Prvi ovogodišnji

Prvi ovogodišnji

ritn by: miro@lupiga.com | 08.04.2002.
Kako sam zakasnio na pisanje novice o tulumu, prisiljen sam pisati kolumnu o tome. Kako ljubim pisanje kolumni o ovakvim društvenim događajima, tako ovaj puta ide zabava, hrana, piće i mnoštvo odličnih ljudi. Za jednu subotu i previše. Zahvaljujući predanosti ljudi s kojima se družimo, kao prvo bilo je mnoštvo klope. Nije naodmet još jednom zahvaliti ujedinjenim kuharima i kuharicama koje su to sve vrijedno pripremili. Ovom prilikom zahvaljujem i našem generalnom pokrovitelju, mami Ivanki, koja je u donirala kolače. Zahvaljujući pak ljudima koji su se okupili bilo je i mnoštvo pića koje se popilo te su tako ljudi bili veseli, razdragani i razgovorljivi. Što se tiče ljudi bila vam je to jedinstvena prilika da se ponovo vidite s ljudima iz osnovne škole, prijateljima iz SKUC-a, te poznanicima koje rado viđate. Ako je suditi po osmjesima koju sam tu večer vidio bilo je puno onih koji su se dobro zabavljali. Neki su pjevali, neki plesali a neki su se utaborili blizu šanka te se ponovo prisjetili izgubljenih kladionica i dodavanja na školskom. Ako vam se opet učini da sam pretjerano romantičan, nije to znajte bio romantičan tulum. Bio je više prijateljski, otvoren za suradnju. Bar sam ga ja tako doživio. Već se ovim tulumom isplatilo što radimo ovu stranicu. Kao dobra zabava i kao poticaj da se bolje i kvalitetnije družimo.
Isto tako na neki način smo predstavili što zapravo radimo ovdje u "Lupillusu". Ispali neozbiljni ili ne, ljudi koji su došli odnesli su malo Lupige sa sobom. Nekom je Lupiga vijest, nekome slika na kojoj se vidi baš on, a nekome prilike da pokaže svoja znanja. Neko se samo napio i baš ga ja bilo briga za stranicu. I mene je bilo briga kad sam se i ja napio pa se družio, kružio, plesao, sjedio, pričao, točio, hip-hopisao i još štošta. Stranica je tog trenutka postala uspješna, kad sam se na njezino ime zabavio vrhunski. Htio bih zahvaliti Vučku i Silviji što su bili tu za nas i ideju. Svoj su prostor napravili našim prostorom u kojem se uvijek osjećamo dobrodošli. To nikakve organizacijske sposobnosti ne mogu nadomjestiti. Zatim Fuki, Darapiju, Ćiri, Vince-u, Marinu i Sandri što su zajedničim naporom sve to prenesli na svojim leđima. Da hrane ne nedostaje pobrinuli su se Mate, Jelena, Anita, Maja, Sandra i Silvija koja je donesla svoj kućni specijalitet Sangriu. Ako mislite da smo zaboravili Branimira ovim putem zahvaljujemo Gđi. Ćaćić na kiflicama koje su bile tople i zamamne za nepce. Edi i Lani zahvaljujemo na repanju koje je kao i uvijek bili najbolje na ovim prostorima. Naravno opet se ne zahvaliti Ćiri bio bi grijeh kao takav, pa raznim gitaristima iz naših bandova poručujem da se skriju kad Ćiroki razvaljuje gitaru. Mirela i Ogi su donesli svoje najbolje osmijehe te večeri a Johnny i Lidija su se iskazali kao par s najviše smisla za pjevanje uz gitaru. Zahvaljujemo i onima koji su došli s posla, napose Danijelu, Andreju, Josipu i njihovim družicama. Vrhovac i Davor ubrzo su se kao samci brzo snašli sa svim ekipama pa tako i s našim novim poznanikom iz Australije, Paulom, koji je donio priče o Božiću na 35. stupnjeva, surfanju i morskim psima. Da osim što dobro pišu, Vanja i Andrej su dokazali da dobro pleše, ali i da se razumiju u konceptualnu umjetnost. Umjetnina koju su ostavili iza sebe potaknula je mnogo rasprave o umjetnosti na ovom tulumu. Jake snage domaćeg kvarta vodili su Gaćar i Tihomir i djevojke iz Taborske, jedne od mojih omiljenih ulica u Zagrebu. Hvala Viktoriji i Danijelu koji su kao pravi profesionalci iz svijeta novica došli i pružili nam svoju podršku koju uvijek trebamo. Veliki pozdrav i djevojkama Mariji, Kitici, Petri, Tamari, Saneli, Tihani, Maji i njihovim ništa manje zgodnim pratiteljima. Kako sljedećih godina očekujemo Crnog Mačka (osim onog Edinog) i od naših prijatelja iz Babies-a, njima također zahvaljujemo na dolasku, kao i mladim menadžerskim lavovima Alenu i Anti. Pod rubrikom «mladi i zgodni bosanci» na žalost ne pozdravljamo mene nego Danija i Makija. Osim iz Australije imali smo i drugog otočana s Korčule, Darka s prijateljima.
Ja se nadam da nekoga nisam zaboravio a one koje jesam neka uzmu slobodu i napišu mi da sam papak. Pozdravljamo i one koji nisu došli i nadam se da se uskoro vidimo.


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije