Niti sam ne znam kako je sve zapravo počelo… Kada su zapravo bradavice došle u centar mog interesa… Ne samo tjelesnog, nego nekog višeg (usudim li se reći filozofskog?)… Teško je možda objasniti fascinaciju bradavicama… Možda bi ovdje bilo dobro iskoristiti neku Darwinowu teoriju o sisavcima ili pak neku psihoanalitičku teoriju dobrog starog Freuda… Sorry Sigmunde bojim se da je ovdje riječ o nečem puno površnijem i neseksualnijem… a možda i nije dobro da sve saznamo odmah na početku… A možda i ja kao Ljubica u Mom privatnom Sputniku samo pišem kako bih razmišljao… kako bi sebi nešto objasnio… ili opravdao…

Noć kada je Bradavica postala Nipla, a ateist niplicist*!

Svaki čovjek u sebi nosi predispozicije da postane nešto…poput malih razasutih sjemenki (neću zabrijati u patetiku i reći sudbine) koje čekaju da dođe njihovo vrijeme za sjetvu… Tako bih lagao da kažem kako se to dogodilo te večeri… Ali kao i sve velike stvari dogodilo se onda kada to nitko nije očekivao i u jednom jedinom trenutku pomelo sve što je prije postojalo… U zemlji koja je bilo uplašeno zaogrnuta dekicom nekog drugog Razmišljanja, cijeli sam svoj život plivao uzvodno… Ma zaboravite… ovo i nije priča o meni…

Bio je utorak navečer… Jedan od onih utoraka kada ne znate što bi radili, pa potražite suučesnika koji nema suvišnih moralnih dvojbi koje bi ga sprječavale da slisti s vama bocu pelina ili alkoholni ekvivalent u bijelom vinu… Sjedili smo Ona i ja, nazdravljali naizmjence Miru u svijetu i Svom zdravlju, a ugodno gusta mreža melankolije stezala je moje plućne alveole… Ili je to bio etanol?! Disanje je, u svakom slučaju,  bilo otežano… Možda moja kondicija nije više bila kao nekada… (Ipak smo na planeti gdje je kapacitet argument za hvaljenje pred ekipom)… Po stoti smo put ispravljali krive Drine, ne dopuštajući svemiru mogućnost da je u pravu netko drugi…nedajbože većina…

Sinulo mi je… Izmislit ćemo mi svoj vlastiti svjetonazor (koja ružna riječ – ja ću je preimenovati u Dioptriju)!!! Ovako ili onako, očito je da nismo baš najkompatibilniji sa prevladavajućim soc-softwareom… Zašto onda jednostavno ne bismo bili virus ili bar computer bug koji kao greška u Matrixu (di sam sad još i Matrix spomenuo) otkriva dublju pozadinu od one vidljive na prvi pogled… Ili u slučaju mnogih – na prvi život… “Odbijam biti ateist!” poviknuo sam na glas…” Činilo se kao da Ona i ja komuniciramo bez riječi cijelo vrijeme, a samo povremeno izustimo neku od njih na glas kako bi pojačali dramatiku izmjene misli… I savršeno smo se razumjeli… “Što ćemo onda biti?” zavapila je nadajući se da imam odgovor. Nisam ju mogao razočarati: “Bit ćemo Niplicisti!!!” Nije odgovorila niti najtišim uzdahom… “Samo se šutke, pokraj mene stisla…Sami, svoji, izbjeglice iz besmisla…”

Ovo još možda i ne objašnjava zašto baš Niple? Zašto nitko ne pita Matu Lovraka “Zašto Družba Pere KVRŽICE???” Nije sve na ovom svijetu stvoreno da se razumije. Nama je bilo dovoljno da si time objasnimo neke stvari. Uhvatili smo se te ideje grčevito kao što se drži život, izravnali je i savili pri kraju kao štap. S njime ćemo kroz život dalje... Malo se na nj naslanjati, a malo njime gomilu razgrtati…

*Vjerski pogled usmjeren na veličanje individualnih ljudskih sloboda i posebnosti. Za razliku od ostalih vjera on uistinu ne teži isključivosti i masovnosti, te stoga ne vrši nikakva masovna pokrštavanja ili pritisak na potencijalne članove. Rad na prihvaćanju novih vjernika temelji se na želji ka proširivanju ovih ideja među širom populacijom, a ne na želji za bogaćenjem ili jačom institucionalizacijom. Svjesni različitosti koje pronalazimo među ljudskim bradavicama (u vjerskoj teoriji Niplama) istu tezu translatiramo u ostale sfere ljudske interakcije.