Napokon jedan popis, nakon mnogih popisivanja, na kojem bi se čovjek poželio naći. Više od 501 tisuće imena i prezimena. Sistem pada, Registar branitelja ne može se odmah prvo popodne pregledavati. Kao da je to važno. Onima koji su zasluženo u njemu, objavljivanje ne znači bogznašto, znaju ljudi gdje su bili, kako je bilo, odavno je priznat status njima i njihovim obiteljima. Uglavnom koriste sva prava koja im je država ponudila. S punim pravom.

Ipak je nekako broj povelik, nitko službeno ne govori, ali se već čuje procjena da je uteftereno najmanje stotinu tisuća onih koji na popisu nisu trebali biti. Nisu se sami tamo ubacili, netko im je savjetovao, napisao neku potvrdu, posvjedočio, poslao ćitabu dalje, odnosno više. I što će se njima dogoditi? Vjerojatno ništa. To da će nekoga biti sram, oh, to je odavno zaboravljen osjećaj, ta nismo u pionirskoj i omladinskoj organizaciji. Kad bi nekoga bilo sram pred samim sobom, pred poznanicima i pred licem božjim, u koje se zaklinje, odavno bi izbrisao ime s liste na koju ga nitko nije nasilno upisao.

(ILUSTRACIJA: rtl.hr)

Hoće li netko zatražiti poništenje statusa branitelja za pojedinca koji to nije bio? Uglavnom neće. Kome je stalo ulaziti u proceduru koja bi mu donijela samo neprijatelje. Malo se koga tiče nepravda ako nije nanesena njemu lično. Ako je ni u džep-ni iz džepa, što bi se koga ticalo. Ti lažni i nesigurni branitelji ne uzimaju od nikoga pojedinačno, njima dotječe svaki mjesec iz državne kase, a nju nitko ne svojata. Pa i da im se sad oduzme ono na što nemaju pravo, što se ovoga trenutka čini nemogućim, predugo je trajalo korištenje privilegije laži i ona se ne može vratiti.

Nakon 17 godina javnost saznaje ono što se znalo i prije tih 17. Ljudi k'o ljudi, vrijeme je svečarsko, bit će priča i romana. Od ulice, kafića, autobusnih čekaonica, stanica za tehnički pregled vozila, redova na blagajnama trgovačkih centara. Dok se bude kitio bor i pekli blagdanski kolači. Dopisivalo mailovima ili fejsalo s nepoznatim prijateljima. Svatko nekoga poznaje i uvijek netko zna gdje je onaj drugi bio tokom ratnih godina. Pogotovo će se sjetiti kolege s kojim se viđao u hodniku kakvoga ureda ili na stubištu iza nekoga haustora. I bit će više neugodno ovome koji zna reći da zna, nego što će biti neugodno onome drugome koji se okitio tuđim dijelom života. On svejedno nikad neće priznati da je predao lažnu dokumentaciju.

Već sa zluradom radošću čekam sresti poznanika koji psuje državu više od mene same, a sad privirim i nađem ga na popisu. Čije je psovanje, zapravo, iskreno i tko se psovanjem brani, a tko ljutnjom štiti? I moram pripaziti da mi država ne doturi neko novo poskupljenje ili uvede porez s prvim danom nove godine. Zato što nisam u Registru branitelja. Hoće ona to, spojiti nepopularnu mjeru i popularnu zanimljivost.

Lupiga.Com