Cockta, Tito, "Bolji život", Jovanka Broz, "Grlom u jagode" ... samo su neki od pojmova koji neizostavno asociraju na bivšu državnu tvorevinu, a koji su nakon dugogodišnjih priprema uz još preko tisuću sličnih pojmova, sakupljeni u bogato opremljenoj knjizi pod nazivom "Leksikon YU mitologije". 

Leksikon Yu mitologije projekt koji su još 1989. godine osmislili tadašnji urednici zagrebačkog Starta, Dejan Kršić i Ivan Molek, te Dubravka Ugrešić, u ljeto 2004. godine ugledao je svjetlo dana u ukoričenom izdanju. Knjiga se sastoji od gotovo pet stotina stranica ilustriranih mnoštvom fotografija s više od tisuću, abecednim redom izloženih pojmova koje potpisuje velik broj suradnika, a zajedničkim su je snagama objavili beogradski Rende i zagrebački Postscriptum.

U svojih oko tisuću natuknica leksikon nudi neku vrstu etnologije svakodnevnog života u Jugoslaviji, a preferira fluidna i razigrana osobna sjećanja autora pojedinih natuknica. Tako su se među ad hoc leksikografima, uz imena koja i sama predstavljaju leksikonske jedinice u pojedinim kulturama (Filip David, Mihajlo Pantić, Dušan Makavejev ...), našli i manje poznati autori koji su svojim stilom dali pečat Leksikonu (Mileta Prodanović, Dejan Novačić, Vatroslav Sekulić, Sandra Antolić, Đorđe Matić ...), sve do anonimnih potpisnika pojedinih natuknica.

Leksikon također sadrži osvrte i na takozvane povijesne ličnosti (Tito, Moša Pijade, Jovanka Broz ...), ali i oni su pisani iz idiosinkratičkog ugla pojedinog autora, posve su poosobljeni i često ironični.

''Međutim, prava je vrijednost Leksikona'', piše Rade Dragojević u Glasu Slavonije, ''upravo u njegovoj pop-kulturnoj dimenziji, u abecedariju ikona jugoslavenske popularne kulture. Bit će sigurno i onih koje bi mogla zasmetati jedna podzemna dimenzija Leksikona. Naime, on je i svojevrsna knjiga užitaka, popis onih stvari kojima smo svi mi, neki to žele, a neki ne žele priznati, prilazili drage volje i dobrog raspoloženja, pa su i sjećanja intonirana na krajnje benevolentan način.''

U nastavku vam iz Leksikona YU mitologije prenosimo ironičnu natuknicu o Josipu Brozu Titu

"Akcioni heroj Dedijerovih 'Priloga'. Tito je rođen u Kumrovcu, posle čega je skuvao glavu od svinje da nahrani braću i sestre i slomio korito na sanjkanju. Zatim je otišao na zanat u Sisak i odatle na Istočni front gde su ga Čerkezi proboli kopljem, te ja pao u rusko zarobljeništvo i oženio se Pelagijom. Nakon toga se zapošljava u Kominterni i ubrzo postaje generalni sekretar KPJ, zbog čega neko vreme leži u Lepoglavi gde priznaje samo sud svoje partije. Po izlasku iz zatvora podiže ustanak i revoluciju, stvara AVNOJ i oslobađa zemlju od okupatora i domaćih izdajnika. Posle rata kaže Staljinu 'ne', hapsi Đidu i pije viski s Čerčilom. Ženi se Jovankom, svira klavir, lovi medvede i pokreće Nesvrstane. Putuje plavim vozom i 'Galebom'. Ima belo odelo, rukavice, prsten i roleks. Voli čivas, štrukle, mlinceke s picekom, omladince i, naročito, omladinke. Poseduje dobru kolekciju vina koje na Brionima pije sa svojim kaskaderom Ričardom Bartonom. U starosti lično odlazi na Kubu po svoje sledovanje cigara, usput kinji Fidela i u povratku preskače Kineski zid.

Tito je umro u Ljubljani i, nakon kraćeg zadržavanja u Zagrebu, sahranjen je u Beogradu. Pošto je bio diktator, nikome nije bilo žao što je umro. Ni na sahranu mu niko nije došao. Pogotovo ne iz sveta. Ono na tv-u je montirano, a očevici lažu."