ČOVJEK IGRAČKA
AUTOR: RADENKO VADANJEL

Radenko Vadanjel je odlučio da bez zadrške kaže svoje

ocjena: Pero Pero Pero Pero Pero | godina izdanja: 2022. | izdavač: Sandorf | broj stranica: 162
ritn by: Predrag Finci | 27.03.2023.
ČOVJEK IGRAČKA: Radenko Vadanjel je odlučio da bez zadrške kaže svoje
ČOVJEK IGRAČKA: Radenko Vadanjel je odlučio da bez zadrške kaže svoje
Nedavno mi je jedan moj britanski susjed hvalio hrvatsku nogometnu reprezentaciju, „Odličan tim”, kaže, „a iz male zemlje”, ja mu odobravam, pa da bih pojačao ovu pohvali dodajem, „Jest, odličan, a još se u Hrvatskoj samo pola stanovništva bavi nogometom, druga polovica su pisci”. U svakoj, pa i u ovoj šali ima pretjerivanja, ali broj ljudi koji se bave književnošću u Hrvatskoj je sigurno priličan, no i pored toga relativno malo njih ima interesa za esej i književne meditacije. Doduše, čita se ili barem spominje Augustin, možda još više i češće „filozof za laike” Cioran, oni koje zanima politika pročitaju i poneki tekst Slavoja Žižeka, uglavnom kako bi iskazali svoje neslaganje, ali malo koji suvremeni pisac u Hrvatskoj gaji formu eseja kao svoj osobni način iskazivanja. Takve knjige su relativno rijetke, a kada su lijepo i dobro pisane one su više nego dobrodošle.

Radenko Vadanjel je napisao baš takvu knjigu. Rodom iz Pule (1962.), ovaj autor piše pjesme u prozi („Lekcija o postojanosti“, 1999.; „Čovjek s tri pupka“, 2010.), priče („Mišomor za rođake“, 2013.) i romane („Dnevnik besposličara“, 2006.; „Zdravo, dragi ubojice“, 2017.; „Sakramenti i kotlovina“, 2019.). 

Ovim poetskim i proznim djelima pridodao je sada i zbirku eseja pod naslovom „Čovjek igračka“, knjigu kakva proizlazi upravo iz Vadanjelovog poetskog i spisateljskog iskustva. Ovi „zapisi o smrti, postojanju i milosti” autorovo su vrlo osobno promišljanje i osjećaj svijeta u kojem živi, svijeta koji je često samo privid tolerancije, svijeta koji je naša distopija i sve bliži „sveopćoj propasti”, a u kojem smo i mi sami možda samo „proizvod jedne nevjerojatno kreativne i kompleksne misli” (str. 20.). 

Kritičan prema trivijalnom i površnom, autor ne traži toliko sugovornike u drugima, koliko u duhovnim formama, glazbi i poetici prije svega, a i u slikarstvu i filmu („Ljudski je glas najekspresivniji instrument koji postoji!”, zaključuje na jednom mjestu), ali i u silama prirode, u moru i nebu, a potom u onostranom i činu stvaranja koji se „jednostavno dogodi”. Da bi sve to mogli pojmiti to prije sveg moramo osjetiti, jer je ljubav „temelj ljudskog postojanja” (str. 43.). 

U konstataciji da od početka ljudskog razvoja postoje dvije nepromjenjive konstante, osjećaji i umjetnost, Radenko Vadanjel temelji svoju vjeru u svrhovitost i smislenost stvaralaštva, a i samog postojanja. Naš život je život svijesti, ali nam ta ista svijest ne dopušta vječnost. Nasuprot nekom mogućem ljudskom idalitetu je svijet politike, koja je manipulacija i nemoć, „ambicija prosječnog” (str. 77.), što je nažalost blisko mnogima, jer se „uvijek ubijalo, klalo i otimalo radi hrane i teritorija” (str. 80.). U takvoj politici pobjeđuju „najnemoralnije kategorije” (str. 88.). Ljudsko biće, međutim, ima mogućnost da se mijenja, samo sebe razvija, i u tome počiva nada u bolje i više, u sklad, „u naše najdublje središte” (str. 123.), iz kojeg možemo shvatiti i onostrano, koje kreira baš naša stvarnost, kao što i ono stvara nju.

Radenko Vadanjel
Eseji Radenka Vadanjela zasnovani su na spisateljskoj iskrenosti i naglašenoj osjetljivosti (ILUSTRACIJA: Sandorf)

U osamdeset kratkih zapisa na 162 stranice čitatelj će naći široku lepezu tekstova, od prvog o riječima, do zadnjeg o čovjeku lunatiku. Mene osobno raduje što se autor bavi i nekim temama kojima sam se i sam bavio, a i što mi ukazuje na one o kojima bih tek treba nešto reći. Riječ je, dakle, o vrlo poticajnim tekstovima. Neki od ovih zapisa će zainteresiranom čitatelju biti bliski, vjerojatno će prema nekima imati kritičko odstojanje (recimo onima o Bogu), ali će sve, vjerujem, pročitati s užitkom, jer je ovo lijepo pisana knjiga, a uz to zasnovana na vrlo osobnom iskustvu. 

„Čovjek igračka“ Radenka Vadanjela je niz osobnih zapisa, osobna stajališta, ilustrirana konkretnim primjerima, koji čitatelja upućuju u ono na što se autor referira kada govori o glazbi, filmu ili književnosti, što autorova osobna iskustva čini pristupačnijim i jasnijim. Eseji Radenka Vadanjela zasnovani su na spisateljskoj iskrenosti i naglašenoj osjetljivosti, na odluci da bez zadrške kaže svoje. A to je osobina dobrog eseja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Tatjana Gromača/Sandorf

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Ulica Milana Mladenovića

    13.06.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Ulica Milana Mladenovića

  2. UZ USVAJANJE REZOLUCIJE: Kako da se ne radujemo kada smo opet pobijedili, kako?

    28.05.2024.

    Srđan Puhalo

    UZ USVAJANJE REZOLUCIJE: Kako da se ne radujemo kada smo opet pobijedili, kako?

  3. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

    17.05.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije