OBNOVA TVRĐE

Nema mjesta za radikalna i megalomanska rješenja

ritn by: Tea Hrgović i Ivan Cingel | 02.09.2022.
OBNOVA TVRĐE: Nema mjesta za radikalna i megalomanska rješenja
Projekt obnove bastione trase osječke Tvrđe počeo je opskurno: tako da se dugo o njemu u Osijeku nije ni znalo. Arhitektonsko-urbanistički gledano, rješenje je radikalnog i megalomanskog karaktera: predlaže gradnju nove mastodontske zgrade u izvornim gabaritima nekadašnje bastione trase, ne prezajući ni od premošćivanja postojećih prometnica. Za zinuti u zaprepaštenju. Smjelo bi se govoriti i o monstruoznosti, ili bizarnosti, ovisi o pogledu na ostvarivost projekta. Neobjašnjiva je upornost kojom Grad Osijek i AOOT godinama nisu odustajali od projekta, svemu unatoč, s lavinom iskazanog prezira prema javnosti, struci, zakonskoj proceduri i demokratskim institutima urbanističkog planiranja. No, nije kasno za jedini metodološki pravilan postupak dolaska do rješenja.

Jedno od nas gorepotpisanih nedavno je obećalo na ovom portalu – u osvrtu o natječaju za most preko Foše u Trogiru – da će vas drugom prigodom masirati pojedinostima slučaja obnove bastione trase osječke Tvrđe. Obećanje ispunjavamo u vidu pre-draft verzije članka napisanog za ISC Green 2022 konferenciju

Tvrđa je barokni grad-tvrđava i najznačajniji sklop bastionskih utvrđenja u kontinentalnoj Hrvatskoj, čije su zvjezdaste fortifikacije srušene u prvoj polovici 20. stoljeća. Tema je preobrazba prostora vanjskog obrambenog prstena; konzervatorsko-urbanistička dijalektika bedema i perivojnog prstena koji je formiran umjesto njih. Problematiku treba razmotriti kroz njene povijesne faze, radi konteksta suvremenih nedoumica i lutanja.

Formacija grada kroz stoljeća

Lokalitet Osijeka obilježava naseljenost u kontinuitetu od ranog brončanog doba, zahvaljujući ponajprije povoljnom prometnom i topografskom položaju na prirodnom povišenju na desnoj obali Drave, na mjestu pogodnom za prelazak rijeke, što će uvjetovati sukcesiju povijesnih slojeva urbaniteta na istom mjestu, počevši od rimske Murse na mjestu današnjeg Donjeg grada. 

Tvrđa
Prostorni razvoj Osijeka: od 2. stoljeća do 1893. godine (ILUSTRACIJA: Jukić T., Pegan S.: "Prostorni i urbanistički razvoj Osijeka; Kritika i prijedlozi")

Utvrđeni srednjovjekovni kaštel s podgrađem, spominjan od kraja 12. stoljeća na mjestu današnje Tvrđe, postao je od 1526. godine osmanski grad izuzetnog strateškog značaja, potenciranog izgradnjom Sulejmanovog mosta. Sastojao se od utvrđenog grada s opkopom, nepravilnog polukružnog oblika sa zadržanom srednjovjekovnom planimetrijom, i podgrađa zaštićenog palisadama.

Tvrđa
Rektificirana karta osmanlijskog Osijeka, prethodno preobrazbi u barokno utvrđenje (ILUSTRACIJA: Zavod za zaštitu spomenika kulture u Osijeku, 1976.)

Nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti 1687. godine, Tvrđa se transformira u barokni grad-tvrđavu, u sklopu obrambene mreže donjeg Podunavlja, prema Vaubanovim principima zvjezdolikih fortifikacija povezanih plovnim rijekama (i to kao njena začetna točka, a u mreži su još bili Petrovaradin, Segedin, Temišvar, Beograd, Pančevo, Rača, Slavonski Brod, Stara Gradiška...). Projekt obnove i modernizacije turskih utvrđenja izrađen je već 1688. godine, a prva etapa preobrazbe izvedena 1691. godine, uz oblaganje kamenom i opekom kao trajnim materijalima. 

Tvrđa
Projekti obnove i modernizacije turskih utvrđenja (ILUSTRACIJA: Uzelac Z.: "Tvrđa Osijek, urbanističko-konzervatorska studija prostora bastione trase i vanjskih utvrđenja", knjiga 1)

Stanovništvo podgrađa preseljeno je, radi izmicanja iz dometa tvrđavskih topova, uzvodno 1692. godine, odnosno nizvodno 1698. godine, čime nastaju Gornji grad, koji se širio prema zapadu i jugu, i Donji grad, prema istoku i jugu, uz zabranu gradnje unutar topometnih linija. Do sredine 18. stoljeća nastaje, južno, i Novi grad. Gradske jezgre se 1786. godine administrativno ujedinjuju u jedinstveni grad Osijek, koji je 1809. proglašen slobodnim i kraljevskim gradom.

Tvrđa
Radijusi topničkih potega (ILUSTRACIJA: Grigić, O.: "Rijeka Drava - razvojni koridor grada Osijeka")

Do kraja 18. stoljeća bastionska utvrđenja na površini od oko 80 hektara opasavala su gradsku jezgru površine 15 hektara. Uža zona zabrane gradnje (1. topnička potega) protezala se na oko 200 hektara.

Povijesna dinamika gradnje i razgradnje bastione trase

U prvoj etapi, od 1688. do 1691. godine, izgrađena su dva polubastiona uz Dravu, tri bastiona na južnom i Hornwerk na istočnom dijelu tvrđave, a nakon druge, od 1712. do 1720. godine, sastojala se (uz Kronwerk s druge obale Drave) od Hornwerka, pet bastiona (sv. Karla, Inocencija, Leopolda, Josipa i sv. Terezije) i tri revelina. Bastione i reveline opasavao je sustav opkopa s vodom s kontragardama, lunetama i glasijama ispred njega. Vrata u grad bila su Valpovačka, Nova i Vodena. Četvrta, Carska, probijena su 1783. godine na sjevernoj strani Hornwerka.

Tvrđa
Katastarski plan Tvrđe, Festung Essegg, 1861., s cjelovitim bedemima (ILUSTRACIJA: Gaćina S., Ivanković G.M.: "Planovi i vedute Osijeka")

Značajnije izmjene doživjeli su do polovice 18. stoljeća sjeverni i sjeverozapadni dio tvrđave, a nakon što je obala močvarnog zemljišta proširena nasipavanjem, izgrađena su i tri nova bastiona - sv. Elizabete i dvostruki sv. Eugena.

Tvrđa
Shema tvrđave na ortofoto snimku suvremenog Osijeka (ILUSTRACIJA: Uzelac Z.: "Tvrđa Osijek, urbanističko-konzervatorska studija prostora bastione trase i vanjskih utvrđenja", knjiga 2)

Sjeverozapadni dio bedema ruši se sedamdesetih godina 19. stoljeća. U drugoj polovici stoljeća porušena su i utvrđenja ispred Eugenova bastiona u središnjem potezu sjevernog dijela. Prvom Regulatornom osnovom grada Osijeka iz 1912. godine predviđa se sveobuhvatno rušenje bedema – što je najvećim dijelom obavljeno od 1923. do 1926. godine. Od čega je na desnoj obali Drave – ne računajući Kronwerk s lijeve – izuzet jedino sjeveroistočni dio tvrđave s Eugenovim bastionom i Vodenim vratima.

Razlozi rušenja bastione trase

U drugoj polovici 19. stoljeća, s prestankom ondašnjih ratnih opasnosti, a uostalom i promjenom vojnih tehnika, bedemi gube svoju uporabnu svrhu, u svjetlu čega visoki materijalni troškovi održavanja postaju teži za pravdati. Istovremeno, Osijek postaje značajno industrijsko središte, s tvorničkim pogonima u svim dijelovima grada (dvadesetih godina 20. stoljeća radilo je više od 80 postrojenja). Avansiralom građanstvu, kojem se više ne živi u kasarni, biva do unapređenja civilnog života u vidu izlaska iz limitiranog područja unutar zidina i stvaranja novih javnih gradskih prostora.

Tvrđa
Plan Tvrđe sa srušenom sjeverozapadnom dionicom bedema, 1884. (ILUSTRACIJA: Krajnik D., Obad Šćitaroci M.: "Preobrazba bastionskih utvrđenja grada Osijeka")

Nakon što je 1883. godine ukinuta uža zona zabrane gradnje u radijusu oko Tvrđe, bedemi su postali smetnja planovima, službeno unesenima u regulatornu osnovu iz 1912. godine, o povezivanju do tada fizički odvojenih gradskih cjelina. Elektrifikacijom tramvaja trasa pruge pomaknuta je južno, u koridor današnje Europske avenije, koja presijeca prostor nekadašnjega jugoistočnog bastiona i južni dio Hornwerka. Parcelacijski nacrti iz 1904. i 1908. godine još uvažavaju bedeme, s koridorom koji ih u luku obilazi, no kasnije ga regulatorna osnova trasira tako da Gornji i Donji grad poveže najkraćim pravcem. Remiza tramvaja smještena je u prostor Hornwerka. U kontaktnom području s istočne strane izgrađen je i odvojak željezničke pruge za Baranju. Novi cestovni most preko Drave, spajajući se na današnju Europsku aveniju, prelazi preko prostora nekadašnjeg jugoistočnog bastiona te opkopa između osnovnog tijela tvrđave i Hornwerka. 

Ovi prvotni razlozi rušenja – odnosno, nemanja bedema – predstavljaju i prvotnu tezu stoljetne dijalektike imanja ili nemanja bedema.

Osijek
Prva regulatorna osnova Osijeka, 1912. godine, voditelj Skender Kovačević (ILUSTRACIJA: Gaćina S., Ivanković G.M.: "Planovi i vedute Osijeka")

Radovan Miščević govorio je o još jednom razlogu, koji nije uvrstiv kao validan u ovu povijesnu polemiku, no nije ni irelevantan. Dolaskom željeznice i jačanjem centralnih funkcija Osijeka, koje su tražile nove prostore kakvih u Tvrđi nije bilo, glavni tokovi urbanog života premještaju se u Gornji grad, dok se Tvrđa zatiče "izvan interesa ekonomskih snaga". Grad koji je gradilo "mlado kapitalističko društvo" bio je "izraz njegovih potreba i ekonomsko-produkcionih odnosa", pa slijedom svojih jakih interesa "nije imalo nikakav obzir ni smisao prema onom što nije samo stvorilo" te nije prezalo ni od rušenja bedema kao prvorazrednog spomenika kulture, zbog, kako kaže Miščević, "profitersko-spekulativnog interesa". Bilo je, dodaje, "više pokušaja, planova i pritisaka da se fizički prodre u organski prostor Tvrđe s izgradnjom u prostoru 'glasija' i vanjske i unutarnje ovojnice" – no istovremeno i naglašava važnost toga da je Osijek "našao dovoljne snage da se toj tendenciji odupre, a to je bio odlučan zahtjev njegovih urbanističkih planova, da se gotovo u cijelosti ovaj prostor sačuva, osiguravajući tako mogućnost za njegovo uređenje i stvarnu kvalitetu ovog najvrednijeg dijela grada". 

Pozivni natječaj za uređenje središnjeg dijela grada iz 1925. godine 

Uslijed višestoljetne zabrane građenja, a potom i sposobnosti grada da se odupre spekulativnim interesima, područje oko tvrđave očuvano je kao neizgrađen prostor velikog potencijala. Rušenjem bedema, ostvarene su pretpostavke za plansko sagledavanje i koncipiranje kao cjelovitog područja prostora pod nekadašnjim bedemima s prostorom oko njih. 

Osijek je uz Zagreb jedini grad u Hrvatskoj koji je u to vrijeme – i to šest godina prije Zagreba – viziju urbanističkog razvoja gradskog središta potražio putem međunarodnog natječaja. Značajan je već sam program iz raspisa natječaja, koji je ispravno prepoznao da se radi o prostoru za smještaj javnih sadržaja: reprezentativnog parkovnog i rekreacijskog gradskog kompleksa. Za područje sjeverno od današnje Europske avenije program je od zatvorenih sadržaja predviđao gimnastičke dvorane i Strossmayerov dom s velikom dvoranom i restoranom, a od otvorenih park, niz sportskih terena, dječje i zabavno igralište. Za područje južno od današnje Europske avenije predviđao je kazalište, vijećnicu, muzej, knjižnicu, brojne škole i gimnazije.

Osijek
Plan Osijeka - tri gradske jezgre kolorirane, Festung Essek, Oberstadt i Unterstadt, uz Essek Neustadt, koji nije koloriran - 1893., s još uvijek očuvanim širokim prostorom oko Tvrđe (ILUSTRACIJA: Gaćina S., Ivanković G.M.: "Planovi i vedute Osijeka")

Prvu nagradu dobio je bečki pejzažni arhitekt Albert Esch, čiji rad strukturalno i funkcionalno uključuje Tvrđu u novoplanirano urbano tkivo. U južnoj polovici obuhvata planira novu mrežu ulica i blokova s naizmjeničnim postavljanjem javnih zgrada i parkovnih ili sportskih površina, koje su smještene i u sjevernoj polovici, s pozicioniranjem uz Dravu Strossmayerovog doma, koji zatvara potez nove gradske osi u smjeru sjever-jug, s vijećnicom na drugom kraju, dok u smjeru istok-zapad današnja Europska avenija vodi do elipsastog parkovnog kompleksa s kupalištem.

Perivojni prsten

Rješenje Alberta Escha nije realizirano, ali je na temelju njega 1928. godine izrađena tzv. Prerađena osnova arhitekta Escha i potom Regulatorna osnova zemljišta između Europske avenije i Vukovarske ulice 1929. godine, čime je ostvaren (ako i u skromnijem izdanju od predviđenog natječajem ili planiranog prethodnom regulatornom osnovom) koncept perivojnog prstena s otvorenim i zatvorenim javnim sadržajima, kao preobrazba fortifikacija prema modelu bečkog Ringa. Čime je, kako glasi teza Damira Krajnika i Mladena Obada Šćitarocija, moguće uspostaviti paralelu s velikim brojem europskih gradova koji su napravili slično tijekom 19. stoljeća – pa i ako ponešto zakašnjelo u odnosu na njih, gdje do tada već dolazi do odmaka od takvog pristupa. Neovisno o pomaku u fazi, primjena modela je opravdana kontekstualnim odgovaranjem danim urbanim prilikama, nalaze Krajnik i Obad Šćitaroci; tip preobrazbe je grad obogatio izrazito kvalitetnim sklopom javnih gradskih prostora, koji i danas donose Osijeku prepoznatljivu vrijednost.

Tvrđa
Natječajni rad Alberta Escha za središte Osijeka, 1925. (ILUSTRACIJA: Jukić T., Pegan S.: "Urbanističko rješenje središta Osijeka u radu Alberta Escha iz 1925. godine")

Čak i prethodno koncepciji, potezi bastione trase srušeni u 19. stoljeću odmijenjeni su upravo perivojnim sadržajima: na mjestu sjeverozapadnog bedema uređen je Ambrozijev vrt, koji se prema zapadu spajao s tadašnjim Pukovnijskim vrtom (današnjim Perivojem kralja Tomislava), a na mjestu srušenih utvrđenja ispred Eugenova bastiona šetnica prema sjevernom dijelu Pukovnijskog vrta, koja je začetak današnjeg šetališta uz obalu Drave. 

Južno od današnje Europske avenije tridesetih godina 20. stoljeća oblikovani su Perivoj kralja Petra Krešimira IV. (1936.) i Perivoj kralja Držislava (1938.), zapadno i istočno od zgrade Doma zdravlja izgrađene 1926. godine, južno od kojega je u drugoj polovici 20. stoljeća oblikovan Perivoj kneza Branimira. U to je vrijeme, malo istočnije, i izgradnja na današnjem Vijencu Ivana Meštrovića odmaknuta od sjeverne cestovne prometnice oblikovanjem linearnog perivoja u sklopu kojega je očuvano obličje terena jugoistočnog ruba bedema.

Osijek
Fotografija Osijeka snimana sa zapada prema Tvrđi i zelenom prstenu oko nje (ILUSTRACIJA: Grigić, O.: "Rijeka Drava - razvojni koridor grada Osijeka")

Perivoj kralja Tomislava, najveći i najstariji park u Osijeku, postoji od 1809. godine, a nakon rušenja bedema širi se prema istoku do unutarnjeg ruba nekadašnjih glasija (sa sačuvanim tragovima u obličju terena), kao i na svom sjeverozapadnom dijelu, spajajući se s novooblikovanim šetalištem uz Dravu.

Polemika s prstenom

Nisu svi smatrali da su rušenje bedema i urbana preobrazba po modelu Ringa bili pravi potez. Primjedbe bi se dalo podijeliti na fundamentalne i korektivne.

Fundamentalna kritika odnosila se na gledanje ponajprije iz konzervatorskog aspekta – u sklopu kojega se radilo o devastaciji. Zamjerke su išle na račun pogrešnosti odluke o spajanju tri dijela grada najkraćom crtom (koridor današnje Europske avenije), jer je uvjetovala rušenje južnih bedema (Miščević, Viktor Ambruš, Tihomir Jukić); odnosno, na račun rušenja općenito, jer Tvrđa tako više nije ona kunsthistoričarska cjelina koja je bila. Dok je forma grada unutar zidina sačuvana, bez fortifikacijskog sklopa kao okvira s kojim je činila graditeljsku cjelinu narušen joj je integritet i ambijent (Jukić, Miščević, Vlastimir Kusik); znatno je smanjena kvaliteta prezentacije njene povijesne arhitekture, stvaranjem Ringa oko nje više nije moguće adekvatno valorizirati utvrdu kao takvu (Ambruš, Jukić, Vladimir Bedenko).

Korektivna kritika odnosila se na opažanje provizornosti i nedorečenosti, u biti naprosto nedovršenosti dijelova zelenog prstena, koje nije moguće podvesti pod pojam uređenog perivoja, više pod "zaštitnu zelenu zonu Tvrđe" (Miščević). Ambrozijev park u prvoj je polovici 20. stoljeća degradiran, pretvoren u rekreativni prostor s igralištima slabe ambijentalne vrijednosti. Prostor zapadnih bedema pripojen je Perivoju kralja Tomislava, no ostao je nedefinirana zelena površina koja traži obnovu (Bedenko), kao i prostor južnih bedema do Europske avenije. Isto tako, prostor Hornwerka, s Munjarom, je cestom grubo odsječen od ostatka Tvrđe – potrebno je pripojiti joj ga ponovo, učiniti ga dijelom cjeline (Jukić). 

Ovi naknadni razlozi protivljenja rušenju predstavljaju prvotnu antitezu stoljetne dijalektike imanja ili nemanja bedema. S tim, naravno, što je korektivni dio kritike uklopiv i u tezu perivojnog prstena – u slučaju da se apostrofirane površine uredi kako treba.

Plan obnove i oživljavanja iz 1976. godine

Publikacija koju je izradio Urbanistički institut Hrvatske, s Miščevićem kao voditeljem, pridala je stanju nakon rušenja bedema karakter najgrublje urbanističke pogreške – „Nikakvi novi sadržaji nisu uvedeni, stare funkcije nikome više nisu bile potrebne i nitko više nije pokazivao interes za Tvrđu, osim konzervatorskih službi koje su je, jedino što su i mogle, snagom zakona stavile pod poseban režim administrativnih ograničenja i zaštite, iako nisu mogle pomoći da se zaustavi proces odumiranja. Rušenjem zidina nije se uspjelo integrirati Tvrđu u život grada koji se ubrzano razvijao. Postepeno sve je to vodilo devalorizaciji i devastaciji cjelokupnog urbanog organizma i teritorije Tvrđe."

Tvrđa
Plan revitalizacije osječke Tvrđe, Plan namjene površina (ILUSTRACIJA: Urbanistički institut Hrvatske: "Osječka Tvrđa - Plan obnove i oživljavanja")

Planski prijedlog stoga nedefinirani prostor glasija, kao "zaštitno zelenilo" Tvrđe, integrira ponovo u nju, putem obilježavanja elemenata gradskih zidina vegetacijom i isticanja zatečenih zemljanih rudimenata tvrđavske zvijezde.

U okviru stoljetne dijalektike, možemo o tome govoriti kao prijedlogu sinteze prvotne teze i antiteze u tezu drugog reda. Prijedlog zauzima stav da nešto treba napraviti kako bi se učinilo Tvrđu i njen vanjski obrambeni prsten ponovo cjelinom, s asocijacijom na uklonjene bedeme. Ne stoji, dakle, na poziciji teze. No, još manje na poziciji antiteze, jer restitucija bedema ne dolazi u obzir. Diskretnija sinteza.

Urbanističko-konzervatorska studija iz 2009. godine

Tvrtka "Studio X" izradila je za naručitelja Agenciju za obnovu osječke Tvrđe (AOOT) studiju, autora Zlatka Uzelca sa suradnicima, koja se sastoji od dvije knjige. Prvu čini studija povijesnog razvitka i valorizacije bastione trase, a drugu prijedlog programskih i urbanističko-konzervatorskih smjernica za izradu urbanističkog plana uređenja Tvrđe (UPU) – koji je donesen 2011. godine. 

U uvodu prve knjige valorizira se Tvrđu u njenom značaju začetka čitavog sustava baroknih gradova-tvrđava, ali i ističe potrebu za revalorizacijom i ambijentalnom obnovom, uz povratak osnovnim prostornim odnosima koji su je činili osobitom, u svjetlu činjenice da je ostala bez svog fortifikacijskog okvira. Nakon pet poglavlja kroz koja se obrađuju povijesna razdoblja izgradnje, autor se u epilogu nedvosmisleno opredjeljuje za polemičku liniju antiteze, kao negativnog stava prema činjenici srušenosti bedema. Mješavinom fundamentalne i korektivne kritike: da sve od tada "središnja urbana jezgra grada Osijeka stoji kao osakaćeni torzo usred neuređenih ledina koje su nastale izravnavanjem zemljišta na mjestu srušenih dijelova nekadašnje bastione trase, a koje trajno uzdižu podzemne vode iz kojih vlaga napada i oštećuje sve postojeće građevine u Tvrđi", uz "stanje trajnog provizorija u gradskom središtu, neuređene staze i ponegdje slučajno izniklo drveće".

TvrđaZlatko Uzelac (Studio X): prijedlog sanacije/obnove utvrđenja, 2009. godine, perspektiva s jugozapada (ILUSTRACIJA: Uzelac Z.: "Tvrđa Osijek, urbanističko-konzervatorska studija prostora bastione trase i vanjskih utvrđenja", knjiga 2)

U drugoj knjizi izlaže se prijedloge sanacije za šest različitih prostorno-problemskih cjelina – pri čemu svaka može biti rješavana zasebno od ostalih – s prikazom današnjeg stanja i prijedlogom uređenja. Prijedlog obnove Vodenih vrata, s linetom, kanalima i drvenim mostićima, jedina je izvedena cjelina. Naglasak kod cjeline Hornwerka na obnovi preostalih baroknih prizemnica parcijalno je zaživio kroz aktualan projekt Centar za posjetitelje. Za rehabilitaciju cjeline Kronwerka predviđena je obnova opkopa u vidu ujezerene vodene površine s dva revelina kao dva otoka. Za cjelinu nižeg terena nekadašnjih kanala i jezera uz Dravu zapadno od bastiona sv. Eugena predloženo je uklanjanje igrališta i pratećih objekata te iskopa istočnog jezera i dijela kanala, uz obnovu bastiona sv. Elizabete kao travnatog nasipa. Kod cjelina zapadnog pojasa bastione trase i jugoistočnog međuprostora između jezgre Tvrđe i prometnica naglasak je na podizanju zemljanih nasipa kao dijela travnate parkovne površine i iskapanju opkopa s drvenim mostovima.

Ima tu još predloženih elemenata, no pojednostavljeno je radi zadržavanja na dijalektičkoj biti ovom prilikom. Unatoč nedvosmislenom zauzimanju stava na strani antiteze, studija bira umjeren nastup – naglašavajući potrebu obnove nekadašnjih osobitih prostornih odnosa "u mjeri u kojoj je to moguće i u kojoj ima smisla" – te u dijelu predlaganja sanacije daje prijedlog sinteze na tragu onoga iz Plana obnove i oživljavanja iz 1976. godine, sa zadržavanjem na, globalno rečeno, obnovi preko pretovarivanja zemlje: opkopima i nasipima. 

Projekt obnove prostora bastione trase

Projekt je počeo opskurno: tako da se dugo o njemu u Osijeku nije ni znalo, jer je javno prezentiran samo u zagrebačkom Muzeju Mimara, na Danima europske baštine u rujnu 2016. godine, kao "idejno rješenje bastione trase", s AOOT-om kao naručiteljem i Brunom Andrašićem kao autorom.

Arhitektonsko-urbanistički gledano, rješenje je radikalnog i megalomanskog karaktera: predlaže gradnju nove mastodontske zgrade u izvornim gabaritima nekadašnje bastione trase, ne prezajući ni od premošćivanja postojećih prometnica. Za zinuti u zaprepaštenju. Smjelo bi se govoriti i o monstruoznosti, ili bizarnosti, ovisi o pogledu na ostvarivost projekta.

TvrđaBruno Andrašić, Idejno rješenje bastione trase, 2016. godine, perspektiva s jugoistoka (ILUSTRACIJA: aoot.hr)

U obrazloženju iz uvoda prezentacije projekta, korišten je tekst obrazloženja iz Uzelčeve studije o potrebi ambijentalne obnove i rehabilitacije ukupnih prostornih vrijednosti povijesne jezgre. Što je vid zloupotrebe od kojega se Uzelac kasnije javno ograđivao, nazvavši je krađom intelektualnog djela te ističući kako se radi o nečemu dijametralno suprotnom od pristupa obnovi iz njegove studije koji ne uključuje nove zgrade nego tek zemljane radove i hortikulturno uređenje. Zloupotreba je izazvala konfuziju: među medijskim napisima redovito se nailazilo na one koji su pogrešno shvatili – premda nisu pogrešno shvatili čitajući samo projektanta, koji je falsificirao – da je rješenje legitimirano Uzelčevom studijom, da je rađeno po njoj, uz miješanje kritike elemenata iz studije s kritikom projekta novokomponiranih bedema, kao da se radi o jednom te istom rješenju.

Na sjednici vlade održanoj 1. prosinca 2017. godine u Osijeku, odobrena su dva milijuna kuna za sufinanciranje izrade projektne dokumentacije za obnovu prostora bastione trase. AOOT 27. prosinca iste godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljuje javnu nabavu za izradu projektne dokumentacije.

Doznaje se da je obnova bastione trase navodno jedan od strateških projekata iz Strateškog i akcijskog plana obnove osječke Tvrđe 2014.-2020. godine. U tom se planu, međutim, takav projekt ne spominje. Što je nelogično, ako mu je uporište već u tom planu, imajući u vidu da se radi o prvorazredno ambicioznom i financijski zahtjevnom projektu. Projekt koji se spominje je "vanjski obrambeni prsten osječke Tvrđe", no za njega je navedeno da su Vodena vrata kao prva faza obnove već u realizaciji, uz niz drugih stavki koje nepogrešivo upućuju da se pod tim nazivom radi o projektu po Uzelčevoj studiji. Kao vrijednost projekta navedeno je 12 milijuna eura, što je višestruko ispod procijenjenog iznosa od 220 milijuna kuna za projekt viđen u Andrašićevom idejnom rješenju.

Na javnoj nabavi pobjeđuje Inženjersko projektni biro d.o.o. iz Osijeka. U travnju 2019. godine izdana je prema idejnom projektu, završenom početkom godine, lokacijska dozvola. Nejasno kako – a govorilo se javno i otvoreno i o povredi službene dužnosti – imajući u vidu da je idejni projekt suprotan UPU-u Tvrđe, budući da namjena objekta ne odgovara onoj koju UPU propisuje: zgradu poslovne namjene projektira se u zoni zaštitnog zelenila (Z) i (zaštićenog!) javnog parka (Z1). 

Tvrđa
Izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja osječke Tvrđe, "Službeni glasnik" Grada Osijeka 8/19, lipanj 2019. (ILUSTRACIJA: izvod iz kartografskog prikaza 1. "Korištenje i namjena površina")

Na to nadležni pročelnik i ravnatelj odgovaraju da se ne radi o poslovnoj zgradi, nego o restituciji povijesne zgrade – za koju UPU dozvoljava gradnju u bilo kojoj namjeni, sukladno konzervatorskom pravorijeku. No, rješenje iz projekta ne odgovara definiciji restitucije, već je upravo riječ o novoj zgradi poslovne namjene. Nadležni će se pozvati i na to da je "u međuvremenu izmijenjen UPU Tvrđe, kako bi se u njega ucrtala porušena bastiona trasa i kako bi projekt bio usuglašen s UPU-om". Ipak, ne samo da ne stoji tvrdnja o usuglašenosti, nego i kad bi sadržajno stajala, izmjene i dopune UPU-a usvojene su i stupile na snagu u lipnju 2019. godine, a lokacijska dozvola je izdana u travnju iste godine. Unazad ne vrijedi.

Naposljetku, dijelovi projekta istupaju gradnjom izvan obuhvata UPU-a, u zonu infrastrukturne namjene (Europska avenija i Istarska ulica), kao i zonu javnog parka i sportsko-rekreacijsku zonu južno od Europske avenije, za koje je kod izdavanja akata za gradnju mjerodavan Generalni urbanistički plan grada Osijeka. Tražit će se s ove i s one strane ceste preko koje UPU ne ide dozvolu za restituciju? A preko same Europske avenije – za što? Za nathodnik? Zanimljivo bi bilo vidjeti građevinsku česticu. 

Krajem rujna 2019. godine na Danima europske baštine u osječkom kinu Urania po prvi je put predstavljen sam projekt obnove bastione trase. Na primjedbe zbog toga što se radilo o premijeri, uz "buru negodovanja" stručne i opće javnosti na projekt, nadležni su navodili tri prethodna navrata predstavljanja, od čega jedno u Osijeku, pozivajući se na općenitu, neodređenu formulaciju iz Strateškog i akcijskog plana o vanjskom obrambenom prstenu (to je to što je i prije prezentirano) kao da bi se radilo o predmetnom projektu (nije nikad prije prezentiran u Osijeku).

Tvrđa
Inženjerski projektni biro d.o.o., Deja Dragojević, idejni projekt bastione trase, 2019. (ILUSTRACIJA: aoot.hr)

Društvo arhitekata Grada Osijeka očitovalo se javnim priopćenjem o stranputicama projekta, odnosno projektu kao stranputici. Na primjedbu o nuždi provedbe javnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja, odgovor nadležnih je glasio kako se ta obaveza odnosi na nove zgrade javne i društvene namjene, dok se ovdje radi o obnovi stare. Čista konfabulacija. Osim što ne stoji tvrdnja o restituiranju, zalaganje protiv provedbe javnog natječaja za urbane intervencije te magnitude, s radikalnim mijenjanjem slike grada, stručno je nebranjiv stav. Izostale su pritom studije izvodivosti i isplativosti, cost-benefit analiza ili bilo kakvo oslovljavanje pitanja financijske konstrukcije – za jedan projekt upadljive problematičnosti financiranja za mogućnosti Grada Osijeka, čak i pri računanju na dio sredstava koji bi bio osiguran iz fondova Europske unije.

Bura negodovanja, uz žučnu raspravu između nadležnih i nazočnih predstavnika stručne javnosti, ponovljena je 10. listopada 2019. godine, u Županijskoj gospodarskoj komori, prilikom predstavljanja 12 projekata iz Strateškog i akcijskog plana. Povrh izrazito negativnog stava lokalne stručne javnosti o projektu, mjerodavna istraživanja javnog mnijenja pokazala su kako negativan stav vlada i u općoj javnosti.

Problematika je aktualna

U svjetlu povijesne dijalektike teze i antiteze, polemike o tome je li bastionu trasu osječke Tvrđe trebalo prije stotinu godina srušiti ili ne – ima jakih argumenata i za jedno i za drugo – polemika se nikada nije vodila oko toga treba li bedeme ponovo graditi nakon što su jednom srušeni. Takvog stava nije bio nitko ni od onih stručnjaka koji su smatrali da ih nikada nije trebalo rušiti. 

Osim što se kod projekta obnove prostora bastione trase ne radi o restituciji, ne bi se radilo o primjerenoj gradnji čak i kad bi se radilo o restituciji. Gradnja tih gabarita na toj lokaciji ne odgovara zahtjevima urbanog života do kakvoga je u međuvremenu došlo i bila bi destruktivna u odnosu na niz urbanističkih vrijednosti koje su nastale ili dodatno zaživjele, uključujući onu pod režimom zaštite. A vraćanje puke forme radi forme, koju ne prati odgovarajući životni sadržaj, koja više nema svoju funkciju i opravdanost kao u doba izvorne forme, koja je živjela izvornu funkciju, u slučaju u kojem se pritom niti ne radi stvarno o restituciji nego o falsifikatu, pripadalo bi u zonu kiča i fetišizma, uz to i proceduralne neregularnosti.

Neobjašnjiva je upornost kojom Grad Osijek i AOOT godinama nisu odustajali od projekta, svemu unatoč, s lavinom iskazanog prezira prema javnosti, struci, zakonskoj proceduri i demokratskim institutima urbanističkog planiranja. No, nije kasno za jedini metodološki pravilan postupak dolaska do rješenja za prostorno nedefinirana područja u okviru nekadašnjeg vanjskog obrambenog prstena: raspisati javni arhitektonsko-urbanistički natječaj. Dobiti niz promišljanja stoljetne problematike: kako razriješiti dijalektiku imanja i nemanja bastione trase, kako integrirati Tvrđu i njen perivojni prsten.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: aoot.hr

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OJAČAVANJE DESNICE: Diletantizam i veliki troškovi

    13.09.2022.

    Boris Pavelić

    OJAČAVANJE DESNICE: Diletantizam i veliki troškovi

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Pošto ženski život?

    03.09.2022.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Pošto ženski život?

  3. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Što će biti s nama sutra?

    20.08.2022.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Što će biti s nama sutra?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije