju u 2003., ali oko TOP 3 ipak nema nedoumica