biciklistička staza u vukojebini (photo by Marina Kelava)

Zagrebačka policija već mjesecima kontinuirano provodi akciju «nadgledanja» biciklističkog prometa. U početku bilo je to kontroliranje biciklista u pješačkim zonama, poput Trga bana Josipa Jelačića, te uglavnom izadavanje opomena kojima se bicikliste upozoravalo da po zakonu ne smiju voziti po zonama rezerviranim za pješake. I dok sam uz sumnjičavo klimanje glavom pronalazio kakavog takvog rezona za upozoravanje biciklista na isključivo pješačke zone, pogotovo one koje su doslovno pretrpane pješacima, starijim ljudima i djecom, posljednje akcije policije su mi u potpunosti dignule tlak.

Javlja mi prijatelj da su ga jučer policajci zaustavili na nagostupu Maksimirske ulice, «kod Kraša», i oglobili sa 300 kn. Hej tu ne pričamo o pješačkoj zoni natrpanoj prolaznicima, već o ravnom komadu Maksimirske između Maksimira i Dubrave, na kojemu nema nikakvog sadržaja, a pješaci su rjeđi od konjskih zaprega. Ujedno radi se o cesti koja je biciklistima iz Dubrave jedina veza sa centrom grada (ukoliko ne misle napraviti kojih 6, 7 kilometara obilaženja preko nove Branimirove, za koju sam također prilično siguran da nema obilježene biciklističke staze). E na tom komadu policajci su zasjeli ubirati biciklistički harač, upućujući bicikliste na vožnju po kolniku. Čisto da steknete dojam (za one koji nisu iz Zagreba) o kakvoj vrsti prometnice radi, evo i prigodne fotografije.

Savska ulica

Biciklistička akcija koju PU zagrebačka kontinuirano provodi već neko vrijeme ima dva spekta – formalni i neformalni. I dok se fomalni može okarakterizirati kao selektivnost, neformalni se mora nazvati (biti ću blag) - glupošću. Krenimo od potonjeg.
Biciklistička infrastruktura u Zagrebu nije baš pretjerano razvijena. Uz nekoliko većih prometnica, poput Zagrebačke avenije, iscrtane su biciklističke trake, no uz većinu cesta nisu. U tu skupinu spadaju i neke od najprometnijih gradskih magistralnih cesta, poput Držićeve, Aleje Bologne, Ilice, Maksimirske, Zvonimirove... Držeći se strogo policijskog «maksimirskog poučka», od biciklista se očekuje da se u slučaju kretanja po tim trasama – voze po kolniku. Radi se redom o cestama sa po dvije, tri trake u jednom smijeru, po kojima uz automobile, redovito voze i tramvaji ili autobusi. Sve popratne slike u ovom tekstu pokazuju gradske prometnice koje na pješačkim nogostupima nemaju označene biciklističke trake, pa stoga PU Zagrebačka od biciklista očekuje da se – voze po njima.

Razumski, ono što prvo treba promotriti u inzistiranju PU zagrebačke da biciklisti sa pješačkog nogostupa siđu na kolinik – jest utjecaj takve promjene na sigurnost u prometu. Dakle, od PU zagrebačke prvo očekujem da izvjesti javnost o broju nesreća sa teškim ili smrtonosnim poslijedicama u kojima su sudjelovali automobili i biciki, i komparativno, broj takvih nesreća u kojima su sudjelovali bicikli i pješaci. Čak i bez službenih policijskih statistika, mogu odokativno nabaciti svoju procjenu. Prvih je bilo «puno», a za druge nisam uopće čuo. Jedini logičan zaključak koji slijedi jest taj da PU zagrebačka želi podebljati statistiku teško ozliđenih ili preminulih u prometnim nesrećama. Mislim da pored ovoga nije potreban niti jedan dodatni argument koji bi oslikao glupost policijskog djelovanja.

parkirati ne znaju, ali znaju naplatiti globu

S druge strane, kao kontraargument policija redovito nudi zakon. I doista, na prvu loptu, formalno gledano, policija je u pravu. Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje da se bicikli voze po biciklističkim trakama, stazama ili po kolniku. No taj isti zakon propisuje da se pješaci kreću po prostoru obilježenom za kretanje pješaka – tj. da se ne smiju kretati po biciklističkim trakama i stazama. Je li ikada itko čuo da je ijedan pješak kažnjen zato jer se kretao po biciklističkoj stazi? Ja ne.

Nadalje, automobili su na kolniku dužni tretirati bicikl kao ravnopravnog sudionika – što ukljućuje primjerice i pravila o preticanju: «Vozač koji pretječe ili obilazi dužan je svoje vozilo držati na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe ili obilazi, tako da ga ne ometa niti ugrožava u prometu». Je li ikada itko čuo da je ijedan vozač kažnjen zato jer je nepropisno preticao bicikl (a to se po mom iskustvu događa svakodnevno)? Ja ne. Da o kažnjavanju vozila parkiranih na biciklističkim stazama, ili pak postavljanju nebuloznih biciklističkih staza niti ne govorim.

a evo i kafanice na biciklističkoj stazi

Ovi primjeri pokazuju da se Zakon o sigurnosti prometa na cestama primjenjuje izrazito selektivno s biciklistima kao ciljanom grupacijom. Da je rezultat te aktivnosti, pa makar bila i selektivna, povećana sigurnost na cestama, ne bi ni riječ rekao. Ali nije. Upravo suprotno.

Što se zaključka tiče, tu ne može biti puno dvojbi. Uz mizernu biciklističku infrastrukturu (probajte u omjer staviti kilometražu biciklističkih staza i cesta u Zagrebu), inzistiranje PU zagrebačke na doslovnoj, ali selektivnoj, primjeni zakona može rezultirati samo dvijema stvarima – povećanim brojem teško stradalih u prometnim nesrećama i smanjenjem korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva. Utoliko je naslov ovog teksta posve primjeren, budući je jedini predvidivi i očekivani rezultat ove akcije – više krvi na cestama i više smoga u zraku. Svaka čast.

hatzivelkos

Lupiga.Com via www.pollitika.com