Lupiga svojim čitateljima donosi serijal tematskih glazbenih emisija, u okviru projekta Reflektor čiji je glavni cilj povećanje vidljivosti ranjivih društvenih skupina, a koji smo realizirali u partnerstvu s prijateljskim Radiom 808.

Prvu od pet glazbenih emisija posvetili smo davnom vremenu prije društvenih mreža kad su se neke važne poruke najbrže širile kroz pjesme domaćih rockera, punkera i novovalnih heroja. Poruke skrivene u pjesmama često su bile provokativne i subverzivne što je glavne punk i rock „messengere“ izvuklo u prve redove svakodnevne borbe za slobodu govora pri kraju socijalističke epohe. O vremenu kad su popularni muzičari odigrali značajne uloge na društvenoj sceni za projekt Reflektor govore dvojica nezaobilaznih protagonista i svjedoka Yu-rock scene – Davor Sučić alias Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja i Siniša Škarica, dugogodišnji muzički urednik u zagrebačkom Jugotonu. 

Uz intervju kojeg vodi Goran Pirš Piro, moći ćete uživati u tematskom izboru glazbe koju je priredio vrsni muzički znalac, Ilko Čulić. Među ostalim, slušat ćete Hladno pivo, Buldožer, Pankrte, Paraf, Termite, Haustor, Azru, Zabranjeno pušenje.

Sejo Sexon otkriva rijetko poznate informacije o osjetljivom „plesu“ kojeg je bend vodio s cenzorskim službama socijalističke Jugoslavije i daje pogled na kompleksan i nimalo jednoznačan odnos sistema prema rocku. Sejo propituje je li Titov poseban odnos prema omladini jedan od razloga zbog kojih je socijalistički poredak podržavao i financirao rock scenu, iako je imala implicitne subverzivne ambicije. Sexon i Škarica razmatraju načela cenzure čija je primjena u praksi rezultirala širokim prostorom za društvenu kritiku i banalnim cenzorskim intervencijama – poput „factcheckerske intervencije“ kako ne čekaju svi pasoš da odu van u pjesmi „Dan Republike“, već samo neki. Sexon progovara i o prvim pjesmama koje problematiziraju društveni položaj LGBT populacije u osamdesetima. 

„U Jugoslaviji je alternativa bila odobrena, jer je u socijalističkim zemljama bilo nemoguće objaviti nešto, a da ne bude odobreno. Ali mi smo ustvari imali jednog dobroćudnog diktatora, kad se sve sabere, koji je dopuštao mladim ljudima malo ventila i malo više slobode nego što je to bilo u Istočnom bloku kojem mi nismo pripadali, ali u neku ruku i jesmo“, kaže na početku Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja, ustvrdivši da je Tito bio drugačiji od njegovih „pandana“ u Rumunjskoj ili Njemačkoj Demokratskoj Republici.

Napomenut će kako je socijalistički sistem u Jugoslaviji financirao brojne omladinske klubove i omladinske festivale.

„Ja sam se osjećao prilično slobodno. Nisam se bojao ni policije, ni da će me neko uhapsiti“, kaže Sexon, napominjući kako Zabranjeno pušenje nije imalo „dlake na jeziku“, a nisu razmišljali o tome da bi njihovi tekstovi po njih mogli biti opasni.

U Jugoslaviji su, smatra Sejo postojala samo dva tabua, jedan su nacionalne pjesme i crkvena tradicija, a drugi - maršal Tito, njegov lik i djelo, a taj su tabu potencirali „uvlakači“. 

Na pitanje kako objašnjava da su istočni i zapadni krajevi imali različite poglede, odgovara: „Slovenija je zemlja koja živi bukvalno nadomak Zapada, njima ti vjetrovi prvi pušu i nije čudo da je i punk i sve ovo o čemu govorimo, alternativna muzika, alternativno pozorište, Sestre Scipion … da su to stvari koje prvo dolaze u Sloveniju“.

Sinišu Škaricu, dugogodišnjeg muzičkog urednika u zagrebačkom Jugotonu, Sejo Sexon će predstaviti ovako: „Čovjek kojem ću podići spomenik čim dođem do nekih ozbiljnih para“. 

Naime, upravo je zaslugom Škarice, Jugoton objavio debitantski album Zabranjenog pušenja. Mnogi bendovi, smatra Sejo Sexon, duguju svoju karijeru Škarici. 

Živuća enciklopedija hrvatske (rock) glazbe, Siniša Škarica, iznosi skrivene bisere povijesti angažirane glazbe na zajedničkim prostorima bivše države. Ako pohađaš pub kvizove, naćuli uši, zgrabi olovku i zapisuj odgovore – Koji je prvi prepjev (cover) protestne pjesme objavljen u bivšoj državi? – Koji je protestni folk pjevač, naša verzija Bob Dylana, svoju solo karijeru započeo 1966. godine? – Koji je prvi rock bend s milijunskom prodajom ploča? – Distribucija kojeg stranog albuma je zabranjena jer su komunistički cenzori smatrali da vrijeđa osjećaje kraljevske porodice na čelu bivše imperijalističke države? – Koji bend je stradao jer su cenzori njihove stihove ocijenili kao uvredljive za vjernike? 

„Kad smo imali ugovor s Virginom, album Sex Pistolsa 'Never Mind the Bollock' je došao kod nas na komisiju. Onda je upravni odbor rekao da ne dolazi u obzir da to objavimo, jer se unutra vrijeđa britanska kraljica što bi moglo izazvati diplomatski skandal. Takve stvari su se događale. I tako je album maknut iz programa“, prisjeća se Škarica

Škarica navodi i jedan domaći, dobro poznati primjer cenzure.

„Znamo da se 1979. godine dio teksta 'Hrist je bio kopile i jad', na albumu 'Bitanga i princeza' Bijelog dugmeta morao promijeniti kako se ne bi vrijeđali osjećaji vjernika. To su paradoksalne situacije“, kaže nekadašnji urednik Jugotona objašnjavajući neobičnost činjenice da država koja protežira ateizam staje u zaštitu vjernika ili, u prethodno spomenutom slučaju, u zaštitu jedne imperijalističke države. 

On smatra da su sve što su htjeli reći domaći glazbenici i rekli, jer umjetnici za vrijeme socijalizma nisu imali problema da govore „jezikom kojim govore“ te da je veliki problem bila autocenzura glazbenika.

„Jugoton je imao problem, kad govorim o novovalnom periodu, s pjesmom 'Radnička klasa odlazi u raj' od Haustora. Iako je bilo raznih priča, kao da smo odštampali ploču pa je došla zabrana i onda smo morali bacati omote, to nije točno. Ta takozvana Komisija za šund, na nju su se nosile longplejke s bijelom etiketom, na takvoj je bila i pjesma 'Radnička klasa odlazi u raj', koja po nama nije nikakav problem“, govori Škarica.

Što su sve otkrili naši gosti, možete saznati u emisiji koju smo objavili na Soundcloudu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/ZabranjenoPusenje

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga