DRUGE OČI TATJANE GROMAČE
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Kad na moru padne kiša

Kad na moru padne kiša

ritn by: Tatjana Gromača | 06.08.2019.
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Kad na moru padne kiša
Promatram tako neki dan, kroz prozor svoga stana, svoje kule bjelokosne, kolonu automobila koja satima – cijelo jedno dugo, nedjeljno poslijepodne, jedva da nekako polako mili, jedva pomiče se. Kasnije mi očevici pričaju kako su turisti automobile – skupe i velike limuzine, parkirali u našem domaćem, mediteranskom blatu, jer u centrima nije više bilo mjesta za parkiranje, pa su u cipelama elegantnim, uređeni kao za neki gala svečani prijem, gacali po tom gnjecavom stratištu, sve do ulaza u ljudstvom napučen, trgovački toranj. Cijelo se mravlje invazijsko događanje haranja po trgovinskoj meki, po dućanima kakvih u svojim domajama imaju na tone – samo s robom znatno kvalitetnijom, od one koja se proizvodi i šalje za krajeve zaostale poput naših – zbio radi razloga nebeskih, jer je toga dana poluotok istarski nakvasila nešto jača kiša, pa gosti ljetovališni nisu mogli na kupanje.

Promatram tako neki dan, kroz prozor svoga stana, svoje kule bjelokosne, kolonu automobila koja satima – cijelo jedno dugo, nedjeljno poslijepodne, jedva da nekako polako mili, jedva pomiče se. I tako to traje i traje, kao u filmu Godardovom „Vikend“, to hipnotizirano kolektivno mučenje, ta slobodno odabrana Golgota modernih pojedinaca europskih, koji, eto, odabrali su, na sreću našu i zadovoljstvo, da na moru Adrijanskom, ljetovanje, godišnji odmor, provedu. 

I tako bi to ljetovanje, baš kao u Godardovom filmu, ili u onom Dukićevom, „Mirta uči statistiku“, gdje je citiran taj slavni, automobilsko puzeći prizor, koji sada pred mojim prozorom ponavlja se, ličeći sveudilj na nešto blisko kataklizmi, kalvariji koju u Bibliji, u Svetom pismu, ipak opisali nisu.

Ovi ovdje Europljani, primjećujem, iz daleko bogatijih, kultiviranijih zemalja od naše - prevarene i opljačkane sirotice, cijelu jednu bogovetnu, osvježavajuću nedjelju, provedoše sjedeći na sjedištima automobilskim, čekajući da se kolona pomakne, kako bi domilili do neke nove trgovačke meke, nekog trgovinskog centra – dosta ružnog zdanja, s bjelodanim pomanjkanjem kisika unutar svojih zidova, koji ionako prije sliče na velike plohe od šperploče, nego na nešto što je ljudskom rukom zidano i podizano. 

Kasnije mi očevici pričaju kako su automobile – skupe i velike limuzine, parkirali u našem domaćem, mediteranskom blatu, jer u centrima nije više bilo mjesta za parkiranje, pa su u cipelama elegantnim, uređeni kao za neki gala svečani prijem, gacali po tom gnjecavom stratištu, sve do ulaza u ljudstvom napučen, trgovački toranj.

Cijelo se mravlje invazijsko događanje haranja po trgovinskoj meki, po dućanima kakvih u svojim domajama imaju na tone – samo s robom znatno kvalitetnijom, od one koja se proizvodi i šalje za krajeve zaostale poput naših – zbio radi razloga nebeskih, jer je toga dana poluotok istarski nakvasila nešto jača kiša, pa gosti ljetovališni nisu mogli na kupanje. 

Arena - Pula
Ovim našim turistima današnjim to kao da interesantna nije ni drevna Arena (FOTO: Lupiga.Com)

Kao da se i neke druge stvari, po kišnome ljetnom danu, ovdje na Mediteranu raditi ne mogu – osim što se, rijetki su to zbilja i provjerili, i dok pljusak traje, sasvim prijatno može kupati u moru.

U ovoj našoj Puli, svježe razbrodograđenoj, ima nekih starina, tragova historije, zbog kojih, kažu, i Michelangelo navraćao je tu, u svoje doba. No ovim našim turistima današnjim to kao da interesantno nije – njima je i drevna Arena, koja očuvanija je, i impozantnija od one rimske, nešto usputno i zametnuto, zagubljeno, pa se vrte uokolo nje, kao da traže iglu u plastu sijena. S takvim turistima i mi domaćini smo tu negdje, u sretnoj izjednačenosti i simbiozi, kada u tom kulturnom spomeniku nulte kategorije, ovo ljeto, eto, organizirasmo i malonogometni turnir. 

Istovremeno, u ovome je gradu trenutno otvorena, i na svoje viđenje poziva, veličanstvena izložba Meštrovićeva – „Otisci duše“ – na kojoj je veoma stručno i pažljivo, probran i prezentiran bogati niz velikanovih radova religiozne tematike. Vidjeti to, doživljaj je bez premca, za cijeloživotno pamćenje.

Međutim, ovi naši turisti, koji su se i po pet sati truckali u svojim metalnim limenkama - sukladno strujama koje i među nama, njihovim domaćinima, prevladavaju, gacaju po onome blatu, svježe razmazanom nakon kiše, s velikim papirnatim škarniclama natrpanima robom, oboružani, pod obje miške. Smjerno se evo vraćaju, istina, malo namrštenijih lica, u one iste višesatne kolone. Čovjek bi pomislio, kako ih je netko zao i osvetoljubiv, natjerao da se izlože tolikim mukama, kako je taj nedjeljni cjelodnevni obilazak Pule, u koloni koja mili sporije od mravlje, djelo nekog nečastivog, nekog vrlo zlonamjernog.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

    20.08.2019.

    Boba Đuderija

    TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

  2. BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

    16.08.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

  3. SLUČAJ KGK: U boj u boj za NATO svoj!

    11.08.2019.

    Nataša Škaričić

    SLUČAJ KGK: U boj u boj za NATO svoj!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije