Većina ratova može se nazvati bespotrebnima i glupima, a razlozi njihova izbijanja najčešće su ekspanzionističko-ekonomske prirode, pa se i njih može nazvati glupima, jer zbog takvih idiotarija stradavaju ljudski životi. No, postoje povodi ratnih sukoba koji su zbilja nevjerojatni i blesavi, a nedavno zveckanje oružjem zbog najobičnijih novinskih karikatura ulazi u tu kategoriju "vjerovali ili ne".

Na neki način može se kazati da je sve počelo s prelijepom Helenom i njezinim odlaskom (ili otmicom, ovisno s koje se strane gleda) u Troju. Prema mitologiji, ali i nekim povijesnim tragovima, grčke vojskovođe podigle su svoje ratne barjake, otišli su pod zidine Troje i zbog žene uništili do temelja jedan grad, koristeći već famoznog i opjevanog konja. Upitna je povijesna utemeljenost ovog rata, ali dosta povjesničara vjeruje da su se grčke i trojanske trupe doista sukobile. Je li to uistinu bilo zbog jedne žene, koliko god lijepa bila, ne može se znati sa sigurnošću. Ako se rat zbilja vodio zbog Helene, može se kazati da je ona bila prva "femme fatale" u povijesti čovječanstva.

"Najfriškiji" suludi rat, ako ne računamo američke gluposti u posljednjih par desetljeća, odigrao se 1969. godine, kada su 16 dana ratovali Salvador i Honduras. Taj je sukob u povijesnim knjigama poznat kao "Nogometni rat", jer je povod za izbijanje bila najobičnija nogometna utakmica. Doduše, tenzije i ozbiljne prepirke oko pograničnih područja između ova dva susjeda postojale su mnogo duže, ali nakon utakmice, koju je manji Salvador pobjedio s 3-2, došlo je do eskalacije sukoba. Najprije su salvadorski navijači dobro izvrijeđali, ispljuvali, a navodno i malo natukli honduraške igrače. Par dana poslije u Hondurasu počinju progoni salvadorske manjine, slijedi prekid diplomatskih odnosa i početak ratnih sukoba. U ukupno 16 dana ratovanja poginulo je oko 2.000 ljudi i to uglavnom civila koji su se našli na putu dvjema vojskama. Honduras je u ratnim sukobima odnio prevlast u zraku, gdje su uništili gotovo čitavo salvadorsko ratno zrakoplovstvo, ali su se na zemlji mnogo boljim borcima predstavili Salvadorci.

Sportski susret uzrokovao je i službeno najkraći rat u povijesti. Godine 1896. Engleska je službeno ratovala sa Zanzibarom točno 37 minuta i 23 sekunde, a povod je bio meč u kriketu. No, i tu su se povod i uzrok poprilično razlikovali. Admiral Henry Rawson uplovio je s britanskom flotom u glavnu zanzibarsku luku, navodno kako bi pogledao kriket-meč, nakon čega je sultan Seyid Khalid bin Bargasha objavio rat, no Kraljevska mornarica u manje od 40 minuta uspjela je uvjeriti sultana da se preda. Pravi je razlog rata bila britanska želja da Zanzibarom upravlja netko drugi, a ne Khalid bin Bargasha. Sultan je golu kožu spasio bijegom u njemačku ambasadu, a poživio je još 15 godina nakon svrgavanja s trona. U povijesnim knjigama baš i nije zabilježeno je li admiral Rawson na kraju odgledao tu utakmicu. Treba napomenuti da povjesničari nisu ni najsigurniji u točno trajanje rata: prema jednim izvorima se radi o 37 minuta i 23 sekunde, dok drugi smatraju da se ipak radilo o dugotrajnijem ratu koji je trajao oko 45 minuta.

Daljnja prošlost pamti još nevjerojatnija opravdanja za započinjanje ratova. Tako između 1325. i 1337. godine ratovala dva talijanska grada-države. Vojna grupa iz Modene najprije je ukrala smeđe hrastovo vedro iz Bologne, pobivši pri tome popriličan broj građana. To je zbiljski razljutilo Bolognu, koja je spremno otpočela 12-godišnji rat zbog smeđeg hrastovog vedra. Žrtve su se brojale u tisućama, a kao pobjednik je izašla Modena. Koja je zadržala i vedro.

Helena nije bila jedina žena koja je uzrokovala rat. Umblana je tako 1879. godine pobjegla od svog supruga Sitlaya, koji je nesrećom bio poglavica plemena Zulu. Nezadovoljna žena sklonila se na teritorij pod britanskom upravom, što nije spriječilo Zulu-ratnike da je pronađu i ubiju zbog bijega. No, britanske kolonijalne jedinice naprosto nisu mogle dozvoliti da kopljanici tek tako upadnu na njihov teritorij i ubijaju, pa su u pravoj vojnoj kaznenoj ekspediciji pomeli jadne Zulue. Koji su na kraju ponovno ispaštali zbog jedne žene.

Britanci su ratovali i protiv Španjolske između 1739. i 1743. godine, a sve zbog jednog uha. Naime, kapetan britanskog broda Robert Jenkins pojavio se s odsječenim uhom pred Parlamentom u Londonu, tvrdeći da su mu ga odsjekli Španjolci kako bi ga upozorili da ne trguje u Zapadnoj Indiji. To je Britancima bio dovoljan razlog da započnu bitku sa španjolskom Armadom, a pobjednika u četiri godine nije bilo. Armada je bila moćna, a i Briti su imali svoje adute. Sve je na kraju završilo dogovorom, kad nije išlo drukčije, a nesretni Jenkins ipak je ostao bez uha.

Bugarska i Grčka ratovale su par dana 1925. godine zbog jednog psa. Naime, pas jednog od graničara prešao je s grčkog teritorija na bugarski, na što je njegov vlasnik pojurio za njim. To je bio signal za bugarske vojnike da ga ubiju čim je prešao zamišljenu graničnu liniju, a ta je smrt dovela do objave rata i napada grčkih jedinica na Bugarsku. U kratkom ratu stradalo je više od 50 osoba, a sve je smirila intervencija Lige naroda, koja je valjda objasnila da se ne isplati ginuti zbog psa, koliko god sladak bio.

Iako su križarski ratovi sami po sebi bili suludi, jedan segment iz tih ludih godina posebno je strašan. Naime, 1212. godine nekome izuzetno pametnom sinula je ideja da sveti grad Jeruzalem i Isusovu grobnicu mogu osvojiti samo nevini. Pa su odlučili na pohod poslati dječake i djevojčice stare od osam do 13 godina, njih dvadeset do trideset tisuća. Na kraju se to pokazalo rajem za trgovce robljem, koji su tijekom marša naprosto prodali dio djece arapskim velikašima. Dio djevojčica poslan je u bordele po sredozemnoj obali, a tek se malen broj nesretne djece uspio vratiti svojim kućama.