Kako pomiriti bespomoćnost i brutalnu stvarnost
Izdavač, publicist i prevodilac Nenad Popović ove subote, 24. studenog, u pulskom kafiću La Résistence, predstavlja knjigu kojom kroz zapise o ratu u Ukrajini pokušava pomiriti bespomoćnost i brutalnu stvarnost. Njegov „Ukrajinski dnevnik“ donosi osobne zapise bilježene od početka travnja 2022. godine do ožujka prošle godine potaknute tragedijom koju je izazvala ruska invazija. Popović je na sigurnom u svom domu u Puli i od ukrajinske prijestolnice udaljen je dvadesetak sati vožnje. No, prijateljstvima, poznanstvima i životom puno je bliže razaranjima gradova i obitelji nego što to geografija sugerira.
„Dnevnik je nastao iz ovdašnje perspektive nemoći da se uistinu pomogne stradalnicima i braniteljima Ukrajine”, objašnjava autor djela ponukanog vijestima o šokantnim masakrima u Buči, Kramatorsku, opsadi Harkova i potpunom uništenju Mariupolja, ali i neposrednim iskustvima spontane pomoći i prihvaćanju izbjeglica u Istri.
Kako su se razvijali događaji u Ukrajini, Popović je slagao osobne refleksije kao i izvještaje o sukobu i svjedočanstva o ukrajinskim izbjeglicama s kojima je bio u kontaktu. Zapisi su objavljivani na Forumu, Radiju Gornji Grad te francuskom portalu Fantôme de la Liberté koje je, prošlog ljeta, zagrebačka izdavačka kuća Durieux objedinila i objavila kao cjelinu u knjizi „Ukrajinski dnevnik“.
„Dnevnik je nastao iz ovdašnje perspektive nemoći da se uistinu pomogne stradalnicima i braniteljima Ukrajine”, ističe Popović (ILUSTRACIJA: Durieux)
Djelo je privuklo pažnju književne kritike zbog svoje osobne i angažirane perspektive, za što je Popović lani dobio i književnu nagradu Fantôme de la Liberté. Kroz priče o izbjeglicama i događanjima u Ukrajini, autor se dotaknuo i šireg društvenog konteksta, uključujući političke odluke u Hrvatskoj, primjerice, otkrivši intimna razočaranje Katarinom Peović koja je u Saboru glasala protiv vojne obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj.
„Ostaje mi samo frustracija da sam pogrešno glasao i da se obistinio populistički zazor od intelektualaca, obrazovanih i mislećih ljudi u politici gdje im nije mjesto. Neka lijepo sjede po bibliotekama i institutima, pišu i diskutiraju o čemu hoće”, žali se Popović na vlastiti politički izbor.
Ratni događaji kod Popovića su izazvali duboku emotivnu reakciju koja je posebno izražena kroz njegove susrete s ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj. Zajedno sa suprugom u vlastiti dom primili su dvije izbjegličke obitelji, a iskustvo koje opisuje kroz svakodnevne i intimne situacije, postalo je sastavni dio dnevnika. Njegovi gosti iz Ukrajine, kojima su pomogli kroz teškoće prilagodbe, postali su simboli otpora i patnje koji prožimaju Popovićevu priču.
Kritike koje su pratile objavljivanje "Ukrajinskog dnevnika" ističu njegovu posebnost i vrijednost, naglašavajući osobnu i angažiranu perspektivu. Volodimir Krinicki, ukrajinski kritičar, pohvalio je Popovića zbog odluke da napiše i objavi ovaj dnevnik, ističući važnost Balkana kao regije koja može približiti ukrajinsku stvarnost međunarodnoj publici. Krinicki je istaknuo da ovo nije prvi dnevnik koji se bavi ukrajinskim ratom, ali smatra da je svaki takav zapis dragocjen doprinos razumijevanju tragedije kroz osobna iskustva. Slično mišljenje dijeli i Jadranka Pintarić, koja je u svom osvrtu na portalu Ideje.hr naglasila autentičnost Popovićevih zapisa. Njezin prikaz posebno se bavi intimnim trenucima opisanima u knjizi, poput pripreme uskrsnog objeda za trinaest osoba, od kojih je osam ukrajinskih izbjeglica, mahom Rusa iz Harkova. Ti segmenti knjige dodaju osobnu notu ratnom dokumentarizmu.
Knjiga završava slikom Vladimira Putina u sportskoj jakni kako razgledava razrušeni Mariupolj, trenutak koji je za autora bio simbol moralne degradacije i potpune bespomoćnosti, izazvavši kod njega duboku emotivnu reakciju. Kroz stranice „Ukrajinskog dnevnika“, Popović pokušava osjetiti i razumjeti patnju ukrajinskog naroda, istovremeno bilježeći i svoja razmišljanja o hrvatskoj političkoj i intelektualnoj sceni.
Inače, Nenad Popović rođen je u Zagrebu 1950. godine gdje je diplomirao germanistiku te južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Suosnivač je izdavačke kuće Durieux, koja je od 1991. godine jedna od prvih privatnih i nezavisnih izdavački kuća u Hrvatskoj. Objavio je knjige eseja „Svijet u sjeni“, „Ogled o stanovništvu“, „Dnevnik iz grada P.“ i „Život s njima”.
Lupiga.Com
Naslovna ilustracija: Nenad Popović
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Ja sam pudlica pičkoustog, laktaškog švercera ronhila, ćelavog kepeca, jednostavno...krele. Ali to ne mijenja činjenicu da ste vi američke pudle, koje se čak i stide,sami sebi to da priznaju.