Za pravi početak Ferala ipak se vrijedi vratiti još nekoliko godina unazad, u 1984. godinu, kada je mladi splitski novinar, tada 24 godine star Viktor Ivančić, dobio priliku da uređuje podlistak Nedjeljne Dalmacije, humoristično-satiričkog karaktera. Prije toga Ivančić je s Velimirom Marinkovićem, koji će ubrzo napustiti novinarstvo, uređivao FESB, studentski list na splitskom Fakultetu strojarstva, elektrotehnike i brodogradnje. Taj je časopis, spomenimo, izlazio pod vrlo duhovitom i prepoznatljivom egidom – “Imate li roditelje? Zašto ih ne napustite?“ – a kasnije će se Ivančiću kao povremeni suradnik pridružiti i Predrag Lucić.

VIKTOR IVANČIĆ: 'Nismo htjeli biti slijepi čak ni ako smo Hrvati'

INTERVJU - BORIS DEŽULOVIĆ: 'Hrvatska će za 20 godina izgledati isto, samo gore

LAKO JE TUĐIM FERALOM GLOGINJE MLATITI: Što je nama Feral, da za njim žalimo

PRVI TEKST MILJENKA SMOJE ZA FERAL: 'Jebe se mene za njihov Prvi maj'

Zanimljivo je i kako se legenda kasnijeg Ferala, Robi K. iz IIa, pojavio upravo u tom listu. Do dolaska Ivančića u Nedjeljnu Dalmaciju tu je predzadnju stranicu tjednika uređivao nedavno preminuli Đermano Ćićo Senjanović. Od jedne stranice, zbog dobre reakcije čitateljstva Feral je potom dobio dvije, pa kasnije i četiri stranice, da bi 1993. godine, izdavačkim osamostaljenjem postao dvotjednik, a ubrzo nakon toga tjednik.

Naslovnica prvog broja Ferala (FOTO: Arhiva)

Partijskim komesarima osamdesetih godina, naravno, Feral se nije sviđao. Optuživalo ih se za ruganje tekovinama samoupravnog socijalizma, uvrede visokih državnih dužnosnika te su već tada zbog svega podignute brojne optužnice, a ista represija nastavit će se i nakon dolaska „demokracije“ na ove prostore. Kada je Ivančić morao na odsluženje vojnog roka, pozvao je Lucića i Borisa Dežulovića koji je novinario u Omladinskoj iskri, časopisu u kojem je punio stranicu LeSpizd, da nastave s uređivanjem Ferala. Lucić će se sjetiti kako tada ni Boro o njemu, a ni on o Bori nije imao neko „naročito mišljenje“. Već prvi broj koji su uređivali 1988. godine zabranio je javni tužitelj, zbog „neukusne“ zajebancije s političkim situacijom u Srbiji, gdje je Slobodan Milošević već došao na vlast i gdje se vodila polemika oko pitanja centralizacije.

Feral, odnosno trio Ivančić, Lucić, Dežulović, raskrstio je s Nedjeljnom Dalmacijom 1990. godine, malo nakon Ivančićevog povratka iz vojske. Razišli su se zbog nesuglasica oko uredničke politike, da bi potom i Feral i trojka prešli pod okrilje Slobodne Dalmacije, gdje su uz stranice Ferala njih trojica radila i kao novinari za druge rubrike tog dnevnog lista. No, 1993. godine ta je idila ulaskom HDZ-a i Miroslava Kutle u Slobodnu Dalmaciju, nestala. Trojac kupi prnje i radi na ideji samostalnog tjednika pod imenom Feral Tribune.

Udarni trojac Ferala s "Ćaćom" (FOTO: Arhiva)

S tri pisaće mašine Tvornice biro mašina Bugojno i tri stara drvena stola organiziraju redakciju na splitskim Bačvicama. VIVA LUDEŽ (izvedenica iz imena i prezimena ove trojke) posuđuje novce i kreće u samostalno izdavaštvo. Priključili su im se i u to vrijeme neželjeni Miljenko Smoje, dopisnik „Istočno od Reicha“, Pero Luković, Ćićo Senjanović, Jelena Lovrić, Heni Erceg, Sanja Modrić, a s godinama list će puniti i drugi, redom najbolji autori s ovih prostora. Spomenut ćemo samo neka imena koja su prošla kroz Feral ili u njemu gostovala: Drago Hedl, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Ivica Đikić, Slavenka Drakulić, Milan Gavrović, Predrag Matvejević, Filip David, Alen Finkelkraut, Noam Chomsky, Slavoj Žižek, Mile Stojić, Mirko Kovač, Marinko Čulić, Vladimir Matijanić …

Redakcijska atmosfera s početaka (FOTO: Arhiva)

Početak priče dogodio se zapravo dan prije 1. lipnja kada su iz riječke tiskare Novog lista izašli prvi primjerci Ferala. Cijena je bila 1.500 HRD-a. Slavne „Vijesti iz budućnosti“ datirane su s 2013. godinom, a Smoje je napisao svoj prvi tekst za Feral. Urednička politika ostala je ista, a draž novini davale su kritičke i za većinu vrlo provokativne naslovnice, dok se unutar novina nalazio izuzetno pitki omjer satire i vrlo ozbiljnog novinarstva, zbog čega se u devedesetim lako moglo ostati bez glave. Pamtit ćemo kreativne montaže i ilustracije Alema Ćurina, čovjeka kojem se u to vrijeme nudila karijera koja bi mu donijela svjetski glas. Kao da je bilo jučer sjećamo se i napomene „list je oslobođen osnovnog nameta na pamet”, te egide „Glasilo hrvatskih anarhista, protestanata i heretika (Bogu-mili a ni vragu nisu mrski)“.

Zašto se u njima probudio Feral (FOTO: Arhiva)

Tabu tema, za Feral nije bilo, i to u vremenima kada su izuzev Novog lista svi mediji uglavnom gurali glavu u pijesak pred surovom realnošću. U kratkom roku Feral je postao državni neprijatelj broj 2. (prvo mjesto trajno je rezervirano za zna se već koga), a već krajem godine počinje izlaziti svakog tjedna. Također koncem te godine objavljena je naslovnica po kojoj je Feral najpoznatiji široj javnosti – ona s Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem u krevetu. Tuđmanu je tijelo posudio Ivančić, a Miloševiću Dežulović. Fotografija koja je poslužila za montažu snimljena je u Lucićevom stanu, točnije krevetu, a kada se dvojcu kasnije pridružio i Alija Izetbegović, njegova je glava namontirana na Lucićevo tijelo.

Od prvog do zadnjeg broja list je izazivao gnjev "profesionalnih hrvatskih rodoljuba" (FOTO: Arhiva)

Zbog kritiziranja HDZ-a i otkrivanja brojnih afera i ratnih zlodjela u režiji istaknutih dužnosnika te stranke, kao i neprestanog upozoravanja na politički nemoral i korumpiranost vlasti, došlo je i do slučaja kakvim se ponose tek neke rigidne svjetske diktature. Pod izgovorom da u Feralu postoji pornografski sadržaj, nametnuta im je ubitačno visoka stopa poreza, ali to list ipak nije uspjelo ugasiti, a i sam je Ustavni sud na koncu povukao spornu odluku. Nakon toga kreće političko proganjanje novinara i urednika lista, a tužbe zbog povrede „ugleda i časti“ nižu se jedna za drugom. Zajedno s političkim progonom raste i netrpeljivost dijela društva prema Feralu, pa će tako doći i do splitske priredbe na kojoj se Feral na rivi javno spaljivao, a na adresu redakcije neprestano stižu prijetnje smrću. Istovremeno rad Ferala prepoznat je u svjetskoj javnosti, što je tjedniku donijelo i nekoliko međunarodnih novinarskih nagrada, poput one za slobodu tiska.

Vijesti iz budućnosti datirane u našu sadašnjost (FOTO: Arhiva)

Same društvene i političke prilike devedesetih godina bile su neiscrpan materijal za novinare Ferala, a kritički odnos prema vlasti nastavljen je i nakon smjene vlasti 2000. godine i dolaska vlade Ivice Račana. Cijelo vrijeme oglašivači su od Ferala bježali glavom bez obzira, a 2007. godine počele su stizati prve najave da će se kultni tjednik ugasiti. Ipak izdržali su do srpnja 2008. godine, a pregovori s Novim listom i EPH o kupovini Ferala propali su. Uskoro ćemo obilježiti i punih pet godina bez Ferala, a njegov izostanak s medijske scene, iako je većina autora i dalje izuzetno medijski aktivna, itekako se osjeti …

VIVA LUDEŽ (FOTO: Arhiva)

Kako bismo dostojno obilježili 20 godina od izlaska prvog broja Feral Tribunea, na Lupigi ćete u narednim danima imati priliku pročitati nekoliko tekstova posvećenih neprežaljenom tjedniku. Već danas objavit ćemo intervju s Viktorom Ivančićem, a nakon toga i razgovore s Borisom Dežulovićem i Predragom Lucićem. Odabrali smo i najbolje naslovnice ovog tjednika, a svoj prilog Lupiginom tematu izvanrednim tekstom dao je Ivan Lovrenović. Osim toga svjedok tog vremena, bivši predsjednik Stjepan Mesić, Lupiginim čitateljima objasnit će svoje viđenje Ferala, a također ćete imati priliku pročitati i još nekoliko tekstova na ovu temu.

Lupiga.Com